Piše. Jusuf Trbić

 

Dok spavaš

Kroz tvoje duboko lice

Plovi nečujni čamac noći

Slijepi vjetar razgoni utvare

mraka

Iznad provalije čela

 

Ribe tišine spavaju

pod tvojim

Kapcima očnim

U tvom zaustavljenom glasu

Zatvorene su kapije svjetla

Uzalud na njih lupaju

nekadašnji dani

I podmukla ogledala koja

Lik tvoj ne zaboravljaju

 

 

Dok spavaš

Mlado nebo čuva tvoj dah

Njegove ptice san ti

pridržavaju

 

 

Dok spavaš

Moje srce je ruža

Što u tvom snu miriše