U svoje lice zaroni
I ostani na dnu
Neprimijetan
Tvoja te blijeda majka
Krvniku prodala
Dio po dio
Kap po kap
Krvnik po tebe dolazi
Noževe oštri i dah mu već
Stakla na prozorima boji
Zubi mu iskeženi traže
Tvoje meso i tvoju kost
U svoje lice zaroni
Na dnu se sakrij
U najmračniji san
U najdublju postelju
U najtamniju pjesmu
U gluhu riječ se zavuci
U tišinu
Među dlanove neba
U zaključanu samoću
U zrelu odsutnost što se
S kamenog čela ljušti
U slijepi se vid sakrij
U dubinu kapaka očnih
U kap na obrazu
U tijesni vazduh na donjoj
Ivici praznine
U sljepoočnici se sklupčaj
U podrumu usana
Nek tvoje srce zaćuti
Ogrni se vremenom tamnim
Pod svoj se nokat zavuci
Budi od prašine manji
Sve ti je to uzalud
Oni će te naći
Kad te krvniku predaju
Ti bićeš kriv za sve
Čak i ako si nevin
Čak i ako si sasvim nevin
(Jusuf Trbić)
