Piše: Saud Grabčanović

Uvod

Bosanski bogumili «krstjani» ili  «dobri Bošnjani»  i njihova Bosanska crkva – to su teme koje su zaokupljale pažnju mnogih domaćih i stranih istoričara u posljednja  dva vijeka. Crkva bosanska i bogumili su odavno nestali s lica zemlje, o njima se jako malo zna, njihova istorija je zavijena u tamu vijekova. Toj njihovoj mistično –mitskoj nepoznanici najviše su doprinijeli  progoni te crkve i njenih sljedbenika od strane susjednih katoličkih i pravoslavnih država, koje su neprekidno vodile krstaške ratove protiv Bosne i heretika u njoj. U tim je ratovima uništena većina pisanih dokumenata i materijalnih svjedočanstava o bogumilima i njihovoj crkvi.

Od svih materijalnih svjedočanstava nekadašnjeg njihovog postojanja ostali su samo njihovi nadgrobni spomenici-stećci. Sljedbenici bosanske crkve su u doba srednjovjekovne državnosti Bosne predstavljali većinsko stanovništvo, elitu  i kičmu te države . Toj crkvi su pripadali  skoro svi bosanski banovi i kraljevi, kao i bosansko plemstvo. Izuzetak je predstavljala samo nekolicina posljednjih bosanskih kraljeva koji su prigrlili katoličanstvo i bogumile kao heretike proganjali. Bogumila je u Bosni nestalo već u prvim stoljećima turske vladavine. Nama bogumili i njihova crkva  posebno postaju zanimljivi nakon sticanja nezavisnosti i stvaranja moderne Bosne i Hercegovine kao države koja  se  na geografskoj karti Evrope ponovo pojavila 1992 godine. Naša prva država, srednjovjekovna Bosna i  njeni «krstjani» ili «dobri Bošnjani» ugrađeni su u temelje naše nove države i predstavljaju njene korijene i temelje na koje se ona naslanja . Potomci bogumila predstavljaju većinu današnjeg bošnjačkog korpusa, a koncentracija njihovih potomaka je najveća u središnjim djelovima Bosne i u djelovima Hercegovine. Bošnjaci koji žive u pograničnim dijelovima Bosne i Hercegovine, posebno prema Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori,  tek su djelimično potomci bogumila, oni su najvećim dijelom potomci prognanih muslimana -muhadžira  iz okolnih zemalja . Ti su se prognanici  naselili u Bosni u vrijeme kada je Osmansko carstvo bilo u defanzivi i stalnom povlačenju uz gubitke svojih teritorija. Kako su pokazala naučna istraživanja, ti Bošnjaci su pretežno potomci «muhadžira», muslimana izbjeglih u višestoljetnim ratovima i progonima iz : Mađarske,         Hrvatske,     Dalmacije,   Slavonije,           Banata,        Bačke, Srema, Transilvanije,Vlaške, Moldavije, Srbije,Crne Gore … Tu ima i ekonomskih naseljenika koji su porijeklom  Bugari-Pomaci,  Albanci (Albanija i Kosovo), Makedonci-Torbeši, Goranci, Gauguzi, Egipćani, Arapi, Grci, Čerkezi.,Turci,Tatari,Armeni,Kurdi itd… Ako kao godinu sloma srednjovjekovne bosanske države uzmemo 1463.godinu, Bosna je obnovljena kao država  nakon 529 godina! Kako su Ugri ( Mađari ), na čijem je čelu tada stajao kralj Matijaš Korvin,  u jesen iste te 1463. godine preoteli od  Turaka sjevernu polovinu Bosne  i  njom gospodarili pedesetak godina, možemo godine do obnove  drugačije računati.  Ugri su od tih teritorija stvorili dvije banovine: Srebreničku i Jajačku. Na toj teritoriji su tobože obnovili bosansku državu i postavili Mađara Nikolu Iločkog za kralja te tvorevine . Tu novu « Bosnu», marionetsku državu, priznali su  papa i većina evropskih kršćanskih vladara. Svrha stvaranja ovih banovina je bila strategija kralja Matije da u Bosni stvori utvrđenu tampon zonu za odbranu Ugarske od Turaka. Ova je tvorevina  u dijelovima egzistirala sve do 1525 .godine, kada su Turci zauzeli  Jajce i time je konačno dokinuli. Tek od te godine Turci su konačno ovladali prostorima cijelog nekadašnjeg Bosanskog kraljevstva. Ako vlast Osmanlija nad cijelom Bosnom računamo od 1525.godine, država  Bosna i Hercegovina je obnovljena nakon 467 godina  vladavine nad njom od strane osmanske Turske, Austro-Ugarske, Jugoslovenske-srpske kraljevine, NDH  i  Titove Jugoslavije. Iz ove računice možemo izostaviti nekoliko godina formalne nezavisnosti – pobune  Husein-kapetana Gradaščevića (Zmaja od Bosne) oko godine 1830.  i nekoliko  mjeseci 1878. godine, period vakuuma između povlačenja turske vojske-askera i austrougarske okupacije,vojnog zaposjedanja Bosanskog pašaluka. Ovoj austrougarskoj okupaciji  hrabri Bošnjaci su se oružano oduprli i faktički više od pola godine imali su svoju slobodnu državu!

 

                                                                                            (Nastaviće se)