Piše: Saud Grabčanović
Modernizacija zdravstva, otvaranje prve bolnice i apoteke u gradu Bijeljini za vrijeme Austro-Ugarske
Za vrijeme osmanske vlasti zdravstvo u BiH je bilo na veoma niskom nivou. U posrnulom, ekonomski i politički veoma zaostalom carstvu, zdravstvena zaštita stanovništva je bila u povoju. Osmanlije su u BiH pod kraj svoje vladavine imale tek nekoliko desetina ljekara, par malih bolnica-„hastahana“ i više ambulanti u većim gradovima BiH, većinom pri svojim vojnim garnizonima. Do 1878. godine u BiH su postojale sljedeće bolnice : vojna u Mostaru (otv.1860.g.), vojna i civilna u Sarajevu (otv.1866.g.), vojna i civilna u Tuzli (otv. 1874. g.) i vojna i civilna u Banjaluci (otv.1875. g.). Ljekari koji su radili u tadašnjim osmanskim zdravstvenim ustanovama najviše su bili angažirani na liječenju osmanskih vojnika i oficira. Tek u drugom planu njihovog rada je bilo ostalo stanovništvo. Prvi ljekar koji je radio u našem gradu je bio Italijan Luiđi Reba, koji se spominje kao osmanski vojni ljekar 1850. godine, kada je radio u bijeljinskom garnizonu, koji je bio lociran u gradskom šarampovu na današnjem glavnom gradskom trgu. Međutim taj njegov boravak u našem gradu je bio kratkotrajan. Nešto kasnije, 1865. godine je u toj kasarni bila otvorena prva stalna vojna ambulanta, u kojoj je ljekar bio dr. Jakob Kohut. Jakob je rođen u Beču 1836. Godine, a bio je Jevrej. Sa ljekarskom diplomom bečkog univerziteta preselio se u susjedno Osmansko carstvo, gdje je radio kao vojni ljekar. Dr Kohut je u Bijeljini 1868. godine osnovao prvu u BiH vojnu ambulantu otvorenog tipa, u kojoj je medicinska pomoć pružana i civilnom stanovništvu grada i okoline. Nakon austrugarske okupacije je dr. Kohut nastavio sa svojim radom, sa pružanjem zdravstvene zaštite našem narodu i to sve do svoje smrti! Zbog svojih je zasluga ovaj veliki ljekar i humanista dugo ostao u sjećanju kod naroda Semberije.
Sa dolaskom Austro-Ugarske stvari se u zdravstvu naše zemlje, a time i našega grada i njegove okoline, korjenito mijenjaju. Pošto je teritorija BiH bila zaposjednuta od austrougarskih trupa, na njenoj je teritoriji odmah organizovana nova okupaciona vlast. Zbog toga je u BiH iz ostalih dijelova Monarhije doveden veliki broj činovnika i ostalih potrebnih kadrova za organizaciju nove vlasti. Sa njima su došle i njihove porodice. S obzirom na dugoročni plan austrougarske vlasti da ostane na ovim prostorima, pojavila se potreba i za pružanjem kvalitetne zdravstvene zaštite tim dovedenim kadrovima, prema modernim standardima na koje su bili navikli. Okupacione vlasti su odmah nakon okupacije pristupile brzoj organizaciji zdravstvene zaštite širom BiH, po modernim evropskim standardima tog vremena. Prvenstveno im je bio cilj da se omogući liječenje njihovim činovnicima i vojsci, a nakon toga i ostalom stanovništvu nove pokrajine. U svrhu toga 1879. godine je pri Zemaljskoj vladi u Sarajevu osnovan Zdravstveni savjet. Na inicijativu ovog savjeta su iste godine doneseni zakonski akti i pravilnici o zdravstvenom sistemu nove pokrajine carstva. Na osnovu plana ovog savjeta renovirana i dograđena stara bolnica u Sarajevu i podignuta Zemaljska bolnica, te nekoliko kotarskih bolnica u BiH. Tako su veoma brzo nakon okupacije otvorene su kotarske bolnice u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli, Bihaću i Travniku, kao i dvije opštinske bolnice.U tim gradovima su najprije renovirane postojeće male „hastahane“ iz turskog doba. A i u mnogim mjestima u zakupljenim zgradama su otvorene nove male privremene bolnice koje su se tada nazivale „notsspittaler“ (nužne bolnice)
U to je vrijeme i u našoj Bijeljini 1880. godine bila otvorena prva bolnica, pod vođstvom pomenutog dr. Jakoba Kohuta. Bolnica je bila smještena u zakupljenoj zgradi bijeljinskog trgovca Ahmed –age Krpića, koja se nalazila na ulazu u današnju bolnicu. U toj zgradi je bila bolnica čitavo vrijeme austrugarske vladavine, zatim između dva rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije oslobođenja do 1954. godine, kada je srušena. (M.Grabčanović, „Bijeljina i Bijeljinci“ str.230.)
Prema pisanim podacima iz 1900. godine bijeljinska je bolnica imala 27 kreveta. Nakon smrti dr. Kohuta, u februaru 1905. godine, na mjesto upravnika bolnice u Bijeljini je od 1906. godine postavljen dr. Lavoslav Pejčić, koji je bio rodom iz Varaždina, a koji je ranije radio u Zvorniku kao ljekar. Dr Pejčić je bio upravnik bolnice u Bijeljini i nakon Prvog svjetskog rata, sve do penzije, kada ga je na mjestu upravnika bolnice zamjenio dr. Vojislav Popović.
Godine 1880. u našem je gradu bila otvorena prva apoteka. Vlasnik i prvi apotekar je bio magistar farmacije Antal Čapo, po nacionalnosti Mađar. On je tu apoteku 1890. godine prodao Čehu Antonu Hodovskom, koji je takođe bio magistar farmacije. Ta se apoteka nalazila u kući koja je bila u blizini zgrade današnje Pošte u Bijeljini. Na početku Prvog svjetskog rata, 1914. godine, apoteku je od Hodovskog kupio apotekar Jevto Đaja rodom iz Beograda. Apoteku je preselio u zgradu koja se nalazila u blizini današnjeg Gradskog parka.
(nastaviće se)
