Davidova tragedija i Dodikove muke kako ugasiti Facebook
Vlasti u bh. entitetu Republika Srpska ne žele ni po koju cijenu priznati da je neko ko pripada bitnim polugama vlasti mogao pogriješiti u slučaju smrti Davida Dragičevića i za to snositi odgovornost.
Piše: Mladen Mirosavljević
Sasvim očekivano, glasovima poslanika vladajuće većine, u Narodnoj skupštini bh. entiteta Republika Srpska odbačen je izvještaj skupštinskog Anketnog odbora u kojem je konstatovano da “postoji osnov sumnje” da je 21-godišnji David Dragičević iz Banje Luke ubijen.
“Danas je poništen parlament Republike Srpske. Oni su odlučili da budu saučesnici u prikrivanju istine i pravde”, rekao je poslanik Branislav Borenović, koji je predsjedavao Anketnim odborom, a pošto su poslanici opozicije napustili skupštinsku salu. Još prije glasanja je Davor Dragičević, otac ubijenog mladića Davida, poslanicima poručio da, glasajući za izvještaj Anketnog odbora, pokazuju “da li su ljudi ili nisu ljudi”.
David Dragičević nestao je u noći 18. marta, a njegovo tijelo pronađeno je 24. marta na ušću rječice, bolje rečeno potočića, Crkvene u Vrbas, kod banjalučke tvrđave Kastel. Policija je dva dana poslije pronalaska tijela saopštila da je smrt zadesna i da ne postoje elementi krivičnog djela. Porodica mladića je od početka tvrdila da je David otet, mučen, udavljen i da je njegovo tijelo potom bačeno u Crkvenu, koja je kanalizacija. Od 26. marta se svako veče na centralnom banjalučkom trgu, Trgu Krajine, među građanima nazvanom “Davidov trg”, održavaju mirni skupovi građana, na kojima se traži istina i pravda za Davida Dragičevića, a u međuvremenu je formirana Facebook grupa “Pravda za Davida”, koja broji skoro 330.000 članova.
Zarobljena država i zarobljeni entiteti
Bilo je potpuno nerealno očekivati da vladajuća koalicija prihvati izvještaj Anketnog odbora, osnovanog jednoglasnom odlukom Narodne skupštine, a na inicijativu entitetskog predsjednika Milorada Dodika, u čijem su radu učestvovala četiri poslanika opozicije i jedan predstavnik Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrataa. Osim zaključka da postoji “osnov sumnje” da je David Dragičević ubijen, u izvještaju je zatražena i smjena entitetskog ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača i vrha policije, zbog brojnih propusta i istupa u javnosti koji su uznemirili javnost i probudili opravdanu sumnju da se radi o ubistvu.
Vladajuća koalicija smatra da je na Tužilaštvu, a ne na Anketnom odboru, da definiše način smrti i vodi istragu, te je o tome pripremila svoje zaključke, koje može izglasati kada god želi, dok se samo Tužilaštvo još uvijek zvanično ne oglašava. Očito je da su vladajući, od samog početka, računali na to da imaju skupštinsku većinu i samim tim mogu da spriječe bilo kakvo izglasavanje, ili da sami izglasaju šta god žele – po sistemu: “Učini mu merak, al’ mu ne završi pos’o”.
Međutim, u svojoj samodovoljnosti, vladajućoj bahatosti i autoritarnosti, u “zarobljenoj” državi kao što je Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, u kojoj su institucije svedene na formu, vladajuća struktura se u ovom slučaju očito “preigrala”. Poslije deset godina neprekidne vladavine, ogrezli u klijentelizmu, stvaranju partitokratije i urušavanju institucija i bilo čega demokratskog, vladajući režim više ne uspijeva, niti to i želi, da se prilagodi vremenu u kojem se nalazi i neizbježnim društvenim promjenama. To se najočitije pokazalo u ovom slučaju, kada je policija, a ne Tužilaštvo, dva dana poslije pronalaska tijela saopštila da je smrt zadesna i da ne postoje elementi krivičnog djela, iako za to nije imala uporište, čime se otvorio niz pravnih pitanja, na koja niko nije ni pokušao da odreaguje i da odgovori.
