Piše : Jusuf Trbić

Bosna je zaista zemlja apsurda. U svakoj drugoj državi, pogotovo u Evropi, svako dijete zna šta je nacija, a šta državljanstvo, šta je etnička pripadnost, a šta religijska. I o tome više niko normalan ne raspravlja. Samo se u Bosni, pogotovo kod Bošnjaka, još ništa ne zna, pa čak i uvaženi intelektualci govore o bošnjačkoj nacionalnosti, o tome hoćemo li biti Bošnjaci ili Bosanci, moramo li se odreći bošnjaštva da bismo bili Bosani i tome slično.

A radi se isključivo o nepoznavanju značenja riječi, ili o namjernom pristajanju na podjelu države i nestanak Bosne i Bošnjaka. Trećeg nema.  Jer, ta dva pojma – Bošnjak i Bosanac, ne spadaju u istu kategoriju značenja, nisu jedno te isto. Bošnjak je pripadništvo etniji (narodu), to se stiče rođenjem i nosi sa sobom mnogo elemenata identiteta: istoriju, tradiciju, kulturu, jezik, religiju i slično tome. Bosanac je, naprotiv, politička kategorija i znači: pripadnost državi. Bošnjaci  (kao i Srbi, Rusi, Italijani, Englezi…) mogu da žive bilo gdje, i da ostanu  (porijeklom) Bošnjaci.

Ja imam prijatelje u mnogim državama. Emir u Torontu, Kanada, Bego u SAD-u, Emin u Austriji, Mensur u Švedskoj, i svi su oni Bošnjaci. Ali, pošto imaju državljanstvo zemalja u kojima žive, Emir je Kanađanin, Bego Amerikanac, Emin Austrijanac, Mensur Šveđanin. Po nacionalnosti. Na popisu stanovništva u tim državama niko se ne izjašnjava o tome da li je ili nije Kanađanin, Amerikanac, Austrijanac ili Šveđanin, jer ga ne bi ni popisivali da nije državljanin, niti se izjašnjava šta je po porijeklu, religiji i tome slično, jer to je privatna stvar svakog čovjeka. Svako  može biti pripadnik svoje etnije (naroda), i državljanin bilo koje države, i te se dvije stvari  uzajamno ne isključuju. U Americi ima mnoštvo etničkih grupa, ali su svi Amerikanci, i tako je u svim državama na svijetu.

A kako to da niko nigdje nema tih dilema, a u Bosni ljudi još ne znaju šta su? Eh, kako… Kod nas se mnogo toga ne zna, a osnovni razlog je težnja susjeda i komšija da podijele jadnu zemljicu Bosnu. Pošto agresija sa dvije strane nije mogla da uništi državu, nađeno je rješenje: Bosna treba da se podijeli iznutra, pa otuda te floskule o konstitutivnim narodima, o navodnom “nacionalnom interesu” etničkih grupa, to jest politika podjele Bosne, o ugroženosti onih koji sa desetak posto stanovništva imaju trećinu vlasti u državi i polovinu u Federaciji, o nekakvoj troentitetskoj federalizaciji države, o potrebi da na izborima glasaju narodi, a ne građani, o građanskoj državi kao “puzajućem šerijatu”, o bauku bosanstva koji je za njih neprihvatljiv…

Zbog toga uporno negiranje svega bosanskog, od jezika do pripadništva državi. A stvar je sasvim jasna: u državi BiH žive pripadnici različitih naroda, tri veća i svih ostalih, kao i građani koji ne žele da ističu svoju etniju ili religiju (kao u Švajcarskoj, na primjer). Svi su oni Bosanci po nacionalnosti, i to nije stvar izjašnjavanja, to se u svijetu podrazumijeva. Dakle, stvar je vrlo jednostavma: u državi BiH žive njeni državljani – Bosanci, koji su, kao i u svim drugim državama na svijetu, različitog etničkog porijekla, i to je njihova privatna stvar, koja ne smije uticati na njihova politička i građanska prava. Nacija je država. Članice OUN su nacije, to jest države, a nacionalnost je državljanstvo, što piše i u povelji te organizacije. Nisu nacije Bošnjaci, Srbi, Jevreji, Arapi, već BiH, Srbija, Izrael i svaka arapska država za sebe. U svijetu ima nekoliko hiljada etničkih grupa (naroda) a samo nešto više od 200 nacija, tj. država. Dakle, članovi UN-a nisu narodi kao etničke grupe, već države koje sve svoje državljane nazivaju imenom jedne nacije.

To je savremeni koncept nacije koji se primjenjuje u cijelom svijetu, osim kod onih koji još nastoje da osvoje teritorije tuđih država. Nacija danas obuhvata sve građane-državljane neke države, to je država-nacija kakvoj i mi težimo, jer želimo u Evropu, a tamo ne primaju međusobno zavađena plemena. Pojam Bošnjak i Bosanac nisu isti pojmovi, ne isključuju se, niti se mogu međusobno zamijeniti. To su  dva različita pojma, dva različita identiteta. Bosanci su, kao što sam rekao, svi državljani BiH, svi koji imaju njen pasoš, a Bošnjaci jedan od naroda u sastavu bosanske nacije. To što se neko odmah hvata za pištolj kad se pomenu Bosanci i bosanska nacija, ne znači ništa, jer pravila međunarodnog pravnog poretka ne može mijenjati niko od nas.

Šta bi se dogodilo kad bi, recimo, Bošnjaci odlučili da se odreknu svog etničkog imena? U tom slučaju drugima bi pomogli, a sebe uništili, jer bi druga dva najveća naroda zadržala svoje etničko ime, pa ne bi mogli biti Bosanci, što bi dovelo u pitanje postojanje države. Ovako, svako ostaje ono što želi biti, ali svi građani ove države jesu Bosanci, po neprikosnovenom međunarodnom pravu. Sviđalo se to nekome ili ne.

Treba zapamtiti: svi građani BiH su Bosanci (i Hercegovci) po nacionalnosti, i o tome ne treba niko da se izjašnjava. Kao što su svi građani Švajcarske – Švajcarci, Amerike – Amerikanci, Kanade – Kanađani, a šta su oni po porijeklu, religiji itd. – to je njihova lična stvar. Dakle, bosanstvo je državljanstvo, zajednički okvir za sve građane ove države, to je oznaka domovine i našeg zajedničkog puta u Evropu, i kad se postigne saglasnost o tome, mi ćemo se, svi zajednički, naći u društvu normalnog i civilizovanog svijeta. Što prije, to bolje.