Boris Pavelić: „Nisam tražila“ je narodni oslobodilački pokret kakav decenijama nismo vidjeli
SVIJET MEDIJA: Zašto su hrvastko i bh. pravosuđe impregnirani šovinizmom? Šta Amerika misli o prvim danima Bidenove vladavine? Zašto se moramo boriti protiv patrijarhalnih vrijednosti?
Pukla je nevidljiva društvena brana
No prije toga, o pokretu ‘Nisam tražila’: nije on samo još jedna od mnogih građanskih inicijativa, nego, iz više razloga, narodni oslobodilački pokret žena kakav postjugoslavenska regija desetljećima nije vidjela. Nakon što je beogradska glumica Milena Radulović polovinom siječnja iznijela svjedočanstvo o višekratnom seksualnom zlostavljanju što ga je pretrpjela od svog profesora glume Miroslava Aleksića, pukla je nevidljiva društvena brana, i stotine žena oslobodile su se straha, te posvjedočile i javno optužile svoje zlostavljače, nerijetko iz vrha socijalne i profesionalne hijerarhije. Treba se nadati da će ta svjedočanstva, kao u slučaju američkog pokreta ‘Me Too’, dovesti i do konkretnih kaznenih sankcija, ali što god se dogodilo, društvena korist već je postignuta, i to na više načina: žene se, prije svega, prestaju bojati, i topi se lažna dilema ima li u zlostavljanju žena, možda, čak i njihove krivnje, jer, eto, “nosila je kratku suknju…” Potom, društveni standard dopuštenoga snizuje se, iz njega se napokon izbacuje svako spolno i psihološko nasilje, pa postaje jasno što jest, a što nije dopušteno: ženama će to uliti samopoštovanje i zaštitu, a mnoge muškarce podučiti da “ne” uvijek znači “ne”, kao i da se arogancija i agresivnost baš nikada ne smiju smatrati dopuštenim i poželjnim načinom približavanja bilo kome, a ponajmanje osobi koja vam se dopada. Naposljetku, premda ne i najmanje važno, dobro je primijetiti da je “Nisam tražila” prvi masovni građanski pokret poslije 1990. koji je posve glatko prešao granice država bivše Jugoslavije, kao da nikada nisu ni nastale.
(…)
Sve su to, dakako, šokantne činjenice, od kojih svaka zaslužuje temeljitu i posebnu analizu. Ne treba, ipak, dopustiti da prikriju temeljnu temu ovog teksta, potaknutu dobrodošlim valom pokreta “Nisam tražila”: da patnja silovanih Bošnjakinja, koje se od Hrvatske – za razliku od čovjeka koji ih je silovao – ne mogu nadati baš nikakvoj pomoći, za hrvatsku državu kao da ne postoji. Što da se iz toga zaključi, osim da su dijelovi hrvatskoga i bosanskohercegovačkog pravosuđa do te mjere impregnirani šovinizmom, da su spremni počiniti i takav moralni sunovrat, kakav je faktičko pomilovanje višestrukog silovatelja? Poruka takvog čina, iščitana u kontekstu “Nisam tražila”, može, nažalost, biti samo jedna: da institucije pod utjecajem oba HDZ-a misle kako su Bošnjakinje – to tražile. (Boris Pavelić, Tačno.net)
Biden popularniji u prvim danima mandata nego Trump za četiri godine
Anketa objavljena u srijedu pokazala je da nivo popularnosti koju ima američki predsjednik Joe Biden u prvim danima svog mandata njegov prethodnik Donald Trump nije postigao tokom četiri godine provedene u Bijeloj kući.
Prema anketi koju je proveo Univerzitet Monmouth između 21. i 24. januara na reprezentativnom uzorku od 804 ljudi, 54 posto Amerikanaca je izrazilo zadovoljstvo učinkom svog novog predsjednika, u usporedbi s 30 posto koji su rekli da nisu zadovoljni, a 16 posto je bilo suzdržano. To znači da je procent podrške novom predsjedniku “veći je od onoga što je Donald Trump dobio tokom cijelog svog mandata”.
