Bijeda bošnjačke politike

19

Politika lutanja i zbunjenosti: Umiju li Bošnjaci biti liderski narod?

Piše: Mehmed Pargan

Kretanje zemlje prema EU traži od nove generacije bošnjačkih političara da kažu da je u njihovom političkom djelovanju Država ispred svega i da to pokažu.

Evropska agencija za statistiku Eurostat krenut će naredne sedmice u novi krug pritisaka na vlasti u BiH da u zakonskom roku, prije 2. jula, objave rezultate popisa. Najavljeni su razgovori sa predstavnicima sve tri agencije za statistiku, ali su tek rijetki optimistični da će se dogovor pronaći i blokade otkloniti. Štaviše, sve procjene govore da će se ući u novu političku krizu.

Reducirani interesi

Popis je samo jedan od faktora koji blokiraju napredak zemlje. Politika koju je EU sa dolaskom aktualnog visokog predstavnika Valentina Inzka primjenila u našoj zemlji bazirala se posljednjih godina na pokušaju stavljanja svih interesnih strana u jednu ravan s ciljem da se one dogovore. Međutim, ključni propust koji su napravili i EU i Sjedinjene Države, koje su upravljačku palicu prepustile evropskim partnerima, prije svega je u činjenici da nisu postavili principe po kojima se „igra“. Tako smo imali na sceni nevjerovatna kršenja Dejtona, diskriminaciju, aparthejd, prijetnje ratom, najave secesije itd. Za šta bi Paddy Ashdown smijenio pola Banje Luke, Inzko se nije čak ni oglasio. Takav princip koji je uveo OHR otvorio je sasvim jednu novu praksu u našoj zemlji, ulaska u ring bez rukavica i pravila, u kojoj se najbolje snašao i u njoj prednjačio Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta RS.

Kolika je i kakva odgovornost OHR-a zbog takvoga stanja pitanje je koje zaslužuje mnogo širu analizu, ali odgovornost nedvojbeno postoji. Međutim, ključna odgovornost za ovakvo stanje u zemlji leži prije svega na Bošnjacima kao najbrojnijem narodu. Odnosno na njihovoj politici, koja je nerijetko znala biti pretvorena u politiku reduciranih interesa. Ta redukcija se često svodila na Sarajevo, odnosno na Federaciju, zatim na pojedinačne interese pojedinaca i grupa. Izvan Sarajeva smatraju je politikom sarajevocentrizma ili svođenja svijeta na prostor od Vječne vatre do Baščaršije.

Svijest o državi u političkim djelovanjima probošnjačkih političkih partija u poratnom dobu obično je bivala deklarativna (naravno uz postojanje važnih i čvrstih izuzetaka). Kada bi se interesi stranke ili pojedinca morali podrediti interesima Države, onda bi se pojavili problemi. Posljedice toga možda je najpreciznije definisao u svojoj izjavi od prije dvije godine Dragan Čović, aktualni predsjedavajući Predsjedništva BiH, ustvrdivši da se Bošnjaci ne umiju ponašati kao liderski narod u BiH.  Iako je on htio na ovaj način prebaciti svu odgovornost na Bošnjake zbog političkih blokada, on je zapravo ukazao na put kojim bošnjačka probosanska politika mora da ide.

Bošnjačkoj politici treba stajalište koje kaže da ispred državnog interesa ne postoji ni jedan drugi interes: ni interes pojedinca, grupe, javnog preduzeća, stranke, pa čak ni Islamske zajednice. Kretanje zemlje prema EU traži od nove generacije bošnjačkih političara da kažu da je u njihovom političkom djelovanju Država ispred svega i da to pokažu. A da politički programi budu zasnovani na politici istrajavanja na nultoj toleranciji na korupciju. Nažalost, danas su brojni bošnjački političari ogrezli u korupciji i kriminalu, tako da gube kredibilitet u traženju krivaca u drugim (narodima).

Kolosijek soc-realizma

Nažalost, kao i drugi narodi u BiH i Bošnjaci su u 21. stoljeće ušli na kolosijeku soc-realizma, temeljeći svoj odnos prema ideologiji, politici, državi, pa i prema samima sebi kroz gradnju kulta ličnosti. Iako su devedesete trebale sa sobom zadržati ovakve intencije, danas, u drugoj polovici druge decenije novoga stoljeća, u Sarajevu imamo najmanje tri partije koje u svome imenu nose ime svoga predsjednika. Čak ni Josip Broz nije imao takvu potrebu!

Ovih dana smo svjedoci da hiljade članova stranke čiji je predsjednik u pritvoru, protestuje i vrši pritisak na sud da ga oslobodi, iako još uvijek nije provedena čak ni istraga. Svaka ozbiljna politička stranka mora staviti ispred pojedinačnog interesa interes sistema u kojem su sva prava svih ljudi apsolutno ista. Da bi se zaustavila euforija u kojoj su krenuli politički udari na Sud, morao je reagirati sam reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, kazavši da u ovoj zemlji niko nije kriv (pa ni uhapšeni Fahrudin Radončić) sve dok se ne dokaže njegova krivnja. On je pozvao na obavezu poštivanja sudstva kao temeljne poluge bh. društva.

Bošnjačka politička lutanja i zbunjenosti dodirnula su zadnjih dana dno kada je zvanično zabranjeno ženama sa hidžabom da mogu raditi u bh. sudovima. Ovaj slučaj tek će pokazati razmjere bošnjačke izgubljenosti i odgovornosti svakog čovjeka u politici, pogotovo ako se znaju i sljedeće činjenice: Islamska zajednica još uvijek nije potpisala ugovor sa Državom; u skoro dvije trećine zemlje negiraju se bosanski jezik, Bošnjaci, država BiH i Genocid; nakon etničkog čišćenja redukcija broja Bošnjaka provodi se popisom itd.

Bošnjaci ipak moraju naučiti biti liderski narod u ovoj zemlji! Dok nije kasno.

 

(Bportal.ba)