Umjesto toga, sve se postepeno, i očekivano, prebacilo na politički teren, za koji vladajuća garnitura smatra da se na njemu osjeća neprikosnoveno i da unaprijed pobjeđuje čak i ako opoziciji da malo “fore”. Računajući na ogromnu moć koju posjeduju, a nikakvu odgovornost, osim prema svojim stranačkim šefovima. U ovom slučaju na to su očito računali i u vrhu policije, a po dosadašnjem toku zbivanja, očigledno i tužilac, sa svojom “faraonskom” moći i ovlašćenjima.
Kap koja je prelila čašu
Ono na što niko nije računao je da će se stvari izmaći kontroli i da se niko od vladajućih neće znati nositi sa novonastalom situacijom. Da će se dogoditi epilog po onoj narodnoj “Možete šta hoćete, ali ne i dokle hoćete.” Nema tog događaja koji se ne može samljeti u političkom žrvnju i pretvoriti ga u svoju korist. Nema te osobe koja se ne može moralno i politički diskvalifikovati i, ako treba, kriminalizovati, pa i egzistencijalno i fizički ugroziti.
U ovom slučaju sve se dogodilo u momentu kada se velika većina građana u Republici Srpskoj osjeća besperspektivno (što obavezno ne znači i finansijski i socijalno ugroženo) kada se osjeća pravno, i u svakom drugom pogledu nesigurno i, kada već duži vremenski period gleda kako postoje jednaki, jednakiji i oni koji mogu sve.
Slučaj sa Davidom Dragičevićem je bila kap koja je prelila čašu građanske trpeljivosti. Naprosto, vlast nije znala kako da se postavi prema svim tim ljudima koji traže pravdu, u slučaju u kojem nema ravnodušnih i koji se ne može dovesti u vezu sa politikom i nema politički motiv. Ne zna kako se nositi sa generacijom koja pripada digitalnom dobu i ima svoje kanale komunikacije koji se ne mogu kontrolisati i cenzurisati. Ne zna šta učiniti sa 300.000 ljudi na Facebooku i kako ih diskvalifikovati. A ono što vlast nikada ne želi, pa i u ovom slučaju ni po koju cijenu, jeste priznanje da je neko ko pripada bitnim polugama vlasti mogao pogriješiti i za to treba snositi odgovornost.
Prijetnje u parlamentu
Umjesto toga, po dobro oprobanom receptu, sve se prenijelo na politički teren i pretvorilo u političku, još i predizbornu “kaljužu”. Svi koji izražavaju bilo koji vid sumnje se unaprijed diskvalifikuju, ili kao pristalice opozicije (što je blaži oblik neprijateljstva), ili kao učesnici obojene revolucije, koja je, navodno, na djelu kako bi se urušila Republika Srpska.
Umjesto šanse da pokuša vratiti povjerenje u pravni sistem i institucije, predstavnici vlasti šalju potpuno suprotnu poruku. Kako drugačije protumačiti nešto što je nezamislivo u parlamentarnoj praksi da ministar policije Dragan Lukač javno, pred svim poslanicima, u direktnom TV prenosu, prijeti neposrednim fizičkim obračunom narodnom poslaniku u skupštinskoj dvorani, i to zbog njegovog javno iznesenog skupštinskog mišljenja. Sa napomenom da pripazi na svoju bezbjednost kada mu istekne mandat, nakon čega je poslanik Adam Šukalo odustao od daljeg učešća u skupštinskom životu. Ministar se, ustvari, samo ponaša po već ranije nametnutom i prećutno opšteprihvaćenom obrascu ponašanja Milorada Dodika, koje smo odgledali bezbroj puta.
Vlast očito igra igru iscrpljivanja, računajući na ljeto, izbore, predizborna obećanja i rezultate izbora, na kojima očekuje apsolutnu pobjedu, poslije čega nikome neće biti ni do čega, a kamoli Davidove sudbine. Da će građani nastaviti biti srećni što će im se svake četiri godine, dva mjeseca pred izbore, zamazati oči nekom crkavicom, nekim putem koji će papreno plaćati, radnim mjestom ako su u pravoj stranci i ubjeđivanjem da treba da su srećni što imaju šansu da žive u ovako srećnom društvu, pod srećnim vođstvom, bez kojeg ne bi bilo ni Republike Srpske, ni njih u njoj.
(Izvor: Al Jazeera)
