Povodom mostarskog susreta : Bošnjački zid plača za istinu i pravdu i za bolju BiH

Piše: Emir Ramić

Žrtve zaslužuju da budu tretirane kao moralni pobjednici, kao ljudi sposobni da žive u skladu sa standardima pravde i istine. A da bi se to desilo suditi treba ne samo zločincima, već i agresivno genocidnim idejama i projektima iza kojih stoji državni apart.

Zato politički establišment žrtve nema pravo da ostane indiferentan na agresiju i genocid. Jer svjedoci smo političkih poziva da se prošlost zaboravi, odnosno da se gradi “blistava budućnost”, koja neće uopće podrazumjevati razgovor o istini i pravdi. Takva politika za rezultat imala samo nove genocide koji su se ciklično događali na ovim prostorima.

 

Ključni dokument kontinuiteta genocidne namjere  je Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti. Taj dokument potvrđuje da udruženi zločinački poduhvat nije lokalnog, bosanskohercegovačkog nivoa, nego da je imao svoje aktere koji su bili smješteni u državnim strukturama Srbije i Crne Gore.  Dobrica Ćosić jedan od kreatora agresivno genocidnog projekta u svojoj knjizi „Bosanski rat“ razotkriva kontinuitet ciljeva Velike Srbije.

Ćosić otvoreno potvrđuje agresivno genocidne ratne ciljeve, čime opravdava teritorijalnu ekspanziju – agresiju i genocid na BiH i njenim građanima, posebno Bošnjacima. Ćosić potvrđuje da je glavni politički subjekt – država Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) najneposrednije učestvovala u agresiji na RBiH i genocidu nad njenim građanima, prije svega Bošnjacima, pri čemu je njena politička, intelektualna, vjerska i naučna  elita podržavala, planirala, organizovala i usmjeravala genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Ćosić potvrđuje da je (entitet) Republika Srpska tvorevina genocida nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, posebno na zločinu genocida nad Bošnjacima, omeđena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama, masovnim ubistvima, masovnim silovanjima, masovnim protjetivanjima.

Na osnovu tih rasprava pouzdano se, pored ostalog, može utvrditi da Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) učestvuje u osvajačkom agresorskom ratu protiv RBiH i genocidu nad Bošnjacima, da Beograd drži “sve konce u rukama”, osmišljava, planira, usmjerava, koordinira i vodi strategiju i taktiku oko mirovnih pregovora i dogovora, usmjeravajući i dajući savjete Radovanu Karadžiću i njegovim saradnicima – članovima zajedničkog zločinačkog poduhvata.

To, pored ostalog, potvrđuje tezu da političko i vojno rukovodstvo paradržavne tvorevine Republike Srpske nije predstavljalo nikakav samostalni ni politički ni vojni subjekt, već je riječ o državi Saveznoj republici Jugoslaviji.

Bošnjaci su kroz povijest imali udjela u oblikovanju svjetske historije. Pridonijeli su razvoju svijeta sudjelujući u stvaranju  nauke, kulture, sporta ali, i kad je trebalo, braneći Evropu i svijet. Bošnjaci su svoj nacionalni identitet očuvali i učvrstili u agresiji i genocidu. Sada se trebaju pripremiti za novu obranu vlastitoga identiteta.

To je ozbiljni izazov koji prije svega podrazumjeva istinu o agresiji i genocidu i pravdu za žrtve. To se mora pretočiti u novi preporod bošnjačkog bića. Bošnjački politički establišment je pozvan da odgovori na poziv žrtve za istinom i pravdom, institucionalizacijom kulture pamćenja, ne u ime osvete, već jedino u ime bolje zajedničke bosanskohercegovačke, a samim tim evropske i svjetske budućnosti.

Posebno je važno da svi građani BiH izvuku pouke iz protekle agresije, da  genocid ne može biti nikakvo rješenje za velikonacionalističke ciljeve. Potrebno je sadašnjim i budućim generacijama približiti zločine agresije i genocida  u punom kapacitetu te graditi budućnost na univerzalnim i civilizacijskim vrijednostima.

Moramo učiniti dodatne napore da se više nikad ne ponovi agresija i genocid, masovno silovanje, masovno mućenje u logorima, masovno protjerivanje, masovno uništavanje kulturnih, duhovnih i materjalnih dobara. Ne možemo uspostaviti povjerenje bez istinskog priznavanja genocida, a negiranjem genocida, kontinuitetom oduzimanja i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i falsificiranjem historije nećemo ponuditi perspektivu novim generacijama.

Ali ako istinski i ljudski prihvatimo činjenice o agresiji i genocidu i suočimo se s njima bez zadrške, perspektiva za normalan život u BiH postoji. Kada je embargo na uvoz oružija radio protiv branilaca države BiH, kada je Dejtonski sporazum zaustavio narodnu, oslobodilačku borbu države BiH i legalizovao rezultate agresije i genocida, kada se u postdejtonskom vremenu kontinuirano ugrožava država BiH, žrtvama i patriotima BiH ostaje zid plača koje jeste u stanju vratiti istinu i pravdu, ideju Bosne i Bosanski duh i tome bolji život svim građankama i građanima BiH. Slušajte vapaj žrtava i patriota: Istina i pravda i nikad više rata.

 

(kliker.info)