Piše: Dragan Bursać

Mogu i definitivno da potvrdim da SNSD, DNS i SP imaju 42 poslanika i više, da apsolutno imaju većinu u Narodnoj skupštini i mogu da formiraju novu vladu”, rekao je Dodik juče u Brčkom i definitivno završio pitanje oko toga ko sa kim i kako vlada u naredne četiri godine u Republici Srpskoj.

Dakle, nema dileme, SNSD, DNS i SP će formirati vlast u Srpskoj. Ima par drugih dilema, no hajmo redom.

Kako je politika umijeće mogućeg, a opozicija očigledno to umijeće nije pokazala, ostaje da vladajuća koalicija napabirči još 3 glasa i ima skupštinsku većinu u Republici Srpskoj. Dakle, da se razumijemo, ove tri partije NEMAJU većinu, kao što to mediji prenose. Trebaju im ta tri glasa, ali oni imaju umijeće i Milorada Dodika, te ne treba sumnjati da će ovaj laktaški pragmatičar ući u savez sa crnim đavolom. Iz vizure prosječnog Srbina, tako bismo mogli etiketirati npr. Suljagića, sa kojim bi Dodik eventualno oformio vlast. I šta nije jasno? Sve je jasno.

 

Snijeg, stručnjaci i komične zvijerke

Jedino se valja osvrnuti na postizborni snijeg. Koji, pretpostavljate nije padao ubudale da prekriva brijeg. Kombinatorika i tzv. mogućnost dogovora, od 12. oktobra do danas, podignuti su na nadrealni i u isto vrijeme komični nivo. Tu se jedino nije prostituisao…pa, da se ne lažemo, svi su pomalo nudili. SNSD je papirnati i matematički najveći gubitnik ovih izbora. Prosta računica kaže da su izgubili najviše glasova i najviše mandata  u odnosu na prošle opšte izbore. Što, opet, samo po sebi nije bilo dovoljno da nokautira ovu veliku administrativno-državnu organizaciju. Uprkos svemu ili baš zbog svega toga,  SNSD je sa svojim partnerima, dobrano nervozan, tražio navrat/nanos formiranje koalicije na entitetskom nivou sa bilo kim, odmah. Od “mrske” im Domovine, do minornih stranaka/pojedinaca. Znao je Milorad Dodik da se ne može pouzdati u papirnata obećanja Pavića i Đokića. Jer kao što rekoh, matematika, podaci, potpisi i papiri su jedno, a politika u nas nešto posve drugo. Pa ipak, koliko god SNSD-u, kao predominanto konvertitskoj partiji, nikad ništa nije bilo mrsko zarad vlasti, uspjeli su, bar prema posljednjim informacijama da održe koaliciju i da se javnosti, kroz režimske medije, predstave “jači nego ikada”. Čak se u najnovijem dogovoru oko vlasti u entitetu na jednom mjestu spominje, nasmijaćete se da su na “sporazumu dugo radile grupe stručnjaka iz sve tri stranke”. Dakako da su ti “stručnjaci” Milorad Dodik, Marko Pavić i Petar Đokić.  Pa opet, što je važnije, nisu se takvi “eksperti”dodatno zgadili narodu. Sad, dal’ je to ta vještina mogućeg ili se oni više i ne mogu zgaditi ljudima, do naroda je, nije do njih.

 

Bosićev prelijep autogol

Ne kažem da Milorad Dodik nije imao fantastičnih autogolova u svojoj karijeri, naprotiv, rekorder je u istim. No,taj i takav Milorad Dodik, nakon zabijenog autogola, po pravilu je političkim protivnicima nakamarao mreže, tako da nisu mjesecima znali gdje su, ko su i šta su.

Sa druge strane, Mladen Bosić, samozatajni čovjek, kome je harizma Vojislava Koštunice misaona imenica, rijetko zabija i pogađa bilo šta. Zapravo, rijetko radi išta, rijetko griješi, poentira, pojavljuje se, utiče, odlučuje… Bosić, čovjek koga nema. Mladen ima tu osobinu da dela rijetko, a kad dela, najčešće to radi pogrešno i jako loše. Pa se tako prije par dana dosjetio da ispuca i on svoju mršavu dozu pragmatizma i ponudi Petru Đokiću premijersko mjesto, ukoliko bude koalirao sa SDS-om. Koliko je to bio pametan potez? Miljama daleko od pameti. Ta pogledajte prvo pragmatičnu matricu. Đokić je poput lažnog cara Šćepana, na otvorenom ušetao u maštu, misli i ideje SDS-a, saslušao njihovu ponudu, vidio koliko su očajni i koliko žele smijeniti Dodika, bez bilo kakve jasne vizure – šta dalje…Velim, saslušao i uvalio…kajlu Bosiću.

