Antifašizam od Bandića do Skake

9

Piše: Ernad Metaj

Ako može Bandić danas, što ne bi mogao Skaka sutra. Ovo je misao koja me progoni sve vrijeme dok pratim pripremu progona Josipa Broza Tita sa zagrebačkog trga. Od gradonačelnika Sarajeva kojem se već omaklo, ili nije, kako smo pobijedili antifašizam inicijativa za preimenovanje Titove ulice i ne bi bila neko iznenađenje. Ideološki, Skaki i onima koji su ga inaugurisali NDH je bliža od antifašizma, a nakon Bandićevog postupka još bi mogli dobiti i na snazi.

Nesumnjivo u Zagrebu je spreman još jedan čavao u mrtvačkom kovčegu skovanom za antifašizam ne samo u Hrvatskoj već i cijelom regionu. Sam progon imena Josipa Broza Tita manje će biti novi trijumf fašističkih ideja od činjenice da ovaj put čekić u ruci drži i više puta samoproklamovani antifašista koji je godinama ponosno nosio Tita na reveru. Milan Bandić prodao je svog maršala za većinu u gradskom vijeću. Da je na to spreman, Bandić je pokazao i ranije kada je zabranjen unos torte u obliku petokrake u zagrebačku Palaču Dverce, jer je, što bi rekao gradonačelnik, “vrijeme diverzanata prošlo”.

Inicijativa Kulturnjaci 2016 inicijativu Milana Bandića za promjenu naziva Trga u Zagrebu ocijenila je jednom od sramotnijih političkih trgovina u novijoj hrvatskoj istoriji.

– Zbog vlastitih političkih interesa pridružio se onima koji žele Hrvatsku staviti na gubitničku stranu u Drugom svjetskom ratu i koji žele rehabilitirati NDH pod krinkom izjednačavanja svih totalitarizama, istaknuto je u saopštenju iz Inicijative.

Stranku i ideju antifašizma prodao je i neko iz građanskih i stranaka ljevice u Gradskom vijeću Sarajeva kada je obezbijedio većinu za izbor Abdulaha Skake. Takvim ljudima ne može biti problem veličanje Mustafe Busuladžića, ili ne daj bože promjene Titove ulice u ime imama Halima Malkoča, nositelja Njemačkog željeznog križa.

Čitam ovih dana kako je za dio hrvatske javnosti postupak Milana Bandića odraz moralne bijede ljudi koji su se oblikovali u Titovo doba i pod neizravnim njegovim patronatom. Sjetim se da je gradonačelnik Zagreba i Hercegovac, i ko zna zašto naumpade mi lider HDZ-a Dragan Čović. Možda zato jer sam negdje pročitao da se u mladosti isključivo potpisivao ćirilicom, ili što sam ga vidio na slici iz sedamdesetih među vatrenim navijačima Veleža koji je njegova politika otjerala ispod Bijelog brijega.

Titov “soko” puno prije Bandića je shvatio da se prodajom maršala, a posebno firmi iz njegovog perioda može dobro profitirati. Sebi i svojim sljedbenicima omogućio je lagodan život zatvarajući oči narodu novim imenima mostarskih ulica po zvaničnicima fašističke NDH Mili Budaku, Juri Francetiću, Anti Vokiću i Mladenu Lorkoviću.

Za sada se čini da jedino u Rudom, bosanskom gradiću na granici sa Srbijom, nisu profitirali od prodaje Josipa Broza Tita. Za bronzanu bistu u prirodnoj veličini svojevremeno su, po pričama, od užičke Sigme uzete 404 marke. Kad je ruđanski Tito završio na skladištu otpada u Užicu, sa ulica su skinuta i imena njegovih saboraca, a njihova mjesta zauzeli su kraljevi, carevi i voždovi. Do zaraslog partizanskog groblja stiže se ulicom Draže Mihailovića. Igra sa istorijom gradu gdje je formirana Prva proleterska brigada nije donijela ništa dobro, turisti ga odavno zaobilaze, a stanovnika je sve manje.

Problem je što sljedbenike fašističkih ideja u suštini nije briga za posljedice i građane. Osjetiće to stanari na Trgu maršala Tita u Zagrebu ako do promjene njegovog naziva dođe. Samo za promjenu ličnih dokumenata izdvojiće kažu oko 600 kuna, što nekome nije puno, ali onome ko ima penziju od 1.400 kuna promjena naziva trga daleko je od prioriteta. Revizionistima poput Zlatka Hasanbegovića, kojeg se čak i HDZ bar javno morao odreći, očigledno nije, a mnogi misle da ih promjena trgova i ulica neće zadovoljiti. Ima li bolje potvrde od naslova u novinama – Antifašisti, prokleti bili i 22. lipnja i svakog dana, ma gdje bili! U srcu antifašističke Evrope. Što bi se onda Skaka stidio, pa i kad bi ugasio Vječnu vatru kao simbol antifašizma.

 

(oslobodjenje.ba)