STRAST  I PREVIRANJA

Piše: Atif Kujundžić

Sve izgovorene riječi o umjetničkom djelu samo su riječi koje nastoje identificirati porijeklo umjetničke djelatnosti, ukazati na nukleus, mjesto energetskog i spoznajnog središta i poticaja, mjesto svekolikog ljudskog sinkretičnog srastanja koje umjetnika i čini demiurgom njegovoga djela i svijeta. Umjetnikov osjećaj da je kao jedinstvo svega sazdan od različitosti, neprijeporno uvjetuje i njegov nagon da na isti način razazna, ragrađuje i gradi svoj svijet, oblikuje svoje umjetničko djelo u kojem na taj način može opstati zauvijek.

No, bez traga sumnje, nikad, nije  sasvim odgonetnuta tajna i bit intrige s kojom gledamo djelo i kojom djelo provokativno gleda nas. Nikad, nije pronađen cjelovit odgovor, pa pitanje o tome opstaje kardinalnim mjestom svakojakih nedoumica i svih razgovora o umjetničkom djelu općenito, čineći uvijek realnim i mogućim više različitih opcija, a pitanje ostavljajući bez odgovora. Kao jedina utjeha i kompenzacija za pregnuće u radu i mogućnost  razumijevanja podjednako, do nas dolazi ishod estetske naravi djela.

* * *

        Sinkretično u biću Biljane Vrbić Mačak kao osnova umjetničkog poticaja i poetičkog odnosa općenito, nasnažniji je elemenat njezine umjetničke osobnosti. To je nivo apsolutne nedjeljivosti njezine osobe ili nedjeljivog jedinstva njezinog djelatnog bića koji se postvaruje kao impuls i karakterna fizionomija, suština njezinoga slikarskog djela.

Slikarica je sigurna, kako je u biti, njezino djelo samo refleksija svjedočenja o najintimnijim procesima koje u konkretnom primjeru ona naziva previranjima. Nedvosmisleno, slikarica vjeruje da se život svodi u jednoću koja će jednoga dana biti moćna rijeka ili barem slap ipod kojega dolazi miran širok i razliven tok koji će označiti ljudska i umjetnička zrelost, koju će donijeti njezin istrajan rad, vrijeme i iskustvo.

S tom vjerom, slikarica se daje ukupnom snagom svoga bića, znanja i vještina, iskustva koje neprekidno narasta kao potencija svake naredne slike. Jednako u postupku i slici, slikarica varira sve opcije i daje priliku svim i nepovoljnim mogućnostima. Ishod je slikarski uvjerava da može ići dalje, da je odabrala dobar put, iako je očigledno svijet sveden na nemilosrđe svojih krhotina koje se oko djelatnog uma kreću u kovitlacu i čine tekstutu njezine slike.

* * *

        U figuralnom nivou obimnog ciklusa svojih slika koji je  naslovila kao Previranje, Biljana Vrbić Mačak in continuo varira oblik/figuru koja, asocijativno jeste ptica koja leprša i koja, ovisno o tome šta propituje slikarica u vezi s figurom, ustvari, najčešće podrazumijeva erotski uvjetovano biće čovjekovog prolaska svijetom i konkretno: sexus kao odnos i pitanje svih pitanja.

To je odnos konkretnog povoda, dodira, igre međusobnog susretanja i prožimanja, pitanja koje uvijek iznova u nebrojenim varijacijama dolazi iz erotskog bića. To je odnos koji određuje karakter /teksturu/ okruženja, mada je očigledno i kako tekstura /okruženje/ nasrće svojim smislom i određuje nivo komunikacije erotskog u bićima koja se obraćaju jedno drugom na rastojanju želje do usijanja i čežnje natopljene zebnjom.

Slikarica je tu vrstu susretanja u svojoj unutrašnjosti razgraničila simboličkim i energetskim smislom crvene i plave boje i lepršavošću figuralnog identiteta, njegovom mogućnošću međusobnog saobražavanja, približavanja i udaljavanja, dodirivanja i odbijanja, sklada i prožimanja, pojedinačnog i međusobnog značenja.

* * *

        Slikarica svjedoči nevjerojatnim obiljem mogućnosti koje koje konzistentno razvija i otkriva. Toplo, narandžasto i crveno, potiskivano i podsticano vrelinom dominantno crvene teksture, prodire snažno, zagrijava i mijenja hladnoću plavog do obostrano uvjetovane izmjene kolorističkih vrijednosti. Nebroj minuciozno organiziranih oblika Biljana Vrbić Mačak, iznimno rafinirano i senzibilno varira slijedeći fizičke zakone i energetske vrijednosti koje određuje intenzitetom boje.

