Piše: Saud Grabčanović
Zauzimanje Posavine, sjeveroistočne Bosne i Bijeljine od strane K&K trupa
U septembarskim operacijama austrougarska vojska je uspjela zauzeti cijeli prostor Hercegovine, a onda se fokusirala na Istočnu Bosnu, gdje je još uvijek desno krilo bosanske vojske, na čelu sa Šemsekadićem, pružalo veliki otpor. Nakon pada gradova Sarajeva, Mostara, Banje Luke i najvećeg dijela BiH u ruke okupatora, muftija Šemsekadić je uvidio da je nemoguće dalje nastaviti borbu i da je potpuno besmislen daljnji otpor okupacionim trupama. Šemsekadić se zbog toga povukao sa glavninom svojih dobrovoljaca iz Bosne na teritoriju Novopazarskog sandžaka, te je na taj način carska vojska dobila mogućnost okupacije preostalih gradova u Istočnoj Bosni. U međuvremenu su u pomoć Caparijevim trupama na ratište kod Doboja pristigle još dvije nove divizije austrougarske vojske. Tada je uslijedio opšti napad austrougarskih trupa na bošnjačke odbrambene položaje koji su bili lišeni pomoći Šemsekadićevih boraca, te su pred nadmoćnim neprijateljem brzo popustili. Uslijedila je velika ofanziva i odlučujući manevar kojim su carske trupe uspjele okružiti Donju Tuzlu. Taj manevar im je uspio tek kada su uspjele slomiti otpor branitelja i zauzeti Brčko, a zatim bez borbe zauzeti 20. septembra Bijeljinu, a 21. septembra Zvornik.
Već 3. septembra 1878. godine feldmaršal K&K vojske Baron v. Bienerth je dobio naređenje od Vrhovne komande za provedbu pacifikacije istočne Bosne :
“Okrug Tuzla i općenito snage pobunjenika, koje su se nakupile u dolini Spreče, treba posebno nadzirati. Vaš korpus treba prijeći Savu kod Nove Brčke i treba nastupati dolinama uz rijeke Savu i Spreču obaveznim pravcem preko Sibošnice prema Dolnjoj Tuzli. Pored toga, zapovjedništvu korpusa se naređuje da energično ubrza marš na Dolnju Tuzlu što je brže moguće, kako bi brzo stigli i zauzeli ovo središte okruga. Istovremeno se iz brigade treba odvojiti jedna jedinica kod Čađavice kako bi kontrolisala Bjelinu. Bez obzira na okolnosti, u dolini Spreče mora doći do odlučujućeg sukoba, a time se i vojna situacija potpuno mijenja. Tada bi to mogla biti samo potraga za razbacanim bandama, potpuno razoružanje okruga uz istovremeno zauzimanje važnih središnjih mjesta Zvornika, Janje i Bjeline. Određivanje vrste i redoslijeda u kojem se, uzimajući u obzir komunikacijsku situaciju i ponašanje protivnika to mora učiniti, ostavlja se Baronu von Bienerth-u, ali je zapovjedništvo vojske zadržalo pravo odrediti dan početka operacija. Nadalje, treba oblik borbe prilagoditi osobenostima zemlje i neprijatelja, i staviti pod punu kontrolu opskrbu Dolnje Tuzle. „
Napad austrogarskih trupa na Brčko, borbe i zauzimanje grada
Nakon proboja opsade Doboja i poraza i povlačenja bošnjačke vojske, komanda austrougarske vojske je krenula u realizaciju plana za okruživanje i zauzimanje Donje Tuzle. Prvo mjesto koje su po tom planu oni trebali zauzeti je bilo Brčko. Austrougarska je vojska napadala na Brčko iz dva smjera: od Bosanskog Šamca preko Orašja i od Dubrava preko Vukšića i Ulica. Najveći dio gradskog stanovništva (uglavnom muslimani, ali i nešto pravoslavaca) pod vodstvom Mehmed-bega Čerimagića i Nike Ristanića pružao je otpor okupatoru sa oko 600 dobrovoljaca koji su stigli u grad Brčko iz okolnih mjesta. Do prvog većeg sukoba s austrougarskom vojskom došlo je 16.9.1878. godine kod sela Lončari i Krepšić, odakle su se branitelji morali brzo povući ka gradu. Tu u samom gradu branitelji su pokušale da zaustave neprijatelja. Nakon teških i krvavih borbi sa bošnjačkim snagama austrougarske trupe su zauzele Brčko 17.9.1878. godine i stavile ga pod vojnu upravu. U tim je borbama u Brčkom i okolini stradalo mnogo okupatorskih vojnika. Zbog toga je došlo do odmazde od strane okupatora nad muslimanskim civilima. Kao rezultat ovoga je u gradu i po selima u kojima su vođene borbe bilo više mrtvih i ranjenih civila u odnosu na gubitke bošnjačke vojske. Od okupacijske vojske je zbog slabe obaviještenosti, pored muslimanskih civila, stradalo i mnogo kršćanskog civilnog stanovništva, jer su okupatorski vojnici kršćane zbog veoma slične nošnje smatrali muslimanima pobunjenicima, pa su ih nemilosrdno ubijali!
