Piše: Vildana Selimbegović

Ferhad-pašina džamija, u narodu poznata kao Ferhadija, predstavljala je centralni objekat banjalučke čaršije: nadomak Kastela, podignuta je – kako joj i ime pamti…

… zahvaljujući Ferhad-paši Sokoloviću, koji je 1574. imenovan bosanskim sandžak-begom i iste godine, sa svom svitom, doputovao u Banju Luku, tadašnje sjedište sandžak-begova. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH bilježi da je u ovom gradu, zahvaljujući njemu, od 1579. pa do 1587. sagrađeno ukupno 216 objekata i objašnjava kako je upravo sa ovim pašom počelo novo poglavlje razvoja Banje Luke, a “za održavanje svoje zadužbine Ferhad-paša je, prema vakufnami koja je legalizovana 25. januara 1587, ostavio oko 200 dućana, brojne zemljišne posjede, jedan karavan-saraj, hamam, mlin na Vrbasu, veliki hambar, te saraj u kojem će odsjedati bosanski namjesnici-valije dok budu upravljali Banjalukom”. Sama Ferhadija je dovršena već 1579. godine: pjesnik Sipahi ispjevao je tarih nad ulaznim portalom u kome je opisao džamiju kao “veleljepnu bogomolju”.

Građevinsku cjelinu Ferhadije čine džamija, njeno dvorište, harem, šadrvan, turbeta i ogradni zid sa ulaznim portalom. Razlikovala se po svom prostornom rješenju od uobičajenog i često primjenjivanog arhitektonskog tipa džamija, koje su građene u našim krajevima, u periodu od 16. pa do 18. vijeka, odnosno džamija tzv. istanbulskog stila. Naprosto, bila je bogatija i ljepša, opisat će je oni sa predratnim pamćenjem njene munare visoke 43 metra i prelijepe kupole koja joj je omogućavala posebnu igru svjetlosti. Legenda kaže da su je gradila trojica najboljih neimara. Niti njezina ljepota, niti izuzetna arhitektonska i spomenička vrijednost, nisu joj pomogli: u noći između 6. i 7. maja 1993. – najgore ratne godine – minirana je, a NN izvođači eksplozivnih radova nesumnjivo su slijedili ideju etničkog čišćenja, valjda uvjereni da će protjerivanjem i Ferhadijinog kamena proslaviti svoje ratne ciljeve.

Osam godina kasnije polaganje kamena temeljca za njezinu rekonstrukciju obilježeno je sramnim napadom u kome je smrtno ranjen Murat Badić. Pa iako je njezina ponovna izgradnja trajala 15 godina, Ferhadija će ovog sedmog maja i svečano biti otvorena. Projektom obnove, u kome je učestvovalo 28 suradnika i preko 120 kooperanata, rukovodio je prof. dr. Muhamed Hamidović, čiji su ugled, znanje i reputacija garanti da je posao urađen sa najvećom mogućom preciznošću poštivanja kako tradicijskih načina gradnje, tako i odabira materijala, tehnike i metode zidanja, koje su rabili stari majstori. Niko zapravo i ne sumnja da će Ferhadija – kada i zvanično otvori svoja džamijska vrata – ponovo uvjeriti svijet kako je jedan od najljepših vjerskih objekata na Balkanu.

