DEMONSTRACIJE POST FESTUM MIRNI PROSVJEDI

Piše: Atif Kujundžić

Demonstracije u Tuzli i gradovima u dijelu Federacije sa bošnjačkom većinom u medijima su tretirane kao grom iz vedra neba, kao elementarna nepogoda ili eufemistično: iznenadno i nenajavljeno. To nije i ne smije biti tačno zbog toga što su povodi građanskog nezadovoljstva i prosvjedovanja dugotrajni i stvarni. Istiniti i godinama gomilani. Jednako i zbog toga što građani Bosne i Hercegovine u svome iskustvu ne baštine takve oblike iskazivanja nezadovoljstva i otpora, borbe za svoja građanska prava, demokratske i civilizacijske vrijednosti.

Govoriti o iznenađenju samo znači štititi potpuno neosjetljive vlastodršce i beskrajno drske i bezobrazne političare koji nemaju niti trun odgovornosti za povjerene im poslove i časti. Koji se smatraju bogomdanim i beskrupulozno, zanavijek zadatima građanstvu i životu. A ustvari, za sve ih lijepo boli qrac. Dok je naroda, imat će i koga jahat.

Danas, ne biti na internetu, znači ne biti živ i biti sasvim neobaviješten. Nemati adresu stanovanja i svoga prisustva u životu. Ko je makar ovlaš posjećivao internetske portale i mreže vidio je i znao kako je odavno, široko i snažno prisutno opće i radikalno intonirano negativno mišljenje građana o vlastodršcima i političarima, a tako i potencijalno negodovanje građana i ideja o prosvjedima kao prijetnja miru i zaparloženosti vlastodržaca. Koga je interesiralo mogao je vidjeti s koliko gađenja i neskrivenog prijezira ljudi pišu i komentiraju bijedu društvenih prilika, visoku nezaposlenost, opće siromaštvo, korumpirane vlastodršce, kriminal i pljačku, političke lažljivce i ne/djelatnike, nacionaliste i manipulatore narodima iskazujući nagomilano nezadovoljstvo i usmjeravajući prema njima silnu negativnu energiju.

Svako iznenađenje prosvjedima samo može značiti kako vlastodršci rijetko koriste računala, ne posjećuju internet, kako ne vole čitati po sebe neugodne tekstove, mišljenja, komentare i bilješke i, kako misle da mogu ignorirati svoj odraz u slici koju čine i vide, a prezirati narode na čijoj grbači jašu. To znači, kako su vlastodršci i političari zaostali, anahroni i neusklađeni u suvremenom svijetu, da su tek petrificirani relikti boljševizma ma kako se etnički, konfesionalno i stranački zvali. Vidimo kako su se u svojoj pohlepi sasvim izjednačili lijevi i desni jer su postali silni, nasilni i nedostupni.

Postali su reptili i dinosaurusi u odnosu na suvremenost u kojoj žive i bogate se, u svom odnosu prema narodima i životu koje preziru. Nojevski drže kako je dovoljno gurnuti glavu u pijesak ili samo zažmiriti i sve će biti po njihovom. Osim svega, na raspolaganju su im uvijek policijske snage za pacifikaciju negodovanja nezadovoljnih i revoltiranih, demonstrirajućih građana.

Građani su prvo mirno demonstrirali i prosvjedovali u Tuzli. Tupost i drskost vlastodržaca uz prekomjernu upotrebu sile od strane policije izazvala je eskalaciju opravdanog i rušilačkog narodnog bijesa, što je mnogima i  dobro došlo. Val negodovanja i nezadovoljstva pronio se  Federacijom Bosne i Hercegovine u Sarajevo, Zenicu, Mostar, Zavidoviće, Lukavac, Bugojno, Bihać i brojna manja mjesta sa bošnjačkom većinom. Zapadna Hercegovina ostala je mirna u stanju pripravnosti čuvajući bogatstvo Dragana Čovića i drugih vlastodržaca, političkih djelatnika i kriminalaca, razvijajući vjerski turizam u Međugorju.

Rad, red stega, rekli bi braća Hrvati disciplinirajući svoje kičme, posebice nakon što je u Mostaru planulo sjedište Hrvatske demokratske zajednice /uporedo sa sjedištem Stranke demokratske akcije/.

Sve izgleda već viđeno i zvuči poznato kao i nedavno na internetu zakazno i otkazano prosvjedovanje gladnih i nezaposlenih uz Čovićev obiteljski spomen kompleks. Naročito nenajavljen posjet premijera Republike Hrvatske Zorana Milanovića liči na brojne posjete koje je hrvatska središnjica prakticirala Mati i Bobanu u minulom ratu… Pošto je riječ o premijeru iz Socijaldemokratske partije, mislili su da se vlasi neće dosjetiti. Malo kenjkaju o svome snu. O trećem entitetu. Srbi im podmeću svoju podršku kako bi uzgred i sami zaključili teritorijalnu cjelovitost Republike srpske i gruntovali to što su od Hrvata oteli u Krajini i Posavini.