A sad, ideološko-hipotetički diskurs. Zamislite da je, kojim ludim slučajem, Petar Đokić prihvatio premijersku fotelju, pa zamislite nekako da je Predsjednik Dodik aminovao Petra kao novog mandatara, pa opet zamislite da je SDS sa Socijalistima i svojim saveznicima došao na vlast…Ufff, puno je tu zamišljanja..Nego, zaista, sve i da je tako bilo, prosječan birač koji očima ne može vidjeti Dodika, Đokić & comp. bi se zapitao – ČEKAJ, MAJKU MU, A ŠTO JA IZAĐOH NA IZBORE?!

Zapravo, poslije ove Bosićeve budalaštine i pljuvanja po samom sebi, svojim predizbornim obećanjima, odlukama i nakanama, glasači u budućnosti teško da će povjeriti ovoliki broj glasova prije svega Bosiću, pa i SDS-u. Na stranu što su za SDS Dodik i Đokić bili levijatanski predstavnici korupcije, organizovanog kriminala, nepotizma, nesposobnosti i alavosti…Na stranu što je isti taj Đokić jedno od spominjanijih imena kojima je SDS pun jeda ispirao usta…Velim, na stranu sve, no kako objasniti, u toj politici mogućeg, ono nemoguće. Kako biraču i pristalici SDS-a pojasniti grotesknu sliku u kojoj  politički puzajući Bosić povjerava mandat Petru Đokiću??? Da mu Đokić bude šef vlade namjesto njega, samo da bi Dodiku vidio leđa? I ne, ne radi se ovdje o potezu nekog žrtvovanja. Ovo je čisti fatalistički pokušaj dolaska na vlast poradi vlasti same.

Bosićeva odluka da ponudi najskuplju fotelju baš Petru Đokiću, vidjeli smo, nije se nešto pretjerano zgadila niti opozicionim partnerima. Nije na ovakvu bljuvotinu podigao glas niti Ivanić, niti Čavić…Objektivno, od Ivanića se to nije niti očekivalo. Još objektivnije, od Ivanića se NIŠTA više niti ne očekuje. Čavić, je izgleda zauzet kombinatorikom na unutarstranačkom nivou, i potpuno mu je svejedno ko se i kako bori za vlast. A, sindrom vječnog opozicionara je najopasniji u ozbiljnoj politici.

 

Glasali ste, znate šta sad!

Sve u svemu, ista meta, malo manje odstojanje. Što za opoziciju i ne bi bilo toliko loše, da nije činjenice kako je ona projekat, stvoren sa ciljem dolaska na vlast i ni uncu više od toga.

Poplave, privatizacijske pljačke, devastiranje ono malo privrede, najbjedniji dio najbjednije evropske države, kriminal, korupcija…to niti poziciji, niti opoziciji, čak ni u predizborno vrijeme, nije stajalo u agendama. Postizborno je samo potvrdilo čvrst pragmatizam i nepokolebljiv stav glede uhljebljenja sopstvene stražnjice.

Paradoksalno, ovako je možda i bolje. Možda je bolje živjeti u situaciji izrazito polarizovanih političkih trvenja na relaciji pozicija-opozicija. To stvara zdrav habitus, ako ništa, za nešto drugo, bilo šta.

Međutim, ovaj Bosićev potez i to potencijalno koaliranje svih sa svima, može i te kako da otupi i umrtvi glasačko tijelo. Jer, koja je poenta glasanja, ako ne promjena ili potvrda vlasti. U nas je, kako vidimo, proces glasanja bio tek punjač za političke potencijale na osnovu kojih su naši trgovci/političari radili pijacu zadnjih mjesec dana. A, pijace će biti još. Kamo Vijeće ministara, kamo Parlament BiH, kamo vlade na svim nivoima…biće tu još trgovine i trgovine.

Pa ipak, na kraju, svi smo mi odlično znali za koga i zbog čega glasamo. Nemojmo se lagati. Neki likuju, dok se drugi ljute, što je sve legitimno i u areni političkog života posve prirodno. Izbore u Republici Srpskoj očekivano su prelomili apstinenti i mrljava opozicija. No, oni koji su glasali, jednom za svagda treba da shvate da to nisu uzalud uradili. Neka motre svaki potez, svaku odluku, svaki plan, obećanje, dogovor… Izlazak na izbore im je dao pravo da SVIM sredstvima kontrolišu, motre i koriguju svoje reprezente. Jer, oni su tu zbog vas, a ne zbog sebe. To ste im Vi omogućili izlaskom na izbore. Pa, svi zajedno, na posao!

 

(buka.com)