Piše: Jusuf Trbić
Veliku pažnju izazvala je ovih dana polemika o jednoj javnoj tribini održanoj u Vogošći. Tribina kontroverznog naziva ”Zločin ateizma” organizovana je u okviru aktivnosti Udruženja ”Tempo” iz Vogošće koje se uglavnom bavi temama povezanim sa religijom. Voditelj javne tribine bio je islamski učenjak dr. Dževad Gološ, koji ima velik broj pratilaca na društvenim mrežama. Reagovali su najprije mladi članovi Naše stranke, koji su u svom javnom saopštenju rekli da se radi o govoru mržnje zbog kojeg takve tribine ne treba održavati. “Već iz naziva tribine je jasno da se radi o govoru mržnje i huškanju. Ateizam nije zločin već legitiman svjetonazor u svim sekularnim državama. Ovakve tribine ne smiju biti dozvoljene uopšte, a pogotovo ne u javnim ustanovama koje žive od poreza svih građanki i građana, uključujući i ateiste”, izjavio je Timur Vilić predsjednik Foruma mladih Naše stranke Kantona Sarajevo. Tribina nije otkazana, u sali je bilo oko 500 ljudi, pred kojima je, kao “zločine ateizma”, Gološ naveo “rušenje džamija u doba komunizma”, “negiranje morala” i “propagiranje da žena i žena ili muškarac i muškarac mogu biti zajedno”, “negiranje smisla života i duhovnosti”, te “brisanje granice između dobra i zla”. A o terminu “zločin” iz najave predavanja, rekao je da je to “u smislu …da ateizam negira čovjeka, a čovjek ima dušu, pa automatski negira čovjekovu duhovnost, smisao za ljepotu, razlikovanje dobra i zla”.
Gledao sam TV duel Gološa i Vilića na Face-u, i nisam mogao da se načudim. Da li je moguće da se danas, u trećoj deceniji 21. vijeka, javno propagiraju takve srednovjekovne, nazadne i besmislene ideje, kako to radi islamski učenjak Gološ? Najprije objašnjenje – ateizam nije nikakva ideologija, politika, organizacija, sistem, to je način mišljenja slobodnog pojedinca, to je raznolikost stavova koju jasno podržava kuransko učenje, koje kaže da su nacionalna, rasna i vjerska raznolikost izraz Božije volje i da je tu raznolikost Bog stvorio kako bi se ljudi takmičili i zbližavali međusobno. ”Jedini je odabrao raznolikost”, zapisao je čuveni učenjak Tarik Ramadan. Kuran kaže i ovo: “A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskuša u onome što je objavio”. Kuran na više mjesta govori o toj raznolikosti kao Božijem naumu i izričito zabranjuje prisilu u vjeri. “A da hoće Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet prisiliš da budu vjernici?”
Po doktoru Dževadu Gološu ateizam je nemoral, to je neka vrsta zločina. Ali, ako je Allah stvorio sve, pa i ateiste, po svom naumu, nisu li takve tvrdnje, zapravo, huljenje na Boga? Terminološki, ateizam znači: nevjerovanje u Boga. Šta ćemo onda sa brojnim religijama koje nemaju Boga, pogotovo ne jednog, kakve su taoizam, budizam (naročito rani budizam) i druge? Da li su ti vjernici, milijarde njih, svi odreda nemoralni? Po zvaničnim anketama danas se više od polovine stanovnika nekadašnje Zapadne Evrope ne svrstava u vjenike. Jesu li svi oni nemoralni? I kakve uopšte veze ima vjerovanje ili nevjerovanje u Boga sa moralom i nemoralom? U ime (monoteističke) religije i Boga vođeno je mnoštvo ratova u istoriji (krstaški ratovi, recimo), u ime ateizma ni jedan. U ime religije ubijeni su milioni ljudi, pogotovo u Južnoj Americi – u ime ateizma ni jedan. U ratu protiv BiH nisu ateisti ubijali, progonili ljude i rušili hramove, već su to činili oni koji su se predstavljali kao najveći vjernici. Nisu ateisti opljačkali i upropastili ovu zemlju, podijelili je i pretvorili u močvaru mržnje, već su to učinili vjernici. Nisu ateisti oni koji “negiraju moral” i skloni su homoseksulanosti, o tome bi nešto više mogli reći Kačavenda i Pahomije, i brojni katolički svećenici koji su upražnjavali takve stvari, o čemu je javno govorio i papa Franjo.
