Razvoj sporta u Bijeljini za vrijeme Austro-Ugarske
Piše: Saud Grabčanović
Pored velikog privredno- ekonomsko-političkog progresa u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, vladavina Austro-Ugarske u našoj zemlji je bila karakteristična i po razvoju sporta i pojavi prvih modernih sportova na našim prostorima. Još od samih svojih početaka nova vlast se angažovala u stvaranju jakog kulturno – zabavnog života, namijenjenog, prije svega, pripadnicima njezinog vojnog i civilnog upravnog aparata i njihovim porodicama. Pod okriljem Zemaljske vlade počela se vidno njegovati kulturna, umjetnička i sportska djelatnost K&K Monarhije na prostoru BiH. Uskoro se i domaće stanovništvo, prvo kroz kulturno – prosvjetnu aktivnost, a potom i kroz humanitarna društva, aktiviralo na ovom planu.
Konjički sport u Bijeljini: Prvi sport koji su Austrougari donijeli na naše prostore bio je konjički. Korijeni ovog sporta su u našoj zemlji postojali još u osmanskom periodu. Ovaj sport je bio jako popularan u Bijeljini, gdje su bijeljinski begovi u to vrijeme organizirali trke svojih rasnih konja. Sa dolaskom Austro-Ugarske je konjički sport u Bijeljini doživio novi moderniji i snažan razvoj. Nakon okupacije je Bijeljina postala značajan pogranični grad prema kraljevini Srbiji, te je K&K Monarhija u njemu imala vrlo jak garnizon. Znatan broj oficira te vojske su činili austrijski, mađarski i češki plemići, koji su imali sklonost prema konjskim trkama. Od 1895. do 1905. godine konjske trke su se priređivale na lokaciji Jezerac, na nekadašnjem poljoprivrednom dobru „Semberija“. Od 1905. godine trke su se priređivale na stalno uređenom trkalištu na Obriježi , gdje su za vrijeme trka postavljane drvene tribine za viđenije goste. Od te su godine trke organizovane za rođendan cara Franje Josipa, na tzv „carski dan“. Bile su to „carske utrke“ u kojima su učestvovala i vojna i civilna grla. (Mustafa Grabčanović, Bijeljina i Bijeljinci, Tuzla 2006. str. 281.)
Iz toga vremena je ostalo zabilježeno da je na tim „carskim trkama„ nekoliko puta uzastopno odnio pobjedu arapski pastuh po imenu „Đogo“, vlasništvo Mustaj-bega „Like“ Salihbegovića iz Bijeljine. Tog je konja jahao džokej iz Bijeljine Bego Kotarević. Osim pobjeda na bijeljinskom hipodromu, taj je konj više puta pobjedio i u trkama koje su se održavale u susjednoj Kraljevini Srbiji. Najpoznatija pobjeda ovog konja, kojeg je jahao Bego Kotarević, bila je na Ilindan 1906.godine na trkama u Šapcu. To je bila međunarodna trka na kojoj su učestvovali konji sa jahačima iz desetak zemalja! U znak te veličanstvene pobjede Likinog „Đoge“ šabački Cicvarići su ispjevali i danas poznatu pjesmu „ Ah moj Đogo dobri Đogo“.
Gimnastika i gimnastičko–kulturna udruženja u gradu: Gimnastička udruženja nastaju i počinju razvijati na našim prostorima devedesetih godina 19. vijeka, kada je u Sarajevu osnovano Gimnastičarsko društvo Turnferajn ( Turnverein), kojem je pristupalo i domaće stanovništvo, isključivo iz političkih razloga. Nešto kasnije je ovo udruženje na našim prostorima zamijenilo novo gimnastičko drušvo zvano „Soko“, koje je bilo mnogo bolje prihvaćeno u običnom narodu. „Soko“ je bila organizacija koja je stvorena kao gimnastičko udruženje koje je odigralo i značajnu ulogu u širenja nacionalne svijesti kod slovenskih naroda u doba Austro-Ugarske. Prvo sokolsko udruženje su 1862. godine osnovali u Pragu Česi: Miroslav Tyrš i Jindrich Fügner. Pokret je inspiraciju pronašao u obrazovanju i tjelesnom vježbanju sportista i ratnika u antičkoj Grčkoj, kao i u njemačkom nacionalističkom gimnastičkom društvu Turnverein, koje je 1811. godine osnovao Friedrich Ludwig Jahn. „Soko“ se iz Češke proširio svim slovenskim zemljama.
Sokolsko društvo BiH se je vrlo brzo nakon nastanka podijelilo na tri dijela, i to po nacionalnoj osnovi na: Srpski soko, Hrvatski soko i Muslimanski soko. ( Kao i sve drugo u ovoj nesretnoj zemlji!)
U Bijeljini je prije Prvog svjetskog rata od 1911. godine postojao „Srpski Soko“ a od 1912. godine postojao je i „Muslimanski Soko“.
Fudbal: Prvu fudbalsku loptu u Bijeljinu su donijeli austrougarski oficiri 1916. godine. Te su se godine igrale prve fudbalske utakmice između austrijskih vojnika i oficira na terenima u vojnom lageru. Te je utakmice gledao i pratio veliki broj znatiželjnih Bijeljinaca sa Ledinaka i iz Bukreša. Bio su to prvi susreti Bijeljinaca sa fudbalom! Bijeljina tada, za razliku od nekih gradova u BiH, nije imala fudbalski klub.
(nastaviće se)