Dežurni u poziciji i opoziciji Republike srpske Milorad Dodik i Mladen Bosić, kao nedaćama zbliženi ljuti protivnici istoga časa odjurili su u Republiku Srbiju Aleksandru Vučiću na kahvu i muhabet. Potom su dali izjave o stabilnosti Republike Srpske i miru upokojenih. Jedini strah koji ne taje odnosi se na mogućnost prelivanja demonstracija iz Federacije Bosne i Hercegovine u Republiku srpsku. Insinuirali su kako očito neko radi na tome i utvrđivali liniju entitetskog razgraničenja prijeteći kako neće dozvoliti da u Republiku srpsku uđu demonstranti iz Federacije Bosne i Hercegovine. Čak je i očito zabrinuti Aleksandar Vučić uputio pomirljive i dobronamjerne poruke bajući o srpskoj mudrosti i mudroserima.

Kako bi demonstrirali stabilnost Republike srpske upravo u za Dodika i SNSD trusnoj Bijeljini, pozicija i opozicija organizirale su suprotstavljeno demonstriranje prosvjednika o pitanju trebaju li ili uopće ne trebaju demonstracije Republici srpskoj. Pojavile su se dvije grupice prosvjednika. Srpska demokratska stranka je kao za demonstracije. Što SNSD, kao, smatra izlišnim i dakako opasnim po Republiku srpdsku. Tako su se sljedstveno aritmetičkoj logici plus i minus poništili. Svi su se povukli bez rezultata i gubitaka.

Sve je onako kako kažu Dodik i Cvijanovićeva. Republikom srpskom teku med i mlijeko. Prijatno. Međutim, treba priznati kako Predsjednik i Premijerka pokazuju veću osjetljivost spram glasova koji dolaze iz naroda, nego li šuteći vlastodršci u Federaciji. Prosvjedi su svakome na volju, kao teletu kašika, što bi rekao narod. Ako im je dobro, onda – ništa, reče neko.

Mirne demonstracije u Zvorniku nisu mogle pokrenuti ni građane koji su se zatekli na ulici i koji su demonstracije gledali kao cirkusku promenadu. Štrajk glađu veterana Vojske Republike srpske u Banja Luci, nije primjetio ni predsjednik boračke organizacije Pantelija Ćurguz kojemu bi bolje pristajalo ime ugursuz jer je pravi dudukov dvojnik.  Da ne pominjemo autora, ali da navedemo prve riječi iz romana: Ja sam ugursuz i gad…

Predsjednikov je veliki uspjeh što je zvorničku Organizaciju boraca uspio okrenuti i suprotstaviti štrajkačima glađu u Banja Luci. Bijeljinska televizija mu je poltronski omogućila medijsko manipuliranje zvorničkim borcima.

* * *

Demonstracije su došle iz virtualnog svijeta interneta i društvenih mreža gdje su aproksimativno i hipotetično zakazivane kao 50.000 građana na ulicama koji se srećom nisu odazvali u tolikom broju. Izašlo ih je u vrh glave 5%. Bogu hvala. Tako izlaze i na izbore. Međutim i tih dvije do tri hiljade bilo je previše. Više je ozlijeđenih policajaca nego građana.

Paljenje zgrade kantonalne vlade i općinske kuće u Tuzli, puno razbijenih stakala uz povike ostavke lopovi, ostavke bando, etc. pokazali su kako u masi ima i istrajnih i nazlobrzih, raspoloženih za svašta i neodgovornih i nagovorenih i instruiranih i upućenih i smetenih i blentavih…

Ostavke su podnijeli premijeri i ministri kantonalnih vlada, te nekoliko općinskih načelnika. Prosvjedi su stigli do Sarajevskog kantona, Federalne vlade i zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Vlastodršci i političari su se usrali kao grlice. Shvatili su da se mogu oglašavati samo ostavkama, a kako je o svemu drugom najbolje šutjeti i neeksponirati se. Baš kad su pomislili da su demonstracije jenjale u zamahu i snazi, dolazi još teži vid pritiska iz stalno zasjedajućih plenuma i foruma građana. Vlastodršcima posebno opako zvuči podrška prosvjednicima kojom se oglašavaju intelektualci i zvaničnici iz Europske zajednice.

Demonstracije iz dana u dan jenjavaju. Prosvjedi se sada kao mirni prenose kroz rad plenuma, foruma, sesija, komisija, radnih grupa. Mirno prosvjedovanje na ulicama iz dana u dan. Prouzročene su višemilionske materijalne štete. Niko nije doveden u smrtnu opasnost. Stečena su prva značajna iskustva iz neposredne građanske demokracije.