( Kriegsarchiv Wien / Abtheilung für Kriegsgeschichte Wien, 1879. str.667. )
U borbama u Brčkom su kao dobrovoljci učestvovali i Bijeljinci, o tome govori izvješće komande austrougarske vojske:
„ U velikom Medžlisu Novog Brčkog najprije je pročitana Fetva muftije (Šemsekadića). Ona je obvezivala svakog pravovjernog muslimana da sudjeluje u svetim vjerskim ratovima-džihadu. U toj fetvi je šerijat prepoznat kao jedini zakon, a svaka novotarija koju su stari Turci mrzili ,čak i evropska odjeća – ukida se. Fetvom se odmah poziva pod oružje polovina svih muslimana i kršćana sposobnih za vojnu službu. Izvršene su opsežne rekvizicije carske osmanske imovine. Bogati posjednici su pobunjenicima davali novac, hranu, odjeću, oružje i streljivo. Zahvaljujući pozivima kajmakama, u roku od nedjelju dana bilo je 1.000. pobunjenika u Brčkom, a dok se 4. armijski korpus rasporedio, bilo je prisutno 2.000-3.000.dobro naoružanih i dobro opremljenih pobunjenika u Novom-Brčkom. U grad su stigla i dva topa s potrebnom posadom oduzeta iz carskog osmanskog garnizona Bjelina, kao i dobrovoljci iz ovog grada predvođeni Mehmedali-begom Pašićem.Također je i u gradu Bjelini, gdje je zapovjedništvo preuzeo Ibrahim- beg Pašić, organizirana odbrana i tamo je navodno ujedinjena divizija od oko 1000 ljudi, koja je smještena u turskom šancu u gradu. U Novom Brčkom, Gradačcu, Dolnjoj Tuzli i na planini Majevici su, po muftijinom naređenju, ustanici gradili tranše, podizali tranšeje i kopali lovačke rovove. Uski red malih stražara promatrao je obale Save i dobro organizirana služba izvještavanja brzo bi obavijestila muftiju o svim događajima na rijeci. Brojnost ustaničkih snaga u sjeveroistočnoj Bosni se procjenjuje između 12.000 i 24.000 muškaraca.“
( Kriegsarchiv Wien / Abtheilung für Kriegsgeschichte Wien, 1879. str.669. )
Juriš na Brčki i zauzeće 12.-17. sept.1878.g., izvještaj komande K&K trupa:
„ Prije nego sto će započeti zajednička navala 3. i 4. zbora na Posavinu, izdade zapovjednik naše „druge vojske“ fzm. Filipović naređenje, po kojem će se ravnati oba zborna zapovjednika pri izvođenju operacija. Ponajprije će 4. zbor, koji je pod zapovjedništvom fml. barona Bienertha, preći preko Save kod Šamca, a zatim će udariti desnom obalom Save prema Brčkom i zaposjesti prelaz kod tog mjesta, a odatle će ići na Tuzlu. Dotle će 3. zbor pod zapovjednistvom fml. Szapary-a držati ustaše između Doboja i Gračanice, te istom onda krenuti naprijed, kad 4. zbor uzmogne prodrijeti kroz Majevicu planinu.“
(Nastaviće se)
