Bijeg sa Balkana

71

Građani zemalja bivše Jugoslavije bježe od siromaštva i pomanjkanja životnih perspektiva!

Gotovo polovina svih izbjeglica koji u Njemačkoj traže politički azil dolazi sa Balkana.Odakle dolaze i od čega bježe? Odgovornost za egzodus snose lokalni političari, smatra Verica Spasovska.Ni na Kosovu ni u Albaniji a isto tako ni u Srbiji, Bosni i Hercegovini ili Makedoniji ne vlada rat, glad ili mučenje.Više od decenije, zemlje nastale nakon raspada bivše Jugoslavije i njihove komšije žive u miru. Hrvatska i Slovenija su čak postale članicama Evropske unije. EU perspektivu već godinama ima i većina ostalih zemalja ovog dijela Evrope.

Dakle, ovdje vlada stanje koje se ne može uporediti sa stanjem u Siriji, Iraku ili Afganistanu gdje građani svakodnevno ginu zbog borbi i terorizma. Uprkos tome, ogroman broj stanovnika Balkana napušta svoje ognjište kako bi u Njemačkoj zatražili azil. Oni bježe od siromaštva i pomanjkanja životnih perspektiva. Razočarani i frustrirani političkim i ekonomskim statusom quo u svojim zemljama. I za to najveću krivicu snose balkanske političke elite.

Protraćena pomoć EU-a

Milijarde iz Brisela nisu dale uzlet političkom i privrednom razvoju. I EU perspektiva baš ne utiče na pretjeranu agilnost političara kada su reforme u pitanju. Zašto i bi? Jer toliko dugo dok EU novac teče a dotične zemlje nisu u sastavu Evropske unije, lokalni političari se ne moraju nikome opravdavati i mogu opušteno uživati.

U zemljama zapadnog Balkana stopa nezaposlenosti u posljednja dvije decenije leži između 20 i 50 posto. U Bosni i Hercegovini je preko 60 odsto mladih bez zaposlenja. Čak i dobro obrazovani mladi akademci teško dolaze do posla. Jer nepotizam i korupcija uništavaju svaki izgled na adekvatno radno mjesto. Način na koji su se političke elite raširile u društvu poprima znakove epidemije. Politika je, mada indirektno, najveći poslodavac: ko će zasjesti na mjesto direktora ili portira odlučuje politička garnitura na vlasti. Kvalifikacija ili stepen obrazovanja ne igraju nikakvu ulogu.

S obzirom na ovakve uslove, nije ni čudo da se širi rezignacija. Stranačku knjižicu mnogi posjeduju ne kako bi konstruktivno uticali na politički život nego kako bi povećali sebi izglede na zaposlenje. U Makedoniji, Kosovu i Albaniji je više od polovine dobro obrazovanih mladih izrazilo želju za iseljavanjem.

Nedostaje socijalna infrastruktura

Problem je i u tomu što se nakon propasti starih sistema nije investiralo u socijalnu infrastrukturu, na primjer u funkcionalno zdravstvo.

To najviše pogađa upravo Rome koji i na Balkanu stoje na najnižoj socijalnoj ljestvici. Njih se ne diskriminiše samo po etničkoj osnovi nego oni najviše pate od implozije socijalnih struktura. Vrlo često, zbog nedostatka zdravstvenog osiguranja, ne mogu sebi priuštiti odlazak ljekaru. Romi dolaze u Njemačku zato jer je novac koji dobijaju kada se nađu u postupku priznavanja azila za njih veliki podsticaj. Osim toga im u Njemačkoj na raspolaganju stoji besplatna ljekarsku pomoć.

U međuvremenu su se autokratske strukture u mnogim zemljama zapadnog Balkana dodatno učvrstile. Na primjer, u Crnoj Gori koja je već više od dvije decenije čvrsto u rukama klana premijera Đukanovića. Ili Makedoniji gdje desno-konzervativna vlada stoji pod optužbom da masovno prisluškuje građane i upućuje prijetnje smrću nezavisnim novinarima i medijima.

Autoritarne strukture

Slične prilike vladaju i na Kosovu koje je od svog proglašenja nezavisnoti 2008. de facto područje pod nadležnošću EU-a. Ali, uprkos višegodišnjem prisustvu Eulexa, misije koja bi trebala učvrstiti pravni poredak, korupcija i uska povezanost političkih i mafijaških struktura karakterišu društvenu sredinu.

Mnogi parlamentarni predstavnici i političari su pronikli iz Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) koja je, prema izvještajima posebnog izlasnika Savjeta Evrope Dika Martija, umiješana u mnoge ratne zločine poput smaknuća i otmica.

U multinacionalnoj državi Bosni i Hercegovini političari i dvadeset godina nakon rata igraju isključivo na nacionalnu kartu. Umjesto da se uhvate ukoštac s prijeko potrebnim političkim i gospodarskim reformama. Polovina mladih želi napustiti zemlju. Sve manji broj mladih se odlučuje na osnivanje porodice. Pogubni trend u zemlji koja ionako muku muči s natalitetom.

EU može i mora izvršiti pritisak

Spor preobražaj u demokratska i pravna društva zemalja Balkana u Briselu, što je i razumljivo, izaziva frustracije. EU se ionako usredotočio na krizna žarišta poput Ukrajine ili Grčke. Međutim,  možda masovni egzodus stanovnika Balkana ponovno ovu regiju povuče u središte pažnje. Bilo bi dobro kada bi se Brisel malo više pozabavio reformskim zastojem u svom dvorištu. Ako treba, tu i tamo, zatvoriti slavinu iz koje curi pomoć.

Međutim, političari na Balkanu i dalje svojom arogancijom proigravaju najvažniji društveni kapital. Jer što će dalje trajati egzodus mladih i sposobnih, to će biti manje onih koji će se u zemlji angožvati za društvene promjene. Za tamošnje političke elite je to jedna vrlo komotna situacija. Ali za društva kojima su oni na čelu ovaj proces predstavlja katastrofu.

Iako na Balkanu ne vlada rat, glad ili teror: i beznađe može postati diktatura od koje čovjek želi pobjeći.

 

(Kliker.info)