Izlazi li Bosna i Hercegovina iz višegodišnje krize? Uprkos svemu, valjalo bi se kladiti na tu kartu, barem je trenutno takvo raspoloženje u medijima, kao i u krugovima međunarodne zajednice. U novinama dominiraju naslovi podrške novoj vlasti koja pripada širokoj koaliciji osmorke i Dodikovih i Čovićevih nacionalista. Osim što je matematički zbir volje birača, koalicija je čedo i SAD-a, EU i visokog predstavnika. Atmosfera u većem dijelu društva postala je relaksiranija, iako običan svijet i dalje najviše priča o svakodnevnim poskupljenjima i nebu bez padavina, zahvalan zimi što toliko kasni.
Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)
NEZASLUŽENA POVLASTICA
Smjena vlasti nije u centru pažnje kafanskih razgovora i uličnog žamora. Ni teške optužbe koje ispaljuju gubitnici oktobarskih izbora, tvrdeći da je na djelu velika izdaja bošnjačkih interesa i same države, nemaju nekog naročitog odjeka. Zanimljivo, koliko i indikativno! Ljudi su umorni od svakodnevnog terora političkih tema i politike kao takve, a s druge strane ravnodušni prema njenim obećanjima, a pogotovo prema dalekim ciljevima kakvi su članstvo u EU i NATO-u. Sve to stavlja vladajuću koaliciju pred velika iskušenja, jer je čeka posao poput sređivanja totalno zapuštene kuće koja se urušava. Strah od njenog raspada, koji bi mogao biti izazvan ličnim i grupnim interesima, nije sasvim bezrazložan. Nije malo onih koji na tome rade.
Churchill je spasio Veliku Britaniju od poraza u Drugom svjetskom ratu, ali je na izborima 1945. postao gubitnik. Ne zato što nije bio sposoban da vodi zemlju u miru, već zato što Britancima nije mogao obećati ono što su željeli. Ovdje se više nema šta obećavati, jer su sva dosadašnja velika obećanja završila kao prevara. Umjesto obećanja, nadanja, vjerovanja i sličnih bajki, potrebna je snažna politička volja i akcija bez odgađanja. Biće teško, jer će se morati vući i potezi koji neće donijeti aplauze. Došlo je vrijeme borbe za opstanak. Ne trebaju nam programi za istorijsku vječnost, već takvi koji će omogućiti ljudima da žive pristojno u narednih dvadesetak godina. Od jednake važnosti je stvaranje klime nulte tolerancije politike, policije i pravosuđa prema svim vrstama korupcije, nasilja i kriminala. Veliki ciljevi su daleko, ali im treba ići u susret. Svaki razuman čovjek u ovoj zemlji zna kolike i kakve prednosti donosi članstvo u EU i NATO-u.
Od Bruxellesa smo dobili nezasluženu povlasticu – kandidatski status. Ali, reći kako smo na sigurnom putu u NATO, nije sasvim tačno. Obje institucije dugoročno računaju na naše društvo. Međutim, postoje tu i neki principi, a onaj koji nas se najviše tiče glasi: Nećemo vas primiti posvađane i bez konsenzusa! U čijem je onda interesu obmanjivanje javnosti? Akademik Muhamed Filipović je još prije deset godina upozoravao da treba da radimo na rješavanju problema koji se tiču naših istorijski novonastalih odnosa i naše budućnosti, a da ono što će biti neke nove forme državnopravnih odnosa ostavimo za vrijeme kad budemo riješili probleme koji ovise o nama i koji rješavaju naše odnose. Sve dok to ne uradimo, naša sudbina će biti rješavana pod protektoratom velikih sila koje će na nas projektovati svoje ciljeve i ambicije.
Lako je mahati državnom zastavom i razbacivati se ispraznim patriotskim parolama. To treba prepustiti Željku Komšiću, pokazao se dobar u tim stvarima. On nije bio drugi bošnjački član Predsjedništva BiH, kako je etiketiran i sa srpske i sa hrvatske strane, bio je i jeste drugi član SDA u državnom vrhu. Ponio se skandalozno šuteći o njenim korupcionaškim aferama i nacionalističkim ispadima bračnog para Izetbegović, on koji se kune da je vjernik antinacionalizma i nepokolebani borac protiv korupcije. Ispada, poslije svega, da je Izetbegović kažnjen zbog svoje politike, a da je Komšić, zbog podrške toj politici, prošao bez ogrebotine.
Novi, ničim zasluženi mandat započeo je pokušajima da blokira formiranje vlasti u Federaciji, valjda zato što je nova vladajuća koalicija poslala Izetbegovićevu stranku u opoziciju. Nije, međutim, problem što bivši socijaldemokrata “čuva” državu BiH od svakakvih dušmana, već što je čuva od bilo kakvih promjena. A ta država jedva stoji na nogama i po svim relevantnim parametrima pala je na samo dno evropske ljestvice. Iz nje svakodnevno odlazi na stotine mladih ljudi, tragajući za nekim sretnijim mjestom i boljim životom. Prati ih potpuna ravnodušnost onih koji su glavni krivci za njihov odlazak. Ako se ovako nastavi, u Bosni i Hercegovini će živjeti samo političari, penzioneri i birokratija koja će ih opsluživati. Otići će i kriminalci, jer neće imati koga da pljačkaju.
POSLJEDNJA ŠANSA
Otkrivati slabe tačke u novoj koaliciji ne zahtijeva nikakvu naročitu pamet. Možemo se složiti sa tezom da novonastalo društvo ne djeluje naročito uvjerljivo pa čak i sa zebnjom da Dodik ponovo ne upropasti čitavu stvar. Možda će se ispostaviti da je on bio trojanski konj ove koalicije, koji je samo mjerkao benefite i dotok novca iz EU, jer mu je nasušno potreban, pa kad mu se učinilo da nije dobio koliko je očekivao, ponovo je potegao priču o secesiji. Pažljivije analize ipak ukazuju na to da su SAD i EU u velikoj mjeri doprinijele uklanjanju Bakira Izetbegovića sa vlasti, a da su Dodik i Čović dobili posljednju šansu da svoje karte odigraju u korist vlastite države. Izetbegoviću je takva šansa uskraćena, što je stvar koja zaslužuje temeljitu analizu u njegovoj stranci.
A sve to opet nije garancija da eksperiment sa pomenutom koalicijom neće završiti kilavo. Mnogo je sprudova na koje se njen brod može nasukati. Međutim, proglašavati ovaj projekat propalim prije nego što je učinjen ijedan korak u njegovoj praktičnoj realizaciji, prelazi granice podnošljive političke surevnjivosti i protivno je nastojanjima da BiH krene sa mrtve tačke na kojoj se davno zaustavila. Nejasno je pritom zašto to čine i neki od onih koji su do juče priželjkivali stvaranje široke multietničke koalicije, a sada počinju sumnjati u takvu mogućnost. Kao da ni sami ne znaju šta zapravo hoće i mogu samo biti “korisni idioti” politike koja se protivi svakoj istinskoj demokratiji, želeći da je trajno zamijene sistemom podjela i vladavine troglavog etnonacionalizma. A onda je to put povratka na staro, na politiku koja će BiH ostaviti u slijepoj ulici.
(kliker.info)
