U Bijeljini obilježeno 25 godina od ubistva 22 člana tri bošnačke porodice, među kojima sedmero djece
Piše: Emir Musli
Skromnim komemorativnim skupom u Bijeljini je 25. septembra 2017. godine obilježeno 25 godina od zločina nad 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, od kojih su sedmoro bili djeca. Porodice i prijatelji okupili su se u mahali Bukreš, u dvorištu kuće Sarajlića na broju 154. Sjetili su se zla koje je u smrt odvelo nedužne ljude, a potom su na obali Drine u selu Balatun u vodu bacili 22 ruže. Fatihu su proučili na mezarju Lipić u mahali Selimović. Malo je ljudi došlo da se podsjeti na stradanje svoje sugrađana, a bijeljinska policija korektno je obezbjeđivala skup.
U noći 24. na 25. septembar 1992. godine, potpuno nedužni, porodični muškarci i žene, sa svojom djecom i starijim ukućanima, izvedeni su iz svojih kuća, odvedeni na obalu Drine u selu Balatun, gdje su pobijeni iz vatrenog oružja. Za zločin do danas niko nije odgovarao iako je istraga pokrenuta prije više od deset godina. Tijela ubijenih su bačena u Drinu, a dugo poslije rata posmrtni ostaci većine od njih pronađeni su na groblju u Sremskoj Mitrovici. Klanjana im je dženaza, a ukopani su u bijeljinskom mezarju Lipić u mahali Selimović. Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” Bijeljina i Dječija Ambasada Međaši danas su podsjetili na stravični, brutalni zločin nad civilima. Jusuf Trbić i Duško Tomić govorili su o zlu koje je još uvijek nekažnjeno, a prisutnim predstavnicima medija je proslijeđeno i Saopštenje za javnost.
“Ovaj zločin počinila je Specijalna jedinica MUP-a Republike Srpske koja je bila pod komandom ministra policije Miće Stanišića i njegovog zamjenika Tome Kovača. Poznata su i objavljena imena svih koji su pucali, kao i imena organizatora i pomagača. Mnoge od njih viđamo, slobodni su ljudi. Ne znam osjećaju li grižnju savjesti, stide li se onoga u čemu su učestvovali? Zločin su obezbjeđivali pripadnici bijeljinske policije, čija su imena takođe poznata, kao i imena njihovih starješina. Ali, krivci ni do danas nisu kažnjeni, mada se o ovom slučaju odavno sve zna. O tome sam pisao, to je išlo u sve medije, sva imena su poznata, ali tužilaštva šute,” kaže za INS.BA Jusuf Trbić.
Advokat Duško Tomić, koji, inače, u ime preživjelih članova porodica nastradalih vodi ovaj slučaj zločina, kazao je da govori kao Srbin i da osjeća stid što su, ne ljudi, nego zločinci u ime njegovog naroda ubili nedužne ljude. “Ne znam kakav treba da je čovjek koji može pucati u ovu djecu, u njihove roditelje. U ime čega su to uradili? Da zaplaše ostale, da pokrenu etničko čišćenje kako bi ovaj prostor očistili od onih koji nisu Srbi? Uključivši se u ovaj slučaj stekao sam mnogo neprijatelja, ljudi koji me mrze, ali to je njihov problem. Mi ćemo ponovo tražiti od nadležnih da zadovolje pravdu,” kategorično je kazao Duško Tomić.
Amir Hadžisalihović u ovom zločinu izgubio je sestru Amiru, udatu Sarajlić. Zahvaljujući njemu i još nekim članovima porodica nastradalih, klupko istine se prije petnaestak godina počelo odmotavati. Prvi korak je bio pronaći posmrtne ostatke. “Imali smo informacije da postoje NN grobovi na grobljima u Sremskoj Mitrovici, Šapcu, Beogradu. Naše smo pronašli u Sremskoj Mitrovici jer su ljudi koji su prihvatali tijela koja su vodom dolazili zapamtili da je bila jedna djevojčica sa plavom mašnom. Bila je to naša Alma (10), koju smo pronašli zahvaljujući tim dobrim ljudima, a kasnije su DNK analizom pronađeni i ostali. Ne svi, ali većina ubijenih te noći,” priča nam Amir Hadžisalihović. On ne gubi nadu da će zločince stići pravda.
Kiša je sipila na obali Drine u Balatunu. Ruže su zaplutale vodom, u znak sjećanja na ubijene Sarajliće, Sejmenoviće i Malagiće. Jesenja tišina pored rijeke. Tegobno je i sjetiti se da su tu prije 25 godina ležala tijela 22 ljudi, od kojih sedmoro djece. Tegobno je i pomisliti da oko nas hodaju ljudi koji su zločin naredili i počinili.
Tužno je bilo na mezarju Lipić-Selimovići. Tužno zbog bolnog povoda, ali i zbog činjenice da je tako malo Bijeljinaca i Janjaraca došlo da sa porodicama ubijenih, Trbićem, Tomićem i glavnim imamom MIZ Bijeljina Samir ef. Camićem podijele sjećanje, prouče Fatihu i Allahu upute dovu, kao ono najmanje što čovjek može uraditi za svog sugrađanina, za bilo kojeg nedužnog žovjeka, za čistu, nevinu djecu, za kompletne porodice koje život izgubiše u haosu ljudskog bezumlja.
(ins.ba)
