Dodik je u pravu-U Srpskoj se najbolje živi!

Piše: Dragan Bursać

Ljudi moji, pa i Dodikov sin je nezaposleni svršeni student u kreditu do guše, pa živi i ne radi ovdje. Da je bolje, poslao bi ga Milorad na truli zapad. Ali, tamo bi morao raditi i, bože me zakloni, sam kredit vraćati.

Dabome da je povod za pisanje ovog teksta bio najnoviji ingeniozni nadriintervju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je sebi svojstvenom odokativnom neempirijskom metodom, došao do zaključka da se u “Srpskoj najbolje živi”.

Fukara ništa ne zna

I najlakše je sad bijedi i fukari koja po portalima pljuje i blati našeg predsjednika. Sakrili se iza ekrana i tastatura, pa pod nik-nejmovima opanjkavaju Milorada. Ima ih čak koji tvrde da je advokatska dijagnoza tačna i da su konkluzije o Srpskoj kao najboljoj zemlji za život, rezultat Dodikovog PTSP-a i klasične psihotičnosti. Dakako da su to čiste gluposti, jer svi znamo da se od šverca cigareta u toku rata NE MOŽE DOBITI PTSP (ili može, op. aut.). Znamo i da nam predsjednik nije psihopata, nego manipulator koji dokaze o ludilu podmeće samo da bi zakajlao Bosiću. Ili je možda stvarno pukao (opet, op. aut.).

Nego, šalu na stranu, ako je išta smiješno, cilj ovoga teksta je ubijediti strane plaćenike i domaće izdajnike kako se u Republici Srpskoj odista živi najbolje. Na svijetu cijelom. Za osnovu argumentacije će biti korištene isključivo dvije izjave Milorada Dodika. Od koga je i previše je. Pa da krenemo.

Na zapadu ništa novo

“Na zapadu ljudi moraju da rade po dva posla kako bi isplatili režije. Ovdje ne moraju da se brinu oko toga. Treba svi da se pobrinemo da radimo više“, rekao je Dodik.

Ako ovo nije fundamentalna istina, onda ne znam šta je? Pa, svi imate ujaka, strica, rođaka ili kuma, na arbajtungu preko, koji poslije šalunga na građevini ide na kopanje kanala. Ili, ako je “u struci”, radi od zore do mraka po dva, ma šta dva, po 4 posla. Istina, rođo je odavno poplaćao sve svoje režije, vozi novog Merdžana, napravio je kuću četvorospratnicu sa bazenom, lavovima, labudovima i ostalom gipsanom pozamanterijom. Istina, opet, uz kuću ima prateći hangar, na banci 100 hiljada ojra ušteđevine, nove zube, djeca mu idu malo u Grčku, malo u Španiju, a vi ga čekate ko Mišićka stari Zakon o radu…Ali! Ali, ne zavaravajte se. To je kruh sa 7 kora. To dirinčenje i uživanje u materijalnim rezultatima rada ubija ono jastvo u čovjeku. Zato posljednjih godina vaš rođo gastarbajter i nije toliki Srbin kao prije. Ubila ga Nutela, mortadela i škampi. Zato i on odmahuje glavom na pomen našeg Milorada Dodika. Najjednostavnije, od silne zarade, postao je strani plaćenik, a možda i špijun. Zato svoje potomke i ne šalje na banjalučki ili paljanski univerzitet, nego u neke tamo Amerike. A, svi znamo da šta valjaju ti američki fakulteti, pa Ceca bi dijete slala na Harvard, a ne u Banjaluku. A, ko bolje zna od “srpCke majke”? Nego, toliko o trulom zapadu i težačkom radu tamo preko.

Hajmo se mi malo vratiti prednostima domaćeg sevdah-rada. Predsjednik Dodik kaže kako ovdje ljudi ne moraju da se brinu oko tih trica i ku*čina. I ne trebaju! Ovdje ljudi ili ne rade ništa ili, eventualno, rade jedan posao. A, imamo i kategoriju “radnog mjesta”. Što se tiče režija, režira se. Ali, otom-potom.

Prvo i prvo, ovi što ne rade ništa, štono reče jedan protagonista domaćeg filma, najrentabilniji su kad sjede kući i ne pomjeraju se. Jerbo, da hodaju, da traže kakav posao, to bi ih izašlo barem 100 maraka samo onako ubudale. A gdje je energetska ušteda? A, gdje je ušteda u prostoru i vremenu? A, radno mjesto, i kad bi ga našli, košta od 5 hiljada evra, pa naviše. A, i toga je ponestalo. Dakle, sjedi di si, jer ni za di si nisi. Voda, struja i grijanje ti i ne trebaju, sve dok je kišnice, snijega i grijanja na sopstvenu temperaturu. Dakle, kreši režije.

Drugo i drugo, ovi što rade u najmu su kod privatnika kao bijelo roblje. A, svi koji smo izučavali ovaj sistem vrlo dobro znamo da jedan rob može imati samo jednog robovlasnika. I obrnuto. Dakle, ne biva da mali Perica u najmu kod gazda Đoke ima posao i kod gazda Laze ili gazda Sime. Jer, mali Perica mora pošteno zaraditi svojih 300 maraka. Što će reći da je gazda Đoki na dispoziciji 24 časa dnevno, 7 dana u nedjelji. A, vi ako ne vjerujete meni ili predsjedniku Dodiku, pitajte malog Pericu, kad ga vidite kako istovara gajbe, pere kola na minus 10 ili uslužuje u kladionici pijanu klijentelu.

