Piše: Jusuf Trbić
Balkanski etno-nacionalizmi, koji su nas okupirali prije više od tri decenije, i ne žele da nam se skinu s vrata, a mi ne umijemo da ih odbacimo, pretvorili su naše živote u noćnu moru, u kojoj nas dave aveti prošlosti. Mi živimo neku paklenu prošlost kakve nikad nije bilo, izmišljenu, mitsku prošlost koju ideološki aparati proizvode u neograničenim količinama. Što bi se reklo: imamo višak istorije, i to lažne, a manjak stvarnosti, za koju se malo ko brine. Koliko puta smo čuli žestoke rasprave o istorijskom pravu ovog ili onog naroda na neke teritorije, s ključnim argumentom: mi smo ovdje došli prije vas i to onda mora biti naše. Ko je stariji od koga, ko je od koga nastao, ko je promijenio vjeru, a ko nije, ko je tu zemaljski, a ko nebeski narod, šta su to prave, istorijske, a šta izmišljene nacije i ko ima pravo da zaposjedne teritorije i otme ih od drugih, koji takvo pravo nemaju…? Zbog takvih stvari na ovom dijelu Balkana se ginulo i ubijalo, a davne bitke, stvarne ili izmišljene, bez prestanka se vode u nama i oko nas, od čega su ovdašnji narodi načisto poludjeli.
A radi se, zapravo, o potpunim besmislicama, jer danas u svijetu naprosto ne postoji ničije istorijsko pravo na neku teritoriju ili državu, koje dozvoljava dominaciju jednih nad drugima. U svijetu je država, to jest nacija, rezultat društvenog dogovora, stvar slobodne volje i opredijeljenosti za zajedničku budućnost, pri čemu nikakvu ulogu ne igraju prošlost, etnička ili vjerska pripadnost, jezik ili običaji. Kad bi postojalo pravilo: mi smo najstariji, pa smo zato mi vlasnici ove teritorije, raspale bi se sve države u svijetu, jer je uvijek neko stariji od nekog drugog. Sve do praistorijskih ljudi i ameba.
Naši etno-nacionalizmi svakodnevno nam poturaju upravo tu logiku. Srbi kažu da su oni najstariji, ne samo ovdje, nego i u svijetu, i da su svi ovdašnji narodi nastali od njih, Hrvati tvrde da su još stariji, Bošnjaci bi da se nekako nadovežu na bogumile, za koje nije sigurno ni da li su bili, ni kakvi su bili, Makedonci kažu da su oni veći Grci od Starih Grka, Albanci da potiču direktno od Ilira, jedino Romi ne potežu svoje staro porijeklo. Ali, i letimičan pogled na istorijske činjenice kaže da ovdje niko nije najstariji, svi smo rezultat hiljadugodišnjih procesa miješanja, prožimanja, ukrštanja i zajedničkog trajanja, od najstarijih vremena do danas. Balkan je još od ledenog doba bio raskrsnica naroda, koji su se odavde širili po cijelom kontinentu. Pokazuju to genetska istraživanja, koja su srušila mnoge mitove, recimo mit o masovnom doseljavanju Slovena. Doseljavanja je bilo, ali postepenog i u mnogo manjem obimu nego što se mislilo. Prije toga ovdje su živjeli mnogi narodi, zapravo plemena, a ključ razumijevanja ovog problema leži u ilirskoj eri, jer su Iliri najstariji autohtoni narod na ovim prostorima. Egzaktno naučno istraživanje je pokazalo da smo svi mi jedan isti narod, sa mješavinom različitih gena: ilirskih, keltskih, helenskih, germanskih, pa čak i feničanskih i vikinških. Stanovnici BiH imaju čak 64 posto ilirskih, keltskih i germanskih gena, najviše je ilirskih, 40 posto, dok je slovenski gen tek na četvrtom mjestu, sa samo 15 posto, manje nego u Srbiji i Hrvatskoj. Na naš dio Balkana niko nije došao na pustu zemlju, pa da istorija počne od njega. Ako bi bila prihvaćena logika naših nacionalizama, tada bi pravo na ove teritorije imali neki drugi, recimo Italijani, potomci Rimljana. Ali, prije njih tu su bili stari Grci, a još ranije Dardanci, Kelti, Tračani… Pa kasnije Ugarska, Venecija, Osmanska imperija…Ko bi onda bio vlasnik Amerike, Kanade, Njemačke, Rusije…? Nikad se ne bi moglo tačno utvrditi ko je tu prije došao, pa bi svijet ponovo utonuo u opšti rat. A pogotovo to važi za religiju, koja se hiljadama godina mijenjala, od niza mnogobožačkih vjerovanja do današnjih monoteističkih religija, pa je svako nekad mijenjao vjeru, u skladu s vremenom i običajima.
Balkanski nacionalisti postovjećuju narod, etničku grupu, sa nacijom, pa kažu da su Bošnjaci i Crnogorci izmišljene nacije. Ali, sve nacije su izmišljene, a nacija danas ima samo jedno značenje: to je država. Nju čine svi građani, i pri tome nikakav značaj nema ni etničko porijeklo, ni religija, ni jezik, ni zajednička prošlost, ni ista teritorija, a pogotovo zajedničko porijeklo ili biološki zasnovana etnička grupa. Dovoljno je pogledati kako izgleda američka nacija, pa da sve bude jasno.
Suština je u tome da su takve rasprave potpuno bespredmetne i treba ih prepustiti historiografiji. Jer, šta bi bilo da, recimo, priznamo sve ono što tvrde naše plemenske poglavice, da priznamo svima ili samo nekima da su najstariji? Šta bi to promijenilo? U Americi su Indijanci sigurno stariji od sadašnjih Amerikanaca, u Australiji su to Aboridžini, u Južnoj Americi Inke, i to svi priznaju. Pa, šta to mijenja u ustrojstvu tih država? U Banjoj Luci kažu da je bosanski kralj Tvrtko Srbin, što je apsurdno samo po sebi. I šta to uopšte može da znači? U Evropi su se vijekovima miješale vladarske kuće, pa je Nijemac bio na prijestolu Engleske, Habsburgovac Španije, Portugalac Brazila, ali šta to danas znači bilo kome? To ima značaja samo za naše polupismene političke elite, podržane od relgijskih struktura, kako bi nas i dalje izluđivali do te mjere da ne vidimo šta nam rade i u kakvu nas bijedu uvaljuju. I što prije to shvatimo i dignemo glas protiv robovanja ludačkim idejama i besmislenim mitovima, to bolje za sve.
U protivnom, naš život će i dalje biti paranoja iz koje nema izlaza.