Piše: Jusuf Trbić

Bosanski lonac opet ključa. Glavu dižu oni isti koji su Bosnu i prije četvrt stoljeća zavili u crno. Nova osovina Karadžić-Boban, koji su za ovu priliku stavili na sebe lica Dragana Čovića i Milorada Dodika, traže konačnu podjelu, ili će, kažu, država biti pocijepana. Što mu dođe na isto. U Dodik covicmanjem entitetu isto kao nekad : progone i hapse pripadnike nepoželjnog naroda, traže da se maksimalno smanji broj popisanih Bošnjaka, mnogo ih je, valjda,  veličaju zločine i zločince, gaze žrtve i njihova prava, ne priznaju nikoga osim sebe. U Gradišci je policija upala na svadbu i privela četvoricu zbog isticanja nekadašnje zastave BiH. Kažu : to je provokacija i širenje međunacionalne mržnje. I ovoga puta su, kao i ranije, zastavu pod kojom je priznata BiH i koja je stajala ispred zgrade UN u Njujorku, proglasili ratnom zastavom Armije BiH. Isto kao i u slučaju u Janji, kad je ispred Atik džamije, pored spomenika šehidima, bila postavljena  ta ista zastava, a BN Televizija i RTRS proglasili to nečuvenim skandalom. Narod se uzbunio. A ja sam istog dana poslao dopis i jednoj i drugoj televiziji, i objasnio da se ne radi o ratnoj, već o zvaničnoj zastavi države, što su i novinari-početnici mogli lako da provjere. Obje televizije su objavile moj apel, pa su se tenzije malo smirile. Nisam imao priliku da im postavim logično pitanje :  a zašto bi isticanje ratne zastave Armije BiH bilo skandalozno, a isticanje ratne zastave Vojske RS – nije? Kojim je to zakonom jedna zastava zabranjena, a druga nije?  U toj istoj Janji je mjesecima stajala ogromna ??????????zastava pod kojom je stupala Mladićeva vojska, s krstom i ocilima, na jarbolu ispred crkve, pored glavnog puta, pa se niko nije usprotivio. Koliko puta smo vidjeli četničku zastavu, eno je i sad slobodno leprša i vijori se kroz grad u vrijeme svih izbora, pa to nikome ne smeta. I zašto jednom, vlast RS-a ne donese zakon kojim će reći šta je to zabranjeno, a šta nije, pa da vidimo gdje smo? Ministar policije RS Dragan Lukač novinarima je objasnio da je isticanje zastave BiH izazvalo  negodovanje srpskog stanovništva, koje je to shvatilo kao provokaciju. Mi koji ovdje živimo znamo da bi takvo negodovanje izazvala i važeća zastava države BiH, kad bi je neko postavio bilo gdje  u javnom prostoru, pa to niko i ne čini. A na pitanje  : zašto policija ništa nije preduzela kad su se prije dva mjeseca pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta postrojavali u Višegradu, okićeni ratnim zastavama, ministar je odgovorio da, po njemu, četnici ne šire mržnju ili bilo koju vrstu vjerske i nacionalne netolerancije.

Ali, u toku je mnogo veći skandal, koji se čini logičnim nastavkom Deklaracije SNSD-a o izdvajanju RS-a iz sastava države. Opravdavajući se nedavnim ubistvom policajca u Zvorniku, policija manjeg entiteta je počela da upada u kuće mirnih povratnika, da ih privodi i maltetira. Odmah je uslijedilo pitanje : zašto nije angažovana policija na državnom nivou, koja ima takve zadatke, pri čemu bi policija entiteta samo pružala podršku? downloadNaravno, niko se nije potrudio da na to pitanje odgovori.  Načelnik Srebrenice Ćamil Duraković priča kako je srpska policija, ne obavještavajući policijsku stanicu u tom gradu, opkolila selo i upala u kuću šesdesetogodišnjeg mirnog domaćina Rame Kadrića, pa počela ispitivati ukućane : šta će Kadrićevoj majci šamija, otkud im članske knjižice Medžisa Islamske zajednice, šta rade…Našli su, kaže Duraković, dva metka za lovačku pušku i dvogled, pa razglasili da je to neovlašteno posjedovanje oružja. A Ramu Kadrića su u ratu arkanovci razapeli usred grada, od streljanja ga je jedva spasio komšija Srbin. Danas se i ostale komšije Srbi čude otkud 50 policajaca, naoružanih do zuba, da ganjanju mirnog i dobrog Ramu. Ali, sila Boga ne moli. Ipak, od tridesetak uhapšenih, među kojima je i odbornik u Skupštini opštine Bosanski Novi,  19 je odmah pušteno, a pritvor određen za njih osam, pa je jasno da vlast pravi predstavu za javnost, sa samo jednim ciljem : da pošalje poruku Bošnjacima, i to prije narednog obilježavanja 11. jula u Srebrenici. Uz to, što reče Željko Komšić, naročito je uvredljivo “ da na teritoriji opštine Srebrenica, u godini u kojoj se obilježava 20 godina od počinjenja genocida, pripadnici institucije koja je duboko implicirana u genocid hapse bez osnova i neselektivno one koji su genocid preživjeli.” Nikome ne bi smetala koordinirana i dobro pripremljena borba protiv eventualnih terorista, kojih je, što reče Žarko Korać, tokom protekle dvije decenije mnogo više bilo na srpskoj, nego na bošnjačkoj strani. Ovako, to je još jedna poruka svijetu da se s tim muslimanima ne može živjeti, i da Bosnu treba rasturiti, što može imati vrlo opasne posljedice.