Medijsku priliku obraćanja prosvjednicima vlastodršci su upropastili i iskoristili na svoju štetu. Još jedanputa su pokazali u kojoj mjeri su otuđeni od naroda i svake mogućnosti da budu korisni zemlji u kojoj su na vlasti. Nema niti jednoga koji bi rekao išta suvislo. Trućaju i blebeću kao tuke na plotu. Gule očajničku retoriku naučenu u beskonačnim jalovim tiradama i raspravama. Baljezgaju istrošenim jezikom i frazetinama upravo ono što ih je i dovelo do očajničkog položaja. Vlastodršci su ojađeni i podvijaju repove. Ne daj Bože nikome, ni dušmanima.

Vidi se potpuna odvojenost od naroda i narodnih problema. Političari govore jezikom koji niko ne razumije i više zbog gađenja ne može da sluša, ali oni bešćutno melju svoje i ne primjećujući odiozum koji izazivaju prema sebi. Ufurali su se u svoje uloge do balčaka.

Paljenje automobilskih guma i objekata izvedeno je znalački, brzo i efikasno, što sugerira organiziranost demonstranata kao i uključenost obučenih ljudi u prosvjede i tako, realno prisutno manipuliranje prosvjednicima i tokom demonstracija. U masi prosvjednika uvijek se na snimcima mogu vidjeti i dobro raspoređeni maskirani ljudi koji očito vode demonstrante i dirigiraju događajima. S obzirom na u medijima ispoljene dvojbe i upite o spontanosti prosvjeda i postupanja prosvjednika, dužni smo reći kako spontanost moramo shvatiti kao stvarnu, a dijelom uvjetnu od naklapanja na internetu do okupljanja i pokretanja mase. Na tom rastojanju i post festum na plenumima i forumima neograničena je mogućnost uključivanja raznih lažnjaka koji žele situaciju iskoristiti za sebe.

Dužni smo iznijeti zapažanje kako je u Federaciji Bosne i Hercegovine nakon pet dana demonstriranja ostavke podnijela skoro, pa cjelokupna izvršna vlast, tj. premijeri i ministri. To moramo shvatiti kao znakovito za potrebu i realnu mogućnost preustroja vlasti u narednom periodu. To je ono što možemo doživjeti i kao projicirani rezultat. Parlamentarna i Sudska vlast ostale su netaknute, pa ih nije problem ni funkcionalno preimenovati, ni raspustiti… Prema dobroj praksi nesmijenjeni se mogu domisliti kako je najbolja stara praksa: šutjeti i pljačkati barem još dva desetljeća.

Psi uvijek laju dok karavane prolaze.

Demonstracije i prosvjednici dobili su potporu sa svih strana. Od kruga europskih intelektualaca do onih iz ex-YU -Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Makedonije, ali i brojnih europskih zemalja i svijeta. Bosna i Hercegovina proglašena je perjanicom i barjakom građanske borbe za ljudska prava i demokratske civilizacijske vrijednosti na Balkanu, od čega joj je slaba fajda.

Puno je onih koji zlonamjerno previđaju socijalni karakter prosvjeda. Nazivaju ih bošnjačkim proljećem i građanima daju nacionalni predznak, minoriziraju stvarni, pravedni i inteligentni karakter pobune. Došle su i vijesti o demonstracijama podrške bh prosvjednicima u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Ustvari prilike u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji jedva da se razlikuju i u nijansama što zanči kako bi im Bosna i Hercegovina uskoro mogla uzvratiti milo za drago i podržavati ih koliko god hoće.

Prvoga dana demonstracija prosvjednicima je stigla i ironično intonirana video vijest o podršci stotinjak demonstranata iz Banja Luke koji su nosili transparent s natpisom: Mi smo ovdje, a gdje ste vi?! Nejasno je čega se plaše /valjda Dodika koji je uvijek i za sve preorganiziran/ i zbog čega čak i napadaju svoje veterane koji prosvjeduju u Banja Luci protiv zajedničkih krvopija, nacionalista, ratnih zločinaca lažljivaca, šovinista, smutljivaca, kriminalaca, vlastodržaca i politikanata.

Pozitivna energija demonstracija širi se post festum i  nastavlja kao sve masovniji mirni prosvjedi. Vjerujemo kako je ovaj svijet konačno dorastao svojoj ulozi, sudbini i svijesti o potrebi stalne i istrajne borbe za ljudska prava i slobode, za građansko  društvo i realnu demokraciju. Za sebe i svoju djecu, za sadašnjost i budućnost. Za život koji priželjkuju.

 

(digitalne-knjige.com)