Naši polupismeni učenjaci i samozvani intelektualci uvijek izjednačavaju komunizam i ateizam, mada je komunizam sistem, a ateizam samo individualno opredjeljenje prema vjeri. Komunizam je ideologija, ateizam je način mišljenja, lični stav, opredjeljenje pojedinca. Niko nikad nije pravio ateističke države i progonio i ubijao one koji ne dijele njihovo mišljenje, vjere i vjernici jesu, i to u cjelokupnoj istoriji monoteizma. A ideologija (naročito komunistička) mnogo je bliža religiji, iz nje je potekla i zauzima njeno mjesto u jednom istorijskom periodu, u jednom dijelu svijeta. Komunistička ideologija je bila prepisana i prerađena religija, sa svojim ritualima, vjerovanjima, sa svojom poslušnošću, sa ljudskim božanstvima i svecima, sa obećanjem ljepše budućnosti. Klasičnu religiju su komunisti smjestili u privatnu sferu, gdje joj i jeste mjesto, ali, pogotovo u jugoslovenskom slučaju, niko nije proganjan isključivo zbog religije, već samo zbog političkog mišljenja i djelovanja, koje je ponekad bilo povezano s religijom. Sjetimo se procesa Mladim muslimanima. Kao što su kasnije otvoreno I sami govorili, njihova namjera je bila da promijene postojeći ustavni poredak (i da uvedu muslimansko društvo), a udar na ustavni poredak se i danas u svijetu, a pogotovo u muslimanskim zemljama, kažnjava najstrožije. Ali, ni oni koji su tada osuđeni nisu govorili da su se u komunizmu rušile džamije, jer to ne samo što nije istina, već je u tom, Titovom periodu, u BiH izgrađeno više džamija nego u cjelokupnoj istoriji prije toga. Piše o tome prof. Šaćir Filadra u knjizi “Bošnjaci nakon socijalizma”: “I pored sekularizma, ateizma i službene marksističke ideologije, uz vidan blagonaklon države, džamije su se u razdoblju socijalizma obnavljale i gradile u ogromnom broju. Dok ih je 1955. bilo 817, 1970. već imamo 1.437 džamija. To ni u kom slučaju nije bilo zadovoljenje samo vjerskih, već i nacionalnih potreba Muslimana”.
Dževad Gološ svjesno iznosi neistine kad kaže da ateisti negiraju smisao života i duhovnosti i brišu razliku između dobra i zla. Kako to ateizam negira smisao života? Statistike kažu da među ateiste danas spada više od 80 posto vrhunskih naučnika, neki od ateista, poput velikog Spinoze ili francuskih prosvjetitelja, dali su nekad nemjerljiv doprinos civilizaciji. Oni su, za razliku od evropskih srednjovjekovnih mračnjaka, probudili čovjekovu vjeru u samog sebe, u znanje, u nauku, u razvoj. Gološ je u pomenutoj emisiji na TV Face negirao čak i darvinizam, što danas rade samo polupismeni sljedbenici seoskih hodža i popova. Jer, najvažnija tekovina Darvinovog učenja- evolucionizam danas je temelj svih nauka, bez izuzetka, on je nezamjenjivi metod otkrivanja istina o svijetu i životu. Ako su vjernici, samim tim što vjeruju u Boga, moralni, a ateisti nisu, znači li to da su i svi zločini počinjeni (navodno) u ime Boga opravdani? Jesu li moralni radikalni islamisti koji na sebe stave pojas sa ekslozivom, pa, u ime Allaha, dignu u vazduh džamiju punu muslimanskih vjernika? Niko nikad nije čuo da se ateisti, organizovani u neku skupinu, stranku, stalež i insitituciju, zalažu za to da se zatvaraju ili na smrt osuđuju oni koji se ne slažu s njihovim svjetonazorom, što se za muslimanska društva, recimo u Avganistanu, Iranu i drugdje, ne može reći.
