Piše: Saud Grabčanović
Uvod
Četrdesetogodišnja austrougarska okupacija naše zemlje predstavljala je vrijeme kada je Bosna i Hercegovina doživjela veliki privredno-ekonomski i kulturni procvat, a njeno, do tada veoma siromašno i zaostalo stanovništvo, doživjelo je veliko blagostanje, kulturni preporod i velike promjene u načinu života. Neosporna je činjenica da se u vrijeme vlasti Habzburške monarhije desio najveći napredak u dotadašnjoj hiljadugodišnjoj istoriji naše domovine. Posrnula, ekonomski i kulturno veoma nazadna i za Zapadom zaostala Osmanska imperija, koja je tek izlazila iz mračnog Srednjeg vijeka i napuštala anahrone šerijatske zakone, u kojoj je industrijska revolucija bila u povoju, bila je zamijenjena jednom modernom i bogatom sekularnom imperijom, u kojoj je industrijska revolucija započela pola vijeka ranije. Za vrijeme austrougarske vlasti bila je izvršena prva velika industrijalizacija i modernizacija naše do tada veoma zaostale agrarne zemlje. Ta je industrijalizacija predstavljala pravu eksploziju u odnosu na minorne pomake koje je u pogledu industrijalizacije i modernizacije naše zemlje preduzelo Osmansko carstvo u poslednjim decenijama svoje vlasti. Otvaranjem modernih industrijskih i privrednih objekata u našoj zemlji se počela stvarati radnička klasa koja je do tada na ovim našim prostorima bila nepoznata imenica.
Nove austrougarske vlasti su za vrijeme svoje četrdesetogodišnje vladavine širom BiH izgradile moderne puteve, željezničke pruge, fabrike, rudnike, električne centrale, plinare, ambulante i bolnice, škole, fakultete, pozorišne zgrade, bioskope, zgrade državne uprave, banke, hotele, banje, i druge infrastrukturne, privredne i društvene objekte. Podignuti su i mnogi novi moderni vojni objekti i kasarne širom BiH. Gradovi u našoj zemlji, u kojima je do tada vladao orijentalni urbanistički nered i haos, počeli su se uređivati u skladu sa modernim evropskim urbanističkim standardima toga vremena i iz temelja mijenjati svoj izgled. Grade se nove gradske saobraćajnice, ispravljaju stare i prosijecaju nove gradske ulice sa kaldrmisanim kolnicima i popločanim trotoarima za pješake…Mnogi veći gradovi u BiH u to vrijeme dobijaju moderni vodovod, kao i gradsku kanalizaciju, prvi puta u svojoj istoriji, a ulice i trgovi BiH gradova dobijaju i javnu rasvjetu koja je u osmansko doba bila tek u povoju. Sarajevo dobija gradski prevoz tramvajem, dok se ostali gradovi međusobno povezuju modernim novoizgrađenim „makadamskim“ putevima i željezničkim prugama. U vrijeme austrougarske vlasti u gradovima širom BiH podignute su mnoge prelijepe javne, stambene i poslovne građevine, hoteli, banje, novi vjerski objekti- najviše katoličke crkve i katedrale, novi gradsk i trgovi, gradski parkovi, sportski objekti, hipodromi, stadioni…Ti objekti iz austrougarskog perioda i dan danas ukrašavaju gradove u BiH. Za samo četrdeset godina svoje vlasti Austro -Ugarska je u Bosni i Hercegovini, pa tako i u našoj Bijeljini, izgradila stostruko više objekata nego Osmansko carstvo za cjelokupan period svoje vladavine nad ovim prostorima, koji je trajao oko 400. godina.
I naš grad je u to vrijeme dijelio sudbinu ostatka zemlje, Bijeljina je doživjela veliki ekonomski napredak i blagostanje, kao nikada prije u svojoj istoriji. U našem su se gradu tada desile velike i pozitivne promjene po pitanju kvaliteta života i porasta životnog standarda stanovništva. Nove su vlasti izvršile urbanizaciju našeg grada po evropskim standardima onog vremena, a bio je izgrađen niz infrastrukturnih, javnih, privrednih, vjerskih i kulturnih objekata u gradu, kao i najljepše i najveće privatne kuće i objekti, u koje prije svega spada zgrada Gradske opštine, koje i dan danas krase naš grad. Bijeljina, koja je do austrougarske okupacije predstavljala jednu veoma zaostalu i neurednu orijentalna kasabu, tada je počela poprimati izgled modernog evropskog grada. Najprije su u gradu i okolini započeli radovi na modernizaciji postojećih i izgradnji novih infrastrukturnih objekata: prilaznih puteva, gradskih saobraćajnica, vojničke kasarne, javnih i državnih objekata, pošte, telgrafa.. a nešto kasnije i na izgradnji uskotračne pruge od Bijeljine ka Ugljeviku, gdje je bio otvoren rudnik uglja 1882.godine. Zatrpan je osmanski šarampov u centru grada, iskopan je kanal Dašnica i riječica Janjica je uklonjena iz grada. Bile su prosječene nove ulice u gradu, glavne su uređene i kaldrmisane, a izgrađeni su im popločani trotoari. Grad je dobio električnu struju i gradsko osvjetljenje, modernu zgradu Opštine, zgradu prve banke, prve hotele, gradski park, kino…itd.
