Piše: Jusuf Trbić
Za Dejtonski sporazum mnogi govore da ima dosta mana, ali je, eto, zaustavio rat. A da li je? Mir je nastavak rata drugim sredstvima, govorio je čuveni pruski general i vojni teoretičar Carl von Klauzewitz. Na primjeru Bosne i ovog dijela Balkana možemo se uvjeriti u tačnost riječi velikog mislioca. Ovdje je sve podređeno neostvarenim ratnim ciljevima, i politika je, umjesto vještine pomirenja različitih interesa, pretvorena u stalnu borbu za afirmaciju razlika, sukoba, nereda i haosa svake vrste. U svakom trenutku traži se razlog za sukobe, za kočenje države, za nacionalnu homogenizaciju, za produbljivanje rovova između „nas“ i „njih“, pri čemu su istina, činjenice, moral i dobrobit građana zadnje rupe na svirali.
Dejtonski sporazum ima i dobrih strana, ali i mnogo mana, a najveća je etnička podjela države, oličena u postojanju entiteta i takozvanih konsitutivnih naroda, koji su, zapravo, konstituentni narodi, dio cjeline, kako je napisano u originalu tog dokumenta, a onda je namjerno pogrešno preveden taj izraz, da zadovolji ambicije razbijača Bosne. Takav sistem produkuje bazičnu diskriminaciju građana, što je utvrdio i Evropski sud za zaštitu ljudskih prava u svojim presudama, i naložio da se to ispravi. Sprovođenje tih presuda je jedan od ključnih uslova za ulazak BiH u Evropsku uniju, ali se kod nas malo ko obazire na sudske presude, zakone i zvanične dokumente, pa i na sam Dejtonski sporazum. Po tom sporazumu, pored ostalog, garantovana je ravnopravnost naroda i građana na cijeloj teritoriji države, članovi Predsjedništva države nisu predstavnici naroda i ne mogu ih birati narodi, već građani, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, a BiH je sekularna država u kojoj nema državnih religija. U praksi, ne važi ništa od toga. Jer, entitetski veto, takozvani „nacionalni interes“ i domovi naroda (koje ne biraju građani, već ih imenuju stranačke elite) nesavladiva su prepreka za sve demokratske procese.
Od tri strane bosanskog Bermudskog trougla, dvije čine sve da zakoče funkcionisanje države, a onda kažu kako je država nefunkcionalna, pa je treba ukinuti i podijeliti. Interesantno je da se Čovićevi Hrvati nikad ne žale na entitetski veto, koji predstavnici RS-a obilato koriste u svim mogućim situacijama, mada taj veto diskriminiše Hrvate u najvećoj mjeri. Isto tako, kad traže treći entitet, jer to imaju i Srbi, nikad ne ponude drugu alternativu: da se ukinu entiteti, pa da svi građani budu ravnopravni, što je jedina prosperitetna buduća opcija za sve nas. I, umjesto da podrže evropski zahtjev za veće ovlasti državne vlasti i slabljenje moći entiteta, oni idu u obrnutom smjeru, nadajući se da će, stalnim opstrukcijama Dejtona, „ogaditi“ taj sporazum čak i njegovim tvorcima, pa će onda izdvojiti svoju teritoriju iz BiH.
U posljednje vrijeme slušamo prijedloge iz Zagreba o uspostavljanju „belgijskog modela“ u BiH. Treba li reći da je krajnje neprimjereno da jedna država tako uporno pokušava urediti sistem u drugoj državi, prema kojoj se ponaša kao prema sopstvenoj koloniji? A prijedlog o kojem je riječ zapravo je dimna zavjesa koja treba da zamagli stvarnu namjeru: formiranje trećeg entiteta. Predlagači navode da u Belgiji postoje tri jezičke regije. „Naravno, pri tome se ne navodi ono što je bitno”, kaže prof. Ivo Komšić. “Prvo, belgijske jezičke zajednice se ne poklapaju s tri regije koje su federalne jedinice. Jezičke zajednice su flamanska, valonska i njemačka, a federalne regije su Flandrija, Valonija i Bruxelles (dvojezička regija). Ali, ne navodi se da je u Senatu belgijskog parlamenta njemačka jezička zajednica zastupljena jednim članom, u skladu s procentom u stanovništvu. „Ravnopravnost“ naroda je izvedena iz proporcije a ne iz pariteta. Čak ni flandrijska i valonska jezička zajednica nisu paritetno zastupljene u Senatu (od 60 članova, 35 su Flandrijci, 24 su Valonci)”. Uz to, Belgija i Bosna su sasvim različite države. Belgijske regije su kroz istoriju bile odvojene teritorije sve do1830. godine, kad je nastala Belgija, i u sastav nove države unijele su svoju samostalnost. “Tako npr. Flandrijci koji žive u Valoniji nisu pravno izjednačeni sa svojim sunarodnicima, ne mogu ih predstavljati u Senatu, što znači ne mogu biti birani u Senat. Isto je sa Valoncima i Nijemcima, kaže Ivo Komšić. “Također, političke stranke jedne zajednice ne mogu djelovati u drugoj zajednici, one su etno-jezičke, a ne federalne. To onemogućava političke stranke da budu faktor jedinstva u državi; faktički, one su pokreti samo jednog dijela teritorije države. Multijezičke i multiregionalne stranke ne postoje jer nema multietničkog niti multikulturalnog društva”. Nije teško zaključiti da je upravo ovo razlog zagovaranja belgijskog modela od strane HDZ-ovaca. Ali, Belgija je građanska država u kojoj su svi građani, po Ustavu, Belgijanci, i nema mogućnosti nikakvih “posebnih” veza sa susjedima. I, što je naročito važno, Belgija je članica Evropske unije.
Predlagati ustavni model države koja je sasvim drugačija od BiH i, pri tome, iz tog modela uzimati samo ono što nekome odgovara, krajnje je problematično. Uz to, po tom modelu Hrvati bi, umjesto sadašnjih 33 posto, imali samo desetak posto vlasti na nivou države, ali je očito da to predlagačima ne bi smetalo, jer se nadaju da će uništiti državu, koja nikada nije bila nekakav mehanički spoj regija, kultura i jezika, već kulturna i društvena cjelina koja se gradila kroz vijekove. Belgijski model, kako ga shvataju HDZ mislioci, bio bi uvod u potpunu podjelu, pri čemu bi entiteti faktilčki postali države, bez ikakvih međusobnih veza, etnički čisti i odvojeni jedni od drugih. BiH nije članica NATO-a i EU, koji bi mogli spriječiti raspad države, pa HDZ-ovi “dušebrižnici” žure da je podijele i završe posao dok ne bude kasno.
Da bi se dao odgovor ovim razbijačima Bosne trebalo bi najprije oformiti snažan pro-evropski blok stranaka iz oba entiteta, uraditi platformu pristupanja EU i NATO-u i ponuditi je međunarodnoj zajednici, a zatim poručiti “predlagačima”: “Gospodo, primijenite to u svojoj kući, uvedite belgijski model u Hrvatsku, pa ako bude funkcionisao, i mi ćemo razmisliti o tome. Dotle nas ostavite na miru i bavite se svojim problemima!”