Prije će biti da je riječ o nečem drugom – o političkoj religiji, koja sebe stavlja u službu vlasti, a svoje vrhunsko načelo –načelo bespogovorne poslušnosti, propagira kao opravdanje za sva zla koja se mogu počiniti u ime vjere. Gološ se pozvao i na Aliju Izetbegovića, inicijatora i jednog od glavnih protagonista etničke podjele Bosne i nesretnog projekta reislamizacije muslimana, čovjeka koji je odlučujuće doprinio da se stvori Republika Srpska i da se očuva do današnjih dana, pa ga je citirao. “Predavanje sam završio riječima Alije Izetbegovića: ‘Ima moralnih ateista, ali nema moralnog ateizma!’ Alija Izetbegović je u “Islamskoj deklaraciji”, pamfletu štampanom u Beogradu, tvrdio da “Musliman uglavnom ne postoji kao jedinka…” već samo kao dio kolektiva, što je potpuno suprotno načelima civilizovanog, slobodnog i demokratskog društva današnjice. Dakle, svi muslimani moraju u jedno stado, a pošto nema moralnog ateizma, nema ni slobodnog i kritičkog mišljenja, nema mislećih ljudi, nema pameti i mogućnosti izbora. To je, zapravo, i suština Gološevih shvatanja. Pri tome ga ni najmanje ne zbunjuje to što mnogi drugi islamski učenjaci i intelektualci ne misle kao on.
Primitivizam, eto, ne priznaje različitosti i slobodu mišljenja, čak i kad ih garantuje Sveta knjiga, a to se onda graniči sa lažnom, glumljenom vjerom koja ima neke druge ciljeve osim sakralnih. Poznati teolog dr. Alen Kristić, na samom početku svoje izuzetne knjige “Tiranija religijskog”, kaže da je glumljena religioznost, kakvu danas srećemo na svim stranama, opasnost za vjeru, a ne nevjera sama po sebi. “Naprotiv, nevjera u Boga, ako predstavlja promišljen i čestit ljudski izbor, dobrodošao je i nužan korektiv vjere u Boga…Upravo zato u Bibliji gotovo da i nema riječi osude nevjere u Boga, ali na gotovo svakoj njezinoj stranici, naročito kod starozavjetnih proroka, zatičemo neumoljivu osudu lažne vjere u Boga”, kaže Kristić.
A pošto ateisti žele da misle svojom glavom i da najprije ZNAJU, a onda, ako tako odluče, da vjeruju, oni remete taj poslušnički kanon koji ljude vodi vijekovima unazad.
Ako značenje pojma ateizma nije dovoljno poznato doktoru teologije Dževadu Gološu, moralo bi mu biti poznato značenje riječi “zločin”. Reći da je ateizam, sam po sebi, zločin, to znači da su ateisti zločinci. Dobro je primijetio akademik Slavo Kukić: “Ako je u naslovu tribine “Zločin ateizma”, logično slijedi da su ateisti zločinci, a zna se šta se s njima radi. To, s te strane, jeste govor mržnje, i u tom slučaju institucije države moraju reagovati da zaštite ljude”.
Ali, gdje je država i gdje smo mi danas? I zar je čudno što se veliki (novokomponovani) vjernici iz sva tri stada tako dobro slažu i imaju jedinstven stav o ateistima, koji, svojom željom za iskazivanjem sopstvene pameti i individualnosti, remete njihov mir. Gološ i slični njemu ne smatraju zlom one koji su ubijali, klali, progonili, odvodili u logore, rušili džamije, ne, oni su vjernici, i njima je sve oprošteno. Krivci su oni drugi.
Mladi Timur Vilić je u pomenutoj emisiji na TV Face postavio suštinsko pitanje: pošto smo svi ravnopravni, znači li to da se, na istom mjestu, može organizovati tribina na temu “Zločin islama”? Efendija Gološ nije odgovorio na to pitanje, ali je odgovor jasan. Radikalizam u bilo kojem obliku nije dobar, nije dobro negiranje drugih, nije dobra netolerancija i isključivo mišljenje, nije dobro širenje mržnje protiv onih koji su drugačiji. Zar to nije sasvim u duhu svake religije?
A što se mene tiče, ja ću poštovati svačije vjersko ili nevjerničko uvjerenje u istoj mjeri u kojoj on poštuje moja uvjerenja. Ni više, ni manje od toga.
