Amidža i moderne tehnologije

138

Piše: Samir Karić

Amidža ne voli moderni život. Misli da je tehnologija i svakodnevna životna trka ubila mnoge vrijednosti u društvu. Prijateljstva je sve manje, porodica je načeta, ljudi su se otuđili i često su zarobljeni u kućama i stanovima, a još češće razapeti na sve strane, trčeći za površnim materijalnim vrijednostima. “Danas moderni narod brže umire”, govori amidža.

Njegov bratić Nedim, koji mu je došao u posjetu, znatiželjno ga sluša i klima glavom, nadajući se da će amidža nastaviti pričati. Amidža je uzeo kocku šećera i popio prvi fildžan kafe. Sjedili su za stolom u avliji porodične kuće. Tu često sjede kada Nedim dođe u posjetu. I pričaju o svemu.

– Sine, moderni narod brže umire, jer mu je takva služba. Uvijek negdje žuri. Ne može zdravo da jede, ne može zdravo da živi. Vidiš, prije su kuće bile male firme i svi su radili. Danas su kuće postale male apoteke, sve je puno tableta. Svi su bolesni, objašnjava mu amidža.

– Pa, tako je, amidža, danas. Sve je žurba. Ljudi imaju obaveze, govori Nedim.

– Ova žurba će narod uništiti. Život je postao takav da su ljudi počeli da trče do mezara. Prije je sve drugačije bilo, priča amidža. Sve je danas moderno, nastavlja, ali je kulture sve manje. “Danas je kultura umrla. Gologlav narod hoda, naročito žene. Omladina nikoga ne poštuje. Omladina se ulijenila i postala sebična. Samo mislite na sebe”, kritikuje amidža.

– Nisu ni svi mladi isti, odgovara Nedim, i dodaje da njihovo ponašanje dolazi iz kuće, iz porodice, i zavisi od odgoja. “Doduše, i roditelji imaju sve manje vremena za djecu. Ljudi gledaju kako će preživjeti. Vidiš, amidža, da nigdje nema posla. Teška su danas vremena”, kaže Nedim.

Amdiža je uporan i dodaje da bez obzira nas sve, roditelji moraju naći vremena za djecu. To treba da im bude prioritet. Ali, misli on, i djecu danas uništavaju moderne tehnologije.

– Prije, ovdje djeca trče, odoše na rijeku na kupanje ili odoše da igraju lopte. Pa igraju klikera i dođu prljavi. Mi kobajagi malo galamimo. Kasnije kupanje, urade domaću zadaću, malo gledaju televizor i na spavanje. Nekako su sretniji bili. Sretnije su odrastali, govori amidža, pa nastavlja upoređivati nekadašnji život djece, sa današnjim, modernim životom. “Danas nema one dječije galame, onih malih sitnih lopovluka. Negdje je to sve nestalo. Sad povazdan sjede ispred kompjutera, igraju igrica, nosaju mobitele… Njihova djetinjstva, kad uporedim sa onim ranijim, ni na šta ne liče”, smatra amidža.

Nedim kaže da nisu u pitanju samo djeca i njihovo djetinjstvo, nego da se kompletan život iz korijena promijenio. Na to, objašnjava on, generalno jeste utjecao razvoj tehnologija i napredak čovječanstva, ali u našoj zemlji negativan utjecaj je ostavio rat i poslijeratna nepravda. “Sve je to utjecalo, amidža. Vidiš da i komšiluk sve više nestaje. Ljudi se udaljavaju jedni od drugih. Zatvaraju se u kuće i u sebe. Ne vjeruju više jedni drugima. Trče za zaradom, neki postanu i pohlepni. Mnoge vrijednosti su se izgubile”, kaže Nedim.

– Sve su to krive ove tehnologije. Zato ljudi sjede ispred televizora i kompjutera, gledaju serije i tamo na internetu gledaju kojekakve gluposti, uporan je amidža.

Nedim se počeo smijati. Kroz smijeh je amidži objasnio da nije baš sve tako crno. “Imaju te moderne tehnologije i svojih lijepih strana”, objašnjava Nedim.

– Koje su lijepe? Baš bih volio znati, znatiželjan je amidža.

Nedim je iz džepa izvadio mobitel i potom sjeo do amidže. Fotografisali su se, napravili selfi. No, Nedim ovu riječ nije spominjao amidži, jer bi u tom slučaju morao dodatno objašnjavati o čemu se zapravo radi. “Evo, vidiš, sad sliku stavimo na Facebook i tvoj te Riki i unuci u Austriji mogu odmah vidjeti”, govori Nedim.

– Ma, znam ja to. Slikali su oni mene. Ali, ako me tako budu stalno gledali, neće mi onda nikada doći. Eto, vidiš da ti ne valja ta tehnologija, dodao je sada nasmijani amidža.

 

(oslobodjenje.ba)