Dodik sahranjuje Radovana

6

Sa druge strane… Dodikova nadgrobna ploča za Radovana

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik je Očajnik koji, gonjen egoizmom i panikom, cijeli narod gura u potpunu propast. Rukovođen je mržnjom i prezirom prema tom istom narodu, koji je, kako smatra, nedostojan, jer ne pokazuje spremnost da izgine do poslednjeg kako bi Njega spasao eventualnog sudskog progona. Ali, zato je On spreman da izazove sukob. Iako su mu snage nevelike, iako je potrošen i nejak, iako je samo prezira vrijedan, On i dalje viče, laže, uprazno prijeti, manipuliše do ogavnosti, kako bi prikrio Strah.
Dodik djeluje po principu Progonjene Zvijeri, navlačeći još jednu tešku crnu anatemu na cijelu RS, Srbe u njoj, u pokušaju da pronađe Mišiju rupu u koju bi se zavukao/sakrio, ne bi li izbjegao odgovornost za propast ovog entiteta; Društva u cjelini. Propast koju je On, Dodik, inspirisao, organizovao, sproveo.
U samo jednom danu, Dodik je dva puta cijeli narod svjesno izložio velikoj opasnosti, pokušavajući mu navući kolektivnu krivicu na vrat i isturajući ga kao Živi Štit u odbrani sopstvene porodice od istraga; Porodice koju je Dodik doveo u to agregatno stanje, a ne narod, niti bilo koji drugi pojedinac sem njega.
Krenimo od Radovana: Po drugi put u dvije godine Dodik je otvorio Studentske domove na Palama, kojima je dao ime “Radovan Karadžić”.
Nebitno je šta je Dodik mislio/sada misli o Radovanu; Bitno je da je ubjeđenja/nada se da će Karadžiću biti izrečena drakonska presuda, kako bi mogao što glasnije da vrišti o ugroženosti Srba i RS u BiH. Koji su najviše i najozbiljnije ugroženi od Dodika i njegove Pljačkaške Antisrpske Oligarhije!
U Hagu, 24. marta, neće biti presuđeni ni Srbi ni RS, već Karadžić, a na tasu Suda naći će se njegova individualna odgovornost.
Ono što je potpuno neprihvatljivo od osoba koje sebe nazivaju srpskim političarima jeste da, javno tretirajući svaku pojedinačnu osuđujuću presudu kao kolektivnu/antisrpsku, presuđuju Srbima i RS, iako to Haški Tribunal ne čini. Taj i takav Tribunal su prihvatili svi srpski političari. Reći će da su morali! Nije tačno, mogli su se prestati baviti politikom i izbjeći moranje. Ali privilegije koje politika nosi bi tada izostale.
Donesene su pod svodovima tog Suda brojne presude protiv pojedinih pripadnika srpskog naroda; I najteže za genocid, ali nikada nijedna nije donesena ni protiv Srba u cjelini ni protiv RS.
Najviše su Srbe i RS optuživali/presuđivali (zloupotrebom presuda za individualnu krivicu njihovim transferisanjem na narod) upravo srpski političari, kako bi ih što lakše pljačkali/opljačkali. Ta lakoća pljačkanja za Dodikova vakta postala je Nepodnošljiva.
Nikakvu korist nije Dodik donio Radovanu, kiteći (kao nadgrobnom) crnom pločom sa zlatnim slovima Karadžićevog imena fasadu Studentskih domova, ali je nanio nemjerljivu štetu političkim interesima Srba. Svjesno, namjerno, zločinački, s predumišljajem.
I s ciljem da crnom pločom ispisanom zlatnim slovima odbrani sopstvene, od naroda otete, zlatne poluge u brojnim crnim poslovima.
Nadgrobna ploča za Radovana odvratna je, bolesna, najjeftinija i najmorbidnija populistička skazka, sračunata da se ionako polomljena kičma Naroda dodatno zdrobi.
Očajnik, Dodik, izrekao je na tribini, upriličenoj u Istočnom Sarajevu, stvarno značenje Crne Ploče: Najavio je ponovo zabranu rada Suda i Tužilaštva BiH i Sipe na teritoriji RS, jer se, kako je rekao, istražuje njegova cijela porodica.
Valjda bi nakon te zabrane neko trebao da pogine braneći njegove vile, voćnjake, imanja, luksuzne automobile, predebele bankovne račune; valjda bi neko trebao da izgubi glavu, da bi njegova Pljačkaška Vlast porodici Umorenog uručila gvozdeni krst pred kamerama, a nakon toga ih ostavili da skapaju od gladi. (U Parku štrajkuju djeca Poginulih boraca VRS, jer su osuđeni na život bez budućnosti. Od Čuvara Srpske!).
Zato Dodiku treba Radovan i zato je Crna ploča na Studentskom domu; “Što je Radovan genocidniji i zločinačkiji, to je narod ogorčeniji i poniženiji, i spremniji na Mržnju i incidente”, Dodikova je spinmatrica na kojoj djeluje i gradi zadnju odbranu.
Očajnik gradi Skadar na Bojani; Radovan ga ne može odbraniti, makar bio presuđen za sedam genocida, a malo ko će htjeti i da gine za Dodika! Usudio bih se reći Niko.
Ako je Dodiku do sukoba, neka naoruža sebe i porodicu pa na Crtu; Bojišnicu!
Prije nego li krene, neka unutar SNSD-a upita ko su Dobrovoljci da se suprotstave Sipi?! Otići će na front teško razočaran. I sam!
Notorno je da je Dodik najveći srpski nacionalni problem, ali je notorno da niko od ostalih nazovisrpskih političara nikako da istupi i konačno jasno kaže da je Dodikovo djelovanje antisrpsko i protivno svim interesima Republike Srpske. I Bosne i Hercegovine! Kako ono ranije, tako i aktuelno.
Svi tzv. srpski političari, od kojih je ogromna većina i danas na sceni, su, svako u svoje vrijeme, tragali za Radovanom/Dabićem dok se krio, kleli se javno da hoće da ga uhapse i privedu pravdi, sprovodili policijske akcije, držali mu pod nadzorom porodicu…; Kada je Dabić uhapšen i isporučen, niko od njih nije hvatao avion za točkove, niti protestvovao u Beogradu da bi spriječio izručenja Karadžića.
Svi su rekli da je on u Hagu zbog individualne krivice.
A sada, dok Očajni Dodik divlja, ne znajući kako naći Mišiju rupu, dok zloupotrebljava sve što se zloupotrijebiti može i uništava ono malo preostalog, svi ćute. O njegovom antisrpskom djelovanju. I njegovoj antisrpskoj histeriji. I o ploči, kao materijalizaciji stvarne istinske ogromne političke štete po Srbe u BiH. Političke kukavice bez savjesti!
(kliker.info)