U toku austrougarske okupacije bili su otvoreni prvi veći industrijski kapaciteti u gradu: tri moderne ciglane, četiri parna mlina i moderna pilana. Do dolaska Austro-Ugarske bošnjačko stanovništvo u našem gradu se skoro isključivo bavilo zemljoradnjom, sitnim zanatstvom , u vrlo malim , trgovinom, kojom su se najviše bavili gradski Srbi i Jevreji. Sa otvaranjem prvih industrijskih kapaciteta i modernizacijom našega grada, tadašnje stanovništvo Bijeljine se počelo masovno zapošljavati u njima.
U Bijeljinu, koja je u Osmanskom carstvu predstavljala grad sa vrlo razvijenim zanatstvom orijentalnog tipa, kao i jakom trgovinom, nakon okupacije se doselilo mnogo malih poduzetnika iz raznih dijelova Monarhije. Oni su u naš grad došli iz razvijenih dijelova K&K Monarhije i u Bijeljini otvorili velike i moderne zanatske radionice. Ti su se došljaci bavili i raznim novim zanatskim djelatnostima koje ranije u gradu nisu bile poznate. Oni su u našem gradu otvarali: pilane, stolarske radionice, elektro i mehaničarske radionice, moderne kovačnice, bravarske i limarske radionice, sajdžijske i fotografske radnje… Pored lokalnih Jevreja Sefarda, koji su u našem gradu živjeli odranije, i koji su se bavili trgovinom zanatstvom i bankarstvom, u to vrijeme se u Bijeljinu doselio i veći broj njemačkih Jevreja Aškenaza, koji su se bavili istim djelatnostima, ali na puno višem nivou.Zbog ukidanja granica i otvaranja zajedničkog tržišta K&K Monarhije, trgovina u gradu je doživjela veliku ekspanziju.
Stanje agrara u Semberiji se u to vrijeme znatno popravilo. Novi je okupator u Semberiju donio nove i moderne poljoprivredene mašine kao i savremeni oblik obrade zemlje, u odnosu na period vladavine Osmanskog carstva. Posebnu ulogu u modernizaciji poljoprivredne proizvodnje u našem kraju su imali njemački kolonisti, koje je u Semberiju naselila nova vlast, a od kojih je lokalno stanovništvo naučilo dosta toga o modernoj poljoprivredi. Ovakav novi način obrade zemlje je ubrzo povećao agrarnu proizvodnju, pa je Semberija postala žitnicom BiH i dijelova K&K Monarhije. Jedino što nova vlast u Semberiji, a takođe i cijeloj tadašnjoj BiH nije sprovela, bila je agrarna reforma koja je inače u K&K Monarhiji bila sprovedena još daleke 1848. godine. Uzrok ovome je ležao u strahu novih vlasti od pobune bosanskog begovata protiv njih, otpor Bošnjaka okupaciji iz 1878. godine je bio trajna opomena!
Tako je novi okupator, koji je bio na puno višem stupnju ekonomskog i društvenog razvoja u odnosu na zaostalo Osmansko carstvo, donio velike promjene u našu zemlju i naš grad. Te su se promjene pozitivno odrazile na materijalno blagostanje kao i kulturno-prosvjetni razvoj stanovništva našeg kraja, a posebno bošnjačkog gradskog stanovništva. U to se vrijeme veoma zaostalo bošnjačko stanovništvo našega grada, čija se pismenost brojala procentima na prste jedne ruke, najprije muško a nešto kasnije i žensko, uključilo u savremeni obrazovni sistem koji nam je donio novi okupator. U Bijeljini su za vrijeme austrougarske vlasti bile otvorene dvije nove osnovne škole kao i Niža gimnazija, te Trgovačka škola, koja je u to vrijeme imala rang visokoškolske ustanove! Osnovno obrazovanje je bilo obavezno, te ga je pohađao veliki broj bošnjačke djece.Tako je novo moderno obrazovanje i školovanje utemeljeno na zapadnoevropskoj kulturi, vrijednostima i sekularizmu, proizvelo velike i trajne promjene u ličnoj kulturi kao i u privatnom životu cjelokupnog gradskog i seoskog stanovništva našega kraja.
U vrijeme austrougarske vlasti u našem se gradu počinju osnivati i prva društvena, sportska i kulturna udruženja kao i ustanove (Gajret, Soko, vatrogasno društvo, pozorište, bioskop..) Pored velikih i pozitivnih pomaka na privrednom i kulturnom planu u našem je gradu došlo i do velikog napretka u pogledu zdravstvene zaštite stanovništva. U Osmanskom carstvu je zdravstvena zaštita bila na vrlo niskom nivou. U Semberiji je tek pod kraj osmanske vlasti postojala jedna jedina mala zdravstvena ustanova sa jednim jedinim ljekarom (dr. Kohut) koji je liječio osmanske vojnike stacionirane u gradu, a usput pružao svoje usluge i bogatijem sloju gradskog stanovništva. Dolaskom novog okupatora stanje se u zdravstvu Bijeljine radikalno promijenilo. Stanovništvu našeg grada i okoline je bilo na raspolaganju više ljekara, tada su bile otvorene prva javna ambulanta i bolnica u gradu, kao i apoteka..
(nastaviće se)