I mada se taj sedmi maj neumitno bliži i mada se svi slažu kako ta cijela svečanost ni po čemu neće biti obično otvaranje rekonstruirane džamije, pripreme se odvijaju nekako stidljivo, a lokalne (entitetske) vlasti akcenat posvećuju sigurnosti skupa, nerijetko se čini sa izraženom potrebom da i sebe same uvjere kako sve teče po planu. Radost obnovi jednog nesumnjivog simbola i same Banje Luke izostaje. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pohvalio se svojim dolaskom na svečanost, no u međuvremenu se bacio na organizaciju kontramitinga opoziciji: njegova riješenost da se obračuna sa Savezom za promjene, SDS-om, PDP-om i NDP-om zapravo je i najbolja ilustracija bojazni za svečanost koja slijedi. Ako je Dodik riješen da iz Banje Luke tjera Srbe koji mu se ne sviđaju, šta tek mogu očekivati Bošnjaci? Već godinama lider SNSD-a odbija da preuzme odgovornost za vlastita (ne)djela, odbija priznati propast politike kojom je ojadio i penzionere i radnike i đake, politike usmjerene na jačanje vlastitog ega umjesto entitetske ekonomije, politike fokusirane na vlastiti opstanak koju jednako pakuje u opstanak RS-a. Paradoksalno, ali istinito: tobožnji borac za RS odavno se izrodio u najvećeg jurišnika na preostalo entitetsko srebro, što je bjelodano jasno i ovih dana, dok se na sva usta raspravlja o Banci Srpske, još jednoj do samih temelja potkopanoj entitetskoj instituciji koju nije minirao nikakav NN počinitelj, već sami vrh SNSD-a.

Nesumnjivo je upravo Dodikovo vlastoljublje obilježilo odnos prema povratnicima – i nije samo riječ o njegovoj tobožnjoj brizi za ratne zločince, puno, puno više govorimo o njegovoj nebrizi za kompletan entitet u kome, zaključujući po najnovijim predsjedničkim izjavama – boravišnu dozvolu određuje partijska podobnost. Razumljivi su stoga i izraženi napori Rijaseta IZBiH da pripreme samog događaja proteknu daleko od sipanja političke vatre koju posljednjih dana bljuje banjalučki vožd. I sam je Rijaset, uostalom, ovaj vikend proveo posvećujući se Saboru i izvještaju o paradžematima: njih je 14 odlučilo vratiti se pod krov starješinstva IZBiH, dok se 24 mogu ubrojati u posljedice onih radikalizama koje je – također čuvajući vlastitu poziciju – prethodni reis paralelno uzgajao i potpirivao, valjda dodikovski ušuškan u vlastitu moć i iste takve potrebe. Recept je poznat, a na ovim prostorima više puta isproban. I rezultati su viđeni: nikome ništa dobro nisu donijeli.

Baš zato se čini da valja odati priznanje naporima Rijaseta i Sabora IZBiH da procesi dobiju prava imena, ma kako ona bolna bila. Još je važnija riješenost da svako preuzme dio vlastite odgovornosti. Sviđalo se to kome ili ne, reis Kavazović i odgovarajuća tijela Rijaseta svoj su dio posla obavili čestito i dostojanstveno, čak se i ne osvrćući na ogromne pritiske, pa i prijetnje smrću koje su tokom ovog procesa stizale reisul-ulemu ef. Kavazovića. Sada je do države BiH i njezinih tijela da urade svoj dio posla. A ima ga puno. Toliko da je sastanku najzaposlenijih čelnika prisustvovao niko drugi do direktor američke CIA: John O. Brennan bio je u Sarajevu dva dana i odmah okupio sve direktore policijskih agencija, ministra sigurnosti naše zemlje, svog bh. kolegu, tj. direktora OSSA i glavnog državnog tužitelja.

Novinarima su domaćini došapnuli komplimente čuvenog gosta, pohvale ovdašnjih angažmana u borbi protiv globalnog terorizma i njegovim utiscima koje je stekao obilazeći Sarajevo. Niko nije rekao naglas, a valjda se to podrazumijeva, da su baš paradžemati bili goruća tema. Javna je tajna da u njima utočište pronalaze povratnici sa sirijskog ratišta, takozvana rizična skupina. Ni oni, koji već poslovično javno obznanjuju informacije tajnih službi, nisu pomenuli da li je među radnim i paradnim temama bila Ferhadija. Da li se uopće razgovaralo o tome koliko je zapaljiva politička retorika vlasti u RS-u objektivan problem za svečarsko raspoloženje koje slijedi? A upravo će na njoj tog 7. maja sve policijske agencije – kako entitetske, tako i državne – polagati ispit zrelosti.

 

(oslobodjenje.ba)