Devedesete još traju

26

Možda Rogozin zažali zbog izjava

“Izvinite, da li su one odavde ikada i odlazile? Jer, šta su devedesete? Rat, zločini, logori, silovanja… Nažalost, čitav taj ambijent trajno je ostao zasjenčen parolom koju je podsticao Zapad, a koja glasi – okrenimo se budućnosti. Pristajući na to ‘okretanje’, pristajali smo i na mnoge druge stvari: okrenuli smo leđa suočavanju sa prošlošću, namjeri da precizno utvrdimo šta se zaista dogodilo devedesetih; odbili smo da definišemo odgovornost i, kao najvažnije pitanje koje nikada nije ni pokrenuto i iz koga proizlazi većina problema, da definišemo karakter ratova na prostoru SFRJ”

Crna Gora više nije usamljeno ostrvo i evropsko pastorče koje će svijet staviti na slobodno raspolaganje nekom ko prijeti i demonstrira, ne bi li Evropi i Americi na taj način dokazao da je velika sila, ocijenila je poznata srpska istoričarka Latinka Perović.

Komentarišući nedavnu izjavu potpredsjednika Vlade Ruske Federacije za naoružanje, Dmitrija Rogozina, da će Crna Gora zažaliti zbog odluke da pristupi NATO-u, Perović je kazala da će možda i Rogozin zažaliti zbog takvih svojih izjava, jer “Crna Gora više nije usamljeno ostrvo i ona je okružena članicama NATO pakta”.

“Na putu je ka Evropskoj uniji. Nije evropsko pastorče koju će svijet staviti na slobodno raspolaganje nekome ko prijeti i demonstrira, ne bi li Evropi i SAD-u na taj način dokazao da je velika sila. Naravno, to ne znači da je opasnost po Crnu Goru prošla. Jer, sve dok otpor integracijama postoji, i to kao model mišljenja, kao mentalitet, kao stvarni otpor zapadnoevropskom putu, dotle će postojati i pritisak u smislu pokušaja da se zaustave ili uspore unutrašnji procesi kretanja Crne Gore ka EU”, ocijenila je Perović za sarajevske Dane.

Crna Gora ostvarila ogroman korak naprijed

Odgovarajući na pitanje je li bijes Kremlja opravdan, ako bi eventualno članstvo Crne Gore u NATO prvi put doveo u pitanje vjekovne spoljnopolitičke interese Rusije na Balkanu, Perović odgovara: “Opravdan ili ne, Crna Gora je, bez obzira na istorijske proporcije, teritorijalne dimenzije i ljudski potencijal, ovoga puta pokazala da ni jedna bitka nije izgubljena ako se koncentrišete na određeni cilj. Iskustvo pokazuje da taj cilj, kako se to obično misli, nije definisao i ostvario samo jedan čovek, već da u tom smislu funkcionišu i Vlada i predsjednik i parlament i sudovi i ostale institucije. Što, na kraju, budući da korespondira sa vrijednostima na kojima Evropa počiva, mora naići na nedvosmislenu podršku EU”.

Saglasna je i da još nema definitivnog odgovora na pitanje ko je pokrenuo rat, ko je i gdje bio agresor, a ko žrtva?

“Nema. Dok se to pitanje ne raspravi, Srbija neće riješiti kosovski problem, kao što neće promijeniti ni svoj ambivalentan odnos prema BiH. Čak ni prema Crnoj Gori, koja je suverena država, koja je bila država i koja je, iako malo, siromašno i patrijarhalno društvo, tokom posljednje decenije napravila ogroman korak naprijed. Poštujući demokratsku proceduru, Crna Gora je, naime, održala referendum o nezavisnosti, uspješno započela pregovore o članstvu u EU i dobila poziv za NATO”, ocijenila je Perović.

Ona navodi i da je pored toga crnogorsko društvo “smoglo je snage da zrelo razmišlja o problemima koji ga muče”.

