Piše: Saud Grabčanović
Hasanove zasluge u slamanju „Maspoka“ u Hrvatskoj 1971. godine
Godine 1971. se na političkoj sceni Titove Jugoslavije pojavio pokret koji je predstavljao egzistencijalnu prijetnju komunističkom poretku i državnom jedinstvu. Taj se pokret pojavio u tadašnjoj SR Hrvatskoj, nazvan je „ Hrvatsko proljeće“, a zvaničnici vlasti su ga nazivali „Maspok“. To je bio pokret koji je nastao u okvirima Saveza komunista Hrvatske i koji je težio većem osamostaljivanju SR Hrvatske u okviru SFRJ. Neposredno je nastao i kao reakcija protiv unitarizma kojeg je zagovaralo komunističko vođstvo tadašnje SR Srbije i dio vojnog vrha. Jugoslavija se u doba Maspoka nalazila u vrlo opasnoj situaciji. Zemlji je prijetila disolucija i građanski rat! U tom delikatnom trenutku je na scenu stupio harizmatični Josip Broz, koji je uz pomoć „zdravih“ ( čitaj lojalnih) partijskih rukovodstava i lojalnog vojnog vrha, uspio poraziti Maspok, kao i tzv. „liberale“ u Srbiji i strukture koje su zagovarale unitarizam u SFRJ. Među tim „zdravim“ snagama koje su spriječile najgori mogući scenarij u SFRJ posebno se isticalo partijsko rukovodstvo SK BiH, u kojem je glavni ideolog iz sjene bio Hasan a dnevnu politiku vodili Branko Mikulić, Džemal Bijedić, braća Pozderci ..itd.
Iz toga se vremena posebno ističe Hasanov članak koji je, osim „Borbe“, objavila i sva ostala štampa u jugoslovenskim republikama. Naslov tog članka je bio:“Republike nisu ostrva“. On je tim svojim člankom jasno rekao šta može izazvati disolucija naše države. U podršci Titu i njegovoj politici očuvanja države pored Hasana, istakli su se i drugi bošnjački političari. Zbog njihove lojalnosti i zasluga za očuvanje države drug Tito je odlučio da nagradi bošnjački narod prizanjem naše nacije!
Pored ovoga članka, iz toga vremena se može izdvojiti Hasanova podrška zaključcima 21. sjednice Predsjedništva SKJ: „Hasan Grabčanović, sekretar Sekretarijata CK SK BiH, istakao je značenje zaključaka 21. sjednice Predsjedništva SKJ i riječi druga Tita , kao i obvezu za sve komuniste u toj republici da još temeljitije proanaliziraju političku situaciju.“ (Vjesnik u srijedu,1971 – Izdanja 1026—1052 – Stranica 9)
Hasanove zasluge za priznanje naše nacije Muslimani
Bošnjaci dugo godina, od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do 1971. godine, nisu bili priznati kao nacija u Titovoj FNRJ/SFRJ. Svo to vrijeme mi smo bili jedna potpuno majorizirana i nepriznata etnička skupinu. Svih tih godina je bošnjačko komunističko rukovodstvo iz BiH vodilo borbu u saveznim institucijama za priznanje naše nacije. Ta je borba trajala više od 20 godina, bez nekih vidnih rezultata. Iz najjačih i najvećih „bratskih“ nam republika bivše nam zajedničke domovine, iz Srbije i Hrvatske, dolazio je veliki otpor ovim zahtjevima.Tek se novo partijsko rukovodstvo u BiH koje su predvodili: Džemal Bijedić, braća Pozderci i Hasan Grabčanović, uspjelo izboriti za priznanje naše nacije krajem šezdesetih godina prošloga vijeka.
O Hasanovim zaslugama za priznanje naše nacije danas poznati istoričar Husnija Kamberović kaže ovo: „Ostala su zabilježena i svjedočenja o njegovim, kao i aktivnostima ostalih bosanskohercegovačkih komunista u afirmaciji muslimanskog nacionalnog identiteta krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina.“
Tih godina u Bosni i Hercegovini najistaknutije političke ličnosti su Branko Mikulić, član i predsjednik Predsjedništva SR BiH, te Hamdija Pozderac, član i predsjednik CK SK BiH. Prema istraživanjima određenog broja autora iz BiH i zemalja regije, „to je period kada su se Mikulić i Pozderac borili da SR BiH bude ravnopravna drugim federalnim jedinicama (na tragu odluka ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a), te su ponudili razvojni program: hiljadu škola, hiljadu biblioteka, asfalt u svako selo, kultura i prosvjeta kao jedini način za napredak SR BiH. S mladom ekipom suradnika, među kojima su se isticali Hamdija Pozderac, Todo Kurtović i Hasan Grabčanović, Mikulić je započeo izgradnju sistema socijalne i nacionalne ravnopravnosti, s ciljem potpune afirmacije muslimana, te revitalizacije Hrvata na političku scenu SR BiH. Muslimani, koji su se u ranijim popisima SFRJ tretirali kao neopredijeljeni, pod vladavinom Mikulića izborili su pravo na nacionalnu samobitnost. Mikulić je bio zaslužan za ekonomski preporod zapadne Hercegovine, te skidanje etikete ustaškog, klerikalnog i neprijateljskog područja unutar Jugoslavije. Početkom 1970-ih Mikulić se energično odupro nacionalističkim i liberalnim smjerovima unutar zemlje, zastupajući čvrsti kurs Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Branko Mikulić je održavao blisko savezništvo sa Hamdijom Pozdercem i ostalim bosanskim muslimanima, partijskim liderima u Sarajevu, ostajući u trajnom sukobu sa dogmatskim i informbiroovskim snagama u SKJ.
Odlukom CK SK BiH iz maja 1968. godine vjersko-narodnosna zajednica muslimana postala je zajednica Muslimana u nacionalnom smislu. Međutim, zbog otpora partijskog vođstva iz SR Srbije i SR Hrvatske provođenje ove odluka je bilo stopirano. Tek sa pojavom i slamanjem tzv. “Maspoka“ u Hrvatskoj, u čemu je posebno pozitivnu ulogu odigralo partijsko vođstvo tadašnje SR BiH, u kojem je bio i Hasan, Tito je odlučio da napokon ovu odluku iz 1968. godine provede u život i tako nagradi bošnjačke komunističke političare za lojalnost. Priznanje naše nacije kao Muslimani je potvrđeno ustavnim amandmanima i verificirano na popisu stanovništva u SFRJ iz 1971. godine. Hasanove zasluge u ovome su nepobitne.
(nastaviće se)