Zanimljivo je i to da je nakon ubistva u Zvorniku u oba entiteta je proglašen dan žalosti. Tako je ispalo da je za Bošnjake u cijeloj BiH dan žalosti kad bude ubijen jedan Srbin (a osuda tog čina je bila jednodušna), dok za Srbe u RS-u nije dan žalosti 11. juli, kad je ubijeno osam hiljada Bošnjaka. Niti im pada na pamet da žale zbog toga. Niti je iko nazvao terorizmom ubijanje bošnjačkih povratnika, poput onog ubistva sjekirom prošle godine u zvorničkoj opštini. Uostalom, istraga ubistva policajca, koja se ničim ne može opravdati, još nije dala jasne rezultate, a krivica je već bačena na sve Bošnjake – povratnike.   “Ovo postaje otvoreni lov na povratnike u RS i podsjeća nas na početak rata”, bio je jasan Sadik Ahmetović. I ostali  bošnjački, ali i drugi političari i javni radnici,  burno su reagovali na akciju srpske policije, među njima je i Helsiški odbor RS-a, a SDA je obećala pravnu pomoć svima koji budu pod istragom. Za sad se nije čuo OHR. Pretpostavljam da bi vrlo brzo reagovali kad bi policija u Federaciji počela da hapsi pripadnike četničkog Ravnogorskog pokreta, pa bi ukazali na kršenje ljudskih prava četnika, i njihovo pravo da slobodno razvijaju ratne zastave i proklamuju cijepanje države.

A Dodik je već izjavio da treba formirati jednu instituciju koja će  konačno utvrditi broj ubijenih u Srebrenici. To je ponovno relativiziranje zločina i podsmijevanje žrtvama, a na to, dakako, niko nije reagovao.

U Banjoj Luci su muslimanski vjernici  skromno oblježili Dan džamija, dan kad je srušena Ferhadija, biser svjetske arhitekture. Prije i poslije nje Ferhadija_dzamija_banjaluka_03srušeni su svi muslimanski vjerki objekti na teritoriji koju su okuprali Karadžićevi Srbi, svin do jednog, i to planski, sistematski i detaljno, u režiji vlasti. Do danas se niko iz te vlasti, ko god da je bio izborni pobjednik, nije ni počešao zbog toga. Valjda je i rušenje džamija bilo dio borbe protiv islamskog teriorizma, pa se na to ne obaziru ni oni, ni OHR, ni međunarodna zajednica. Niti kome pada na pamet da traži odgovornost za te ratne zločine.

Dakle, u Dodikovom pašaluku ništa novo. Progone se Bošnjaci i sve što podsjeća na njih i na Bosnu, ali kad je bilo drugačije? Kao i svake godine, ponavljaju se laži o Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu i Tuzlanskoj koloni. Ali,  ni  to nije ništa novo. Bošnjaci se opet boje za sopstvene živote, pogledaju prema zapadu, sanjajući o bjekstvu iz tamnog vilajeta, srpska vlast ne priznaje ni njih, ni njihov jezik, ni njihovu proklamovanu ravnopravnost, ni njihova osnovna ljudska prava, oni žive manji od makovog zrna, svjesni da su krivi što su živi,  i gledaju kako se slave njihove ubice, kako se veličaju zločini i zločinci, oni svakoga dana  sreću na ulicama širom RS-a svoje dželate, koji hodaju uspravne glave, ne krijući da žele završiti stari  posao. Dok prašina zaborava polako pada na Bošnjake, na njihovu istoriju, na njihovu istinu,  na njihove živote.

Ničega novog u Dodikovom entitetu nema. Sve je isto, još od rata, i sva je prilika da će tako i ostati.  Bošnjaka ovdje još ima i još su pomalo živi, a dokle će – ne zna se.