Prema anketi koju je početkom januara proveo Institut Gallup, popularnost republikanskog predsjednika u posljednjim danima njegovog mandata pala je na 34 posto, što je povijesno najniža brojka, nakon što je ta popularnost na početku mandata iznosila 45 posto, a zatim je dosegla vrhunac početkom 2020. godine sa 49 posto.
Dvije druge ankete pokazale su da Biden uživa veliku popularnost u prvim danima svog mandata, budući da je demokratski predsjednik dobio 56 posto podrške u anketi koju je proveo centar Morning Consult, a 63 posto prema anketi koju je proveo Hill-HarrisX.
“Sve u svemu, čini se da postoji veće zadovoljstvo s Bidenom nego što je to bio slučaj s Trumpom. Međutim, ta podjela prati stranačke linije. Trenutno se više ljudi identificira kao demokrate nego kao republikanci”, rekao je direktor univerzitetskog Instituta za ispitivanje javnog mnjenja Patrick Murray.“ (Al Jazeera)
Odbrana patrijarhalnih vrednosti je odbrana ćutanja i trpljenja
– Nasilje nad ženama je fenomen koji prevazilazi granice neke zemlje ili regiona. Budući da smo od malena učene da smo lepši i slabiji pol, da lepotom dolazimo do stvari koje su za nas vredne, a da nas slabost uvek izlaže potencijalnom nasilju, i same žene ne ostaju imune na patrijarhalne obrasce. U sredinama u kojima se ljudi kao građani ne vrednuju, a tokom poslednjih 40 godina na ovim prostorima urušavane su sve stabilne društvene strukture, dostojanstvo, osnovni preduslovi za razvoj i kreativnost ličnosti, poverenje u vlastite kapacitete, u društvene veze – patrijarhalni obrasci mogu samo da se osnažuju. U ovakvom društvu je izuzetno teško graditi slobodne, ravnopravne i zadovoljne ljude – i muškarce i žene. (Adrijana Zaharijević, Autonomija)
Priča o opstanku u Alpama
U seriji o divljini čovjek može naletjeti na ljubavni prizor ne manje snage od onih koje nalazimo u romanima Stendhala. U prvim kadrovima veličanstvene HD serije o opstanku jedne vučice u Alpama vidimo krdo jelena koje vreba čopor vukova. Jedan jelen stradava od čopora – najslabiji, najbolesniji. “To je u prirodi funkcija vuka”, kaže narator. “A pomaže i jelenima, na životu ostaju najsposobniji i najzdraviji.” Iznad jelenjeg trupla dva se vuka počinju tući: sin želi uzeti pravo prvenstva ocu, alfa mužjaku. Ovaj se ne da, jer ako izgubi, mora demisionirati. No iz šume prilazi veća zvjerka, smeđi medvjed koji želi pojesti jelena. Alfa vuk zna da je medvjed jači, ali ne smije dovesti u pitanje svoju reputaciju. Dosađuje medvjedu leteći oko njega kao pčela, ubadajući kao osa, ali nakon jednog poteza velikog mede vuk ostaje na zemlji, rasparana vrata… Cijeli čopor vukova bježi, sin alfa mužjaka postaje kalif namjesto kalifa u tom vučjem kalifatu, ali uz vuka ostaje jedno odano biće – njegova ženka. Vučica je, saznajemo na kraju prve epizode, bila uz svog mužjaka sve dok nije izdahnuo, a onda je, jer u sebi nosi mlade, odjezdila u egzodus, preko planine, jer bi njezinu mladunčad u ovom habitatu ubili vukovi iz njezina bivšeg čopora… U drugoj epizodi pratili smo je sve do Pirineja. (Boris Rašeta, Novosti)
(analiziraj.ba)