Dakle, Perica ne da nema briga oko drugog posla i ne da ne treba da brine oko troga, nego NE SMIJE I NE MOŽE SVE I DA HOĆE. On svaki slobodan trenutak (hahaha, kako ovo smiješno zvuči-slobodan trenutak), koristi da se Bogu pomoli na neviđenoj sreći što mu je podario robovlasnika Đoku. I šta treba da razbija glavu “drugim poslom”, pa da dobije otkaz? A, licemjeri, to hoćete? Nego, Perice, poslušaj ti mene i Predsjednika, muči i riljaj. Možeš struju platiti. Na poslu se napij vode i zagrij. Režije ispunjene 33%.

Treće i treće, samo u nas postoji endemični razrađen sistem uhljeba koji sačinjavaju zaposleni na tzv. “radnim mjestima”. Za to vam je potrebno vrhunsko poznanstvo, rodbinska veza, partijska knjižica i 10 hiljada ojra. Ukoliko imate ovaj srećni poker, dobićete malu foteljicu na okretanje, bez podizanja i spuštanja, ekran namjesto kompjutera, list hartije namjesto tastature, podlogu bez miša…i vaše je samo da 8 sati sjedite u nekoj direkciji za, šta znam, pomorski saobraćaj Republike Srpske, Odboru za koncesije pri olimpijskom centru Klekovača, telekomu, te raznim srBskim-poštama, željeznicama, vodama, direkcijama i kancelarijama… I vaših je 1500KM u startu, plus regresi, plus minuli rad, plus sve ostalo što se uplusati da. Zar bi iko tako kreditno, radno i mentalno (im)potentan poželio drugi posao? Ajde, nemojte biti ludi! Uhljebi mogu platiti sve režije.

Ljudi moji, pa i Dodikov sin je nezaposleni svršeni student u kreditu do guše, pa živi i ne radi ovdje. Da je bolje, poslao bi ga Milorad na truli zapad. Ali, tamo bi morao raditi i, bože me zakloni, kredit vraćati.

Dakle, apsolvirano.

‘Oću i ja, ‘al ne mogu

Ne može biti povećanja plata i meni treba više. Policajci i medicinske sestre imaju veće plate u Republici Srpskoj nego u Srbiji”, kaže predsjenik Dodik.

Dakle, gore smo pojasnili više-manje sve. Ostaje nam par sitnica u vezi sa vječito nezadovoljnom poluzaposlenom stokom.

Ljudi, velim,  leže za 1500KM ili dirinče za 300KM. Prosječno je to, računati znate, 800KM. I dosta. I previše. Pa, šta ‘oće ovaj narod? Eventualno, može se nategnuti ovima na 1700KM, i malo pritegnuti ove na 100KM, ali to je sve. Nema povećavanja. Što smo povećavali, povećavali.

I predsjednik bi da ima veći budžet! I Predsjednik bi da ima više od 16 savjetnika i da mu je budžet veći od 10 miliona KM. I Predsjednik bi da dijeli nagrade Kecmanoviću junioru od 100 hiljada evra ili Matiji Bećkoviću od 200 hiljada evra za neki književni uradak preko Emira Kusturice, ali ne može! Ovako se naš predsjednik bruka, dajući jednom samo 15 hiljada evra, a drugom 25 hiljada. Kako li je Miloradu Dodiku samo pogledati u oči našem najvećem reditelju i reći mu-Jebi ga Kusta, nemamo nego 50 hiljada evra za sve, pa se ti uklopi.

Kako da se naša zlatna palma i još zlatniji lav uklopi u ovu mizeriju od finansijske konstrukcije? Ali, eto, i on mora da se skupi. Pa, ljudi moji, shvatite da jedino Hrizostom od vladika voza helikopter. Ostali moraju u Audijima A8. Nema se. Otrijeznite se!

A, i ti doktori i medicinske sestre, pa više se bave građevinskim i vodoinstalaterskim radovima po našim bolnicama, nego svojim poslom. I na kraju krajeva, nisu oni bolje plaćeni samo od kolega iz Srbije. Plaćeniji su od Somalijaca, Burunđana, Uganđana, Etiopljana…dobro nisu od etiopijskih doktora, ali ste shvatili poetnu. Uvijek može gore.

Na kraju šta reći, većina jede rižu užeglu, manjina meso mlado teleće, a svi oni pod dirigentskom palicom šefa kuhinje Milorada Dodika jedu posniju i, samim tim, zdraviju SARMICU. I tako godinama.

A, svi znamo da je sarma bolja što se više puta podgrijava. E, pa zato je naša najbolja. I sarma i entitet. Na svijetu cijelom.

I na kraju, nemojte biti ludi, pa vjerovati vašem želucu. To on krči od milošte. Vjerujte Predsjedniku.

 

(buka.ba)