Piše: Jusuf Trbić

Republika Srpska je već odavno zemlja čuda. Ovdje i najnormalnije stvari izgledaju nenormalno, dočim, one totalno nenormalne čine se sasvim običnim i svakodnevnim. Kad, recimo, čuveni Baja iz Laktaša ispriča na televiziji da se u RS-u živi bolje nego bilo gdje u regionu i bolje nego u pola Evrope, samo što narod to ne vidi, jer mu opozicija zamagljuje vid – njegovi brojni sljedbenici klimnu glavom. Bolje vjerovati Baji nego svojim očima. Pogotovo kad se ima u vidu lična i porodična egzistencija i bezbjednost. Sve to ima i drugu prednost : niko se ne buni mnogo zbog toga što nema posla, plate, penzije, zdravstvenog osiguranja, sve će to Baja pozlatiti, samo da mu izdajnici ne podmeću klipove pod točkove novog mercedesa. Da li je normalno da neodgovorni pojedinci i manje mase, predvođene dokazanim izdajnicima, među koje spada pola stanovništva RS-a, traže odgovor na pitanje gdje su pare od privatizacije i rasprodaje državnih firmi, šta to bi s bankama, ko je pokrao entitet, kako se izvući iz bijede i stalnog zaduživanja, i tome slično? Nije vrijeme za te sitnice, tvrdi Baja, sad, kad je nova srpska država ugrožena, jer su joj se, nezasluženo, desili i ti neugodni Bošnjaci i Hrvati, koji su navalili da žive baš u svojim kućama,  u srpskoj državi, ko da nemaju drugog rješenja. Njegov uzor Radovan Karadžić humano  je dozvolio onima koje nije smjestio pod zemlju da  odu i organizuju cjeloživotni turistički put po svijetu, a njima je i to malo, pa navalili ko mutavi da žive baš tu, gdje je i Srbima  tijesno. I još se namnožili, mada im je srpska skupština, još davno, velikodušno izašla u susret i rekla da tu može da ih bude do 5 posto. Kud ćeš više? Al, jok!  Neodgovorni, kakvi već jesu, vratili su se u većem broju, popis je pokazao da ih ima previše. Da je staro vrijeme, veliki Srbi bi to riješili učas posla, ali ko će njih sad urazumiti? A nije čudo što hoće da žive u toj bogatoj, demokratskoj, prosperitetnoj i, da kažemo, ultra demokratskoj, hmmm, državi, državici, kako god, jer ovdje je vlast toliko dobra, da stalno produžava ljudski vijek svojih građana, pa se mnogi bogatiji ljudi sa svih meridijana raspituju kako bi mogli ovdje doći, da se nastane. A o čemu se radi?

 

Dođi da ostarimo zajedno

     Nedavno je u TV emisiji čuvenog srpskog mađioničara Miroslava Lazanskog gostovala uvažena premijerka Željka Cvijanović.  Da, to je onaj isti Lazanski, koji je, vispreno i nadasve mudro, obznanio narodu nevjerovatnu istinu, koju su neprijatelji srpstva dugo i uspješno skrivali : da su i partizanske jedinice iz Republike Srpske oslobađale Beograd od Nijemaca u oktobru 1944. godine. Otkrio je to lani, kad su se neki začudili što će Milorad Dodik na obilježavanju godišnjice oslobođenja Beograda. Sad se zna prava istina, koju niko u srpskim medijima s obje strane Drine nije doveo u pitanje. Elem, došla Željka kod Lazanskog, a on, pronicljiv, kakvim ga je Bog dao, otkrije još jednu do sad nepoznatu istinu : da je SNSD, zahvaljujući svojoj mudroj politici, za deset godina vladavine uspio povećati životni vijek stanovnika RS-a sa 68 na 72 godine!

Na to je premijerka odgovorila jasno i precizno, kako samo ona zna : “ …porastao je…pa, svakako, dakle, određenim mjerama…samim, dakle, reformama…odnosno…dakle tu su podaci…oni su…kako bih rekla…oni su neumoljivi…znate. Ako hoćete da pogledate podatke, da vidite ko je za koga koliko davao, onda možete da uporedite kako se koja vlast ponašala, i to je najbolji način da proanalizirate određene stvari.”

