Piše: Jusuf Trbić

Bauk Bosne kruži Republikom Srpskom! Bosna je noćna mora, ružan san i strašilo za svakog pravog Srbina, od Gradiške do Nevesinja. Bosna je inostranstvo, džamahirija, tamna strana Mjeseca, ko izgovori tu riječ – Bosna – pri punoj svijesti i bez prinude, jezik će mu se osušiti, a pokoljenja će ga pamtiti kao nasljednika Vuka Brankovića.

Tako nekako izgleda slika države Bosne i Hercegovine kad se gleda iz manjeg entiteta. Posebno je to vidljivo uoči i u toku 25. novembra, koji se decenijama slavio kao Dan državnosti BiH, a slavi se i danas, ali samo u jednom dijelu zemlje.  Političari iz  manjeg entiteta i ne pokušavaju da sakriju neviđenu odbojnost prema sopstvenoj državi. Doduše, te odbojnosti nema kad primaju plate, dnevnice i druge ogromne beneficije od te iste države, kad na njen račun putuju po svijetu i vozaju se luksuznim državnim autima, ali, šta ćete, niko nije savršen.

Ipak, zanimljiv je taj odnos prema zajedničkoj prošlosti. ZAVNOBiH je bio jedan od najznačajnjih datuma u istoriji ove zemlje, koja je, kako je nedavno neko izračunao, dala 80 posto svih žrtava s područja Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. Mnogi od stradalih bili su Srbi, koji su u Bosni masovno učestvovali u antifašističkoj borbi, a AVNOJ i ZAVNOBiH su bili kruna te borbe. Ali, umjesto da se ponose svojim učešćem u slamanju najvećeg zla u istoriji, režimi u Srbiji i Hrvatskoj, praćeni bosanskim Srbima i Hrvatima, krenuli su u nezaustavljivo brisanje antifašizma i rehabilitaciju onog najgoreg što je viđeno na ovim prostorima. Razlog je jasan : u posljednjoj deceniji 20. vijeka Milošević i Tuđman su krenuli u ostvarivanje starih velikodržavnih snova o pripajanju Bosne svojim državama, a to se moglo ostvariti samo na temelju četničkih i ustaških programa i prakse iz Drugog svjetskog rata. Pa su onda započeli rehabilitaciju tih fašista i prekrajanje prošlosti, u čemu su imali izdašnu pomoć jedne i druge crkve. Bio je to temelj za stvaranje Velike Srbije i Velike Hrvatske. Posebno su danas u tome istrajni sljedbenici Miloševićeve politike, poput Milorada Dodika, koji otvoreno zagoravaraju cijepanje Bosne. Njima više nije najvažnije očuvanje fašističke ideje, mada im je ona itekako dobro poslužila, oni se bore protiv svega što čini Bosnu. I zato neće nikakve zajedničke praznike, kakvi god da su.

Siguran sam – kad bi Bošnjaci i Hrvati prihvatili da slave dan kad je potpisan Dejtonski sporazum, političari iz RS-a bi odmah odustali. Jer, bio bi to zajednički praznik građana BiH, a oni tu državu neće, ni po koju cijenu.       Ni ime neće da joj izgovore, ako baš ne moraju, da se ne ureknu.  Bosna je izbačena iz naziva državnih organa, javnih institucija i svega što postoji u RS-u, mediji o manjem entuitetu hladno govore kao o državi, a rat za Veliku Srbiju zvanično se zove “odbrambeno-otadžbinski rat”. Od koga su se to Srbija i Srbi branili, i za kakvu su se otadžbinu borili – to se ne govori, ali se podrazumijeva.

Falsifikovanje prošlosti i mržnja prema sopstvenoj državi unijeti su odavno i u školske udžbenike, pa nije čudo što samo trećina Srba, po jednoj od posljednjih anketa, smatra da je BiH njihova država. Nije teško zaključiti da će se, s trajanjem ovakvog stanja, taj procenat i dalje smanjivati. Velikosrpska ideologija je do te mjere okupirala ljude, da je malo njih u stanju prihvatiti makar očigledne  činjenice koje se ne uklapaju u zvanični diskurs. Psihologija stada, koja je vezala i ruke i noge svima u BiH, u njenom manjem entitetu je ukorijenjena do te mjere, da se ni obični, naizgled normalni ljudi, ne smiju upustiti ni u najbezazleniju raspravu o onome što ne odgovara velikosrpskoj ideji. U RS-u se zvanično nigdje, ni u javnosti, ni na ulici, ne govori o zločinima nad Bošnjacima, o rušenju džamija, o koncentracionim logorima ili masovnim jamama, i od toga svi bježe kao od kuge

U takve zabranjene teme spada i 25. novembar. Jer, odluke ZAVNOBiH-a su udarile temelj državi Bosni i Hercegovini, i na tom temelju je ona opstala i ostala. A to je crvena krpa pred očima nosilaca i sljedbenika velikosrpske ideje. Uz to, ZAVNOBiH i danas šalje jasnu poruku : ako silni četnici i ustaše, zajedno s Nijemcima, nisu uspjeli Bosni doći glave u tim teškim vremenima, neće, vala, ni ovi današnji njihovi sljedbenici, pa da su triput toliki.

I zato – sretan Dan državnosti naše BiH svim Bosancima i Hercegovcima, ma gdje da se nalaze!