Hljeba i zatvora

23

Piše: Gordana Katana

Februar je počeo lošim vijestima. Prije svega za sto radnika dubičke tvornice Dubiccoton koje su umjesto novih poslova dočekala rješenja o otkazu. Poslovodstvo je saopštilo da je ova tvornica za preradu pamučnih i viskoznih tkanina izgubila tržišnu utakmicu i da je jedino rješenje da se proizvodnja očuva za bolja vremena smanjenje broja zaposlenih.

Medicinskom osoblju Klinike za ortopediju “Dr. Miroslav Zotović” u Banjoj Luci smanjene su od Nove godine plate po osnovu umanjenog koeficijenta od 0,5. Obrazloženje, provođenje odluke Vlade Republike Srpske o smanjenju troškova u zdravstvenim ustanovama. Ima li se u vidu da je “Zotović” možda i jedina zdravstvena ustanova u RS-u koja je poslovala s dobitkom, jasno je da će smanjenje troškova, i to prije svega kresanjem plata, uslijediti i u ostalim bolnicama i domovima zdravlja.

Univerzitet u Banjoj Luci ni u prvim danima februara zaposlenim nije isplatio januarske plate.

Iz Regulatorne agencije za energetiku RS-a izokola je najavljeno da će struja ovog proljeća ipak poskupjeti do šest posto.

Izvršna vlast u RS-u suočena je s budžetskim deficitom, a dodatni teret preuzela je odlukom da od 1. januara penzije isplaćuje iz budžeta. Koncem januara stoga se išlo na novo zaduženje na domaćem tržištu kapitala emisijom trezorskih zapisa u iznosu od 19 miliona i 602 hiljade KM, i to na period od godinu, a već za 8. februar na Banjalučkoj berzi zakazana je aukcija obveznica RS-a u visini od 33 miliona maraka.

Sve ovo nisu vijesti za provladine medije u ovom bh. entitetu. Nisu to ni stvari o kojima govore predsjednik i premijerka RS-a, ministri, lideri partija većine i opozicije u Narodnoj skupštini. Nije njih briga ni za korisnike javnih kuhinja, pogotovo ne gradonačelnika Prijedora Marka Pavića što u mjesnoj zajednici Ljubija čak 130 porodica čeka na spisku da dobije barem jedan obrok dnevno. I što mu je sugrađanka javno priznala da je tri dana živjela na šolji tople vode i malo soli, jer u kući nije imala ni kašiku brašna, kap ulja, a o ostalom da i ne govorimo.

Daleko važnije pitanje za njih bilo je da li je optužnica protiv Fahrudina Radončića, lidera SBB-a, montiran i politički motiviran proces i hoće li se isti scenarij preslikati i u slučaju predsjednika RS-a i lidera SNSD-a Milorada Dodika. Jer, dok se još čekalo da postupajuća sutkinja donese odluku o određivanju pritvora Radončiću, provladini mediji u RS-u plasirali su informaciju da je Tužilaštvo BiH donijelo odluku o otvaranju istrage protiv Dodika 14. januara. Demanti državnog Tužilaštva nije tu priču okončao, nego je samo rasplamsao. Brojni podobni analitičari utrkivali su se da dokažu da se putem državnog pravosuđa planira politička eliminacija Dodika, a time i urušavanje RS-a i njegovih institucija, jer Dodik je jednako sve to. U teoriji zavjere nisu izuzeti ni državni ministar sigurnosti Dragan Mektić ni lider SDS-a Mladen Bosić, jer već mjesecima najavljuju obračun s kriminalom i korupcijom, koja je, kada je u pitanju RS, prema njihovom mišljenju, koncentrisana već niz godina u vrhu vlasti ovog bh. entiteta. Korupcija i kriminal jedine su grane industrije koje u ovoj zemlji cvjetaju neslućenom brzinom. Domaći političari, odgovorni već godinama što je to tako, jedva čekaju da imaju bilo kakav problem da se obruše na one koji pokušavaju raditi svoj posao: uostalom, zar nije lakše i Dodiku i Cvijanović i njihovim federalnim drugarima raspravljati o politici, referendumima, pravosuđu i sličnim stvarima, umjesto da se bace na posao, pronađu investitore i pokrenu privredu koja diljem zemlje grca u dugovima?

Haranga koja je iz političkih vrhova oba entiteta pokrenuta spram pravosuđa, nažalost, nema za cilj da ga učini ni pravednijim ni efikasnijim. Jedina joj je svrha, barem kada je vrhuška RS-a u pitanju