Oglasio se tom prilikom i Dragan Bursać, kolumnista banjalučkog portala “Buka”, koji kaže : “ RS bi, pored brojnih turističkih potencijala, poput trebinjskog aerodroma, staze Formule 1, autoputa u kukuruzište, domaćeg nevidljivog elektromobila i drugih čudesa, u svoju turističku ponudu pod hitno trebalo da uvrsti i gerijatrijski turizam.” Predložio je i moto : “Dođi da ostarimo zajedno.” U RS-u je vlast, kaže on, toliko osiromašila narod, da ljudi masovno jedu travu i piju samu vodu, nema šta drugo, a svima je poznato da je to najzdravija hrana. Pa je izračunao da životni vijek stanovnika RS-a nije porastao na 72, već na 3700 godina. Kako? Lijepo – ako je svaki dan pod SNSD-om kao godina, a jeste, kad se sve pomnoži i sabere dobije se ta cifra – 3700 godina, što je lijepa starost, pa nije čudno da se, zbog tog najnovijeg srpskog čuda, mnogi u svijetu spremaju da dođu. Kako će tad izgledati popis, Boga pitaj!

Sad je, valjda, jasno, kaže Bursać, zašto su Srbi narod najstariji.

 

 Anđeli čuvaju Dodika

     Ali, spisak čuda se ovim ne završava, taman posla. Uoči mitinga i kontramitinga u Banjoj Luci, čuveni srbijanski časopis “Zona sumraka” objavio je tekst koji je uzburkao javnost. Tekst je objavljen pod naslovom “Anđeli sleteli u Srpsku da čuvaju Dodika”. Ovo nadasve ozbiljno i poučno štivo počinje ovako : “ Događaj koji je zadesio građane Banja Luke u noći između 7. i 8. maja ostavio je u čudu čitavu Republiku Srpsku! Negde oko 1 sat iza ponoći, na hiljade anđela je počelo da sleće sa neba i obleće iznad Trga Krajine u Banja Luci. Pojedini očevici su zanemeli, neki pobegli, a drugi se divili voljenim bićima.”

A otkud toliki anđeli, odakle su došli? Autori teksta to objašnjavaju vrlo jednostavno.

“ Republika Srpska je već naširoko poznata po rađanju dece sa raznim anomalijama u poslednjih 20 godina. Najčešće od njih bile su rađanje krilate dece. Možda bi bilo najbolje da pomenemo prvi slučaj koji se dogodio davne 1966. godine u Bratuncu. Svima je poznato da je  tada rođeno prvo anđeosko dete, a kako su pisale tadašnje novine, po prognozama raznih naučnika i proroka ono je predstavljalo kraj nemira u Bosni i Hercegovini i konačan početak mira i blagostanja u toj zemlji.”

“Zona sumraka” otkriva dalje da su se redali slični slučajevi, kojima više nije pridavana velika medijska pažnja, jer se rađanje anđela kod Srba podrazumijeva samo po sebi, a uz to je slučaj prvorođenog krilatog djeteta, malog Jovana, nekako bacio u sjenku sve nove bebe s krilima. Ipak,  nedavno je ovaj isti časopis otkrio slučaj novog krilatog djeteta, koga je Srpska pravoslavna crkva prenijela u manastir Hilandar, gdje se i danas nalazi.

Ali, dolazak jata anđela u Banju Luku i njihov let iznad trga na kojem je trebalo da se održi miting SNSD-a, ponovo su pobudili interesovanje javnosti za srpske anđele. Novinari su razgovarali s očevicima, koji su detaljno opisali dolazak anđela. Jedan od njih je izjavio : “ Znate, ovde već godinama postoje priče o nekoj krilatoj deci koju nam šalje Bog, a ja stvarno nikada nisam pet para davao na takve priče. Sada sam se uverio da je sve tačno.”

Da bi upotpunili priču i dali joj još ozbiljniju podlogu, novinari su se obratili uvaženim vidovnjacima i prorocima, koji su, svi odreda, tvrdili da je to znak od Boga da narod  ne treba da ulazi u međusobne sukobe. I potvrdili : “ Anđeli, kao i sam Bog, čuvaju i održavaju Dodika na vlasti, jer je on “sveti” čovek.

Sad je, valjda, jasno kako Dodik opstaje na vlasti i pored ovako teške situacije i svega što je njegov režim učinio. Anđeli su odgovorni za to, isključivo anđeli.

Nastavak vremena čuda 

            Ali, nije to ništa novo. Čuda se Srbima događaju već dugo. Ovo najnovije – da narod u RS, što je siromašniji – živi sve bolje, samo je posljednje u nizu. Sezona čuda otvorena je uoči rata, kad su se namnožili i ušli u modu razni proroci i vračare, bijeli i crni magovi, predskazivači sudbine i zvjezdoznanci,  majstori onostranog i već pomenuta krilata djeca. Na (još jednoj) istorijskoj sjednici Skupštine Karadžićevih Srba, održanoj 25. aprila 1993. godine u Bijeljini, kojoj su prisustvovali svi najvažniji ljusdi iz politike, kulture, crkve, medija i javnog života,  obznanjeno je čudo nad čudima. Učinio je to čuveni slikar Milić od Mačve, čije je izlaganje saslušano s pažnjom i nagrađeno burnim aplauzom.

                                                                      ( nastaviće se )

Komentari