“O odnosu Srba i Crnogoraca, odnosu Istoka i Zapada, odnosu modernog i patrijarhalnog, o opstanku na vlasti partije koja je dugo bez konkurencije i slično. Uprkos tome, Srbija i dalje pokazuje pretenziju da tu državu posmatra kao svoju i da je apsorbuje”, rekla je Perović.

Na pitanje kako to da srpskim “patriotskim krugovima”, koji konstantno kriminalizuju vlast u Podgorici, ne smeta bogatstvo Milorada Dodika i njegova vila u Beogradu, baš kao što im ne smeta ni autoritarni način vladanja nesmjenjivog Vladimira Putina, Perović kaže da se u kritikama na račun crnogorskog rukovodstva “krugovi koje pominjete oslanjaju na pomoć Rusije, čija vlast pokazuje otvoreno nezadovoljstvo činjenicom da je krajem 2015. Podgorici uručen poziv za punopravno članstvo u NATO”.

Često je pitaju jesu li se vratile devedesete

“Doduše, podrška koju Moskva danas pruža predstavlja prije svega novi sukob Istoka i Zapada, Rusije i EU, a tek onda pokušaj da se napravi prekompozicija balkanskog i jugoslovenskog prostora. Nijesam sigurna da krugovi o kojima govorim to u dovoljnoj mjeri razumiju. Možda i zbog toga što zaboravljaju da je Balkan Rusija oduvijek doživljavala kao prostor pomoću koga svijetu može da dokaže da je velika sila”, navodi Perović.

Sagovornica sarajevskog lista navodi da Rusija, bez obzira na okolnosti i promijenjene odnose, “i dalje veoma utiče na odnose među balkanskim zemljama”.

“Svi ruski ambasadori u Srbiji to su otvoreno pokazivali, demonstrirajući na taj način poznato pravilo da države kakva je Rusija nikada ne mijenjaju svoju spoljnopolitičku strategiju i interese. Umjesto toga, vjekovima ih usavršavaju i dograđuju”, zaključila je ona.

Ona se osvrnula i na devedesete godine, navodeći kako je Srbija tada imala jasnu orjentaciju.

“Ili će zagospodariti Jugoslavijom ili će zauzeti onaj njen dio koji etnički pokriva srpski narod. Krajem osamdesetih, određeni beogradski krugovi znali su kakve i kolike žrtve zahtijeva stvaranje države za koju su se zalagali. Sjećam se, recimo, da mi je još 1987. tadašnji potpredsjednik SANU Antonije Isaković objašnjavao kako je došlo vrijeme da Srbija ‘konačno riješi svoje pitanje, jer Slovenci i Hrvati ne žele Jugoslaviju…’Čekaj, vi, dakle, hoćete rat?!’, prekinula sam ga. ‘Da’, potvrdio je, ‘ali u Srbiji tog rata neće biti. Poginuće 80.000 ljudi i…’ ‘Kojih to 80.000 ljudi?! Čijih to glava?!’, pitala sam Isakovića. I onda kažu – rat je izbio iznenada, kriv je Slobodan Milošević… Pa, nije samo Milošević”, navodi Perović.

Ona kaže da na tribinama na kojima posljednjih godina učestvuje često dobija pitanje “jesu li nam se vratile devedesete”.

“Izvinite, da li su one odavde ikada i odlazile? Jer, šta su devedesete? Rat, zločini, logori, silovanja… Nažalost, čitav taj ambijent trajno je ostao zasjenčen parolom koju je podsticao Zapad, a koja glasi – okrenimo se budućnosti. Pristajući na to ‘okretanje’, pristajali smo i na mnoge druge stvari: okrenuli smo leđa suočavanju sa prošlošću, namjeri da precizno utvrdimo šta se zaista dogodilo devedesetih; odbili smo da definišemo odgovornost i, kao najvažnije pitanje koje nikada nije ni pokrenuto i iz koga proizlazi većina problema, da definišemo karakter ratova na prostoru SFRJ”, kazala je Perović.

 

(tacno.net)