Narandžasta figura uronjena u plavi pravougaonik zadržava svoju narandžastu boju u plavom polju, ali, njezin neuključeni dio koji je ostao izvan plavoga polja postaje plav! Doista, sasvim je svejedno jesmo li to razumjeli kao čisto fizičku zakonomjernost miješanja boja ili intimnu tendenciju da se sačuva sebe. Dakle, usprkos utjecajima plavoga polja koje hladi i koje nužno utječe na intenzitet narandžaste boje i tako toplote koju ona posreduje kao svoj osnovni smisao. Ili, kao elementarno ljudsko nastojanje da se ostane svoj po svaku cijenu i uz punu svijest o nužnosti promjene, tek, uz minimum ustupaka uvjetovanih nuždom komuniciranja i uspostavljenih odnosa.

* * *

        Slike Biljane Vrbić Mačak na taj način, makar i krajnje  pojednostavljeno shvaćeno, snažno sugeriraju zrelost njezinog  poimanja međuljudskih odnosa, posebno odnosa među spolovima. Ovdje, s puno opravdanja možemo spomenuti / parafrazirati odrednicu pojave umjetnika koja je u punom suglasju nastala na relaciji shvatanja i razumijevanja odnosa prema umjetnosti i umjetniku između Karla Marxa i Đerđa Lukača: umjetnici rade to što rade čak i kad ne znaju što je to.

Naime, načelo je načelo. Neuništivost oblika i njihovih potencijalnih energija, u ovom primjeru energija boje, figuralnih značenja i promjene pozicije figuralnog također koloristički bitno određenog, može biti shvaćeno samo kao načelo stalnih procesa djelomične ili potpune transformacije – jer, vrijednosti se mogu transformirati, ali, apsolutno, ne mogu izgubiti.

Uvjet, koji je Biljana Vrbić Mačak usvojila izborom figuralnog nivoa i dvije osnovne boje za komunikaciju s problemom energije boje ili entropije /u postmodernističkom diskursu svoje slike/, samo je i eksplicite priznavanje načela, grubog i neprikosnovenog  kao takvog i njegovo savlađivanje i pripitomljavanje svojom intimom, svojim životom kao najvišom vrijednošću koju može ponuditi čovjek u preoblikovanju svijeta kao protuvrijednost i cijenu za osobnu spoznaju.

Zbog prethodno rečenog, erotsko na slikama slikarice Biljane Vrbić Mačak, dobrovoljno je pristajanje na džehenem ili pakao erotske vatre i u osobnom životu. Dobrovoljno je prihvatanje osobnog iskustva kao ključa za nebroj brava u čovjekovom neodgonetnutom i uvijek mu nejasnom i zauvijek zadatom svijetu u kojem živi svoj nagon bez distance i mogućnosti izbora.

* * *

        U tom smislu, Biljana Vrbić Mačak, barem ovom kolekcijom slika naslovljenom Previranja, dala je estetski značajno i visoko, rafinirano, hrabro i dostojanstveno, nedvosmisleno i paradigmatično rješenje osnovnog ljudskog odnosa iz kojega bi čovjek, ako to želi, mogao naučiti sve o sebi i, zakoračiti korak u mrak tajne ili dalje u spoznaji o svojoj malenkosti, u smisao svoga prisustva i Jednoću Postojanja.

U svome radu, što držimo začudnim, Biljana Vrbić Mačak kao obrazovana slikarica, kreće se tragalački i oslobođeno, intuitivno i sasvim izjednačena sa energijom boje i potezom kista, sa svojom prirodom koja traži odgovore balansirajući energetske i figuralne vrijednosti, nikad ne zanemarujući niti jednu likovnu mogućnost niti jedan poticaj svoga bića.

U srazu kao obliku poravnanja i sukobu svega sa svim, Biljana Vrbić Mačak daje sve i dobija koliko, zasad, može. Kažemo zasad, jer, mada u likovno-estetskom smislu postiže puno, ona tek otkriva i snažno razvija najbolju sebe, pouzdano uvjerena i sigurna u dobar put kojim se kreće kroz sebe i svoj umjetnički svijet.

Taj uvjet i čini apstraktnom fakturu njezine slike, ali samo taj put i može donijeti slikaricu u najboljoj varijanti, koja već ima toliko unutarnje snage da slobodno i hrabro preuzima svaku vrstu rizika koji iskrsava u slikarskom postupku i ishodu. Oslobođena i jednako odana naučenom i osobnom artističkom iskustvu, Biljana Vrbić Mačak u svakom zahvatu ima slikarski konkretan rezultat svoga rada i neporecivo konzistentan trag na svom slikarskom putu.

* * *

        Ustvari, Biljana Vrbić Mačak je sjajna, talentirana osoba snažnoga duha, vrsna slikarica koja je shvatila mogućnosti vizualnog oblikovanja i likovnog jezika kao svoju priliku, koja je u svojim slikama dala odgovor na sva bitna pitanja koja postavlja čovjek u svome životu sebi i svome partneru, ali tako i svakom drugom načelu koje ne može mijenjati do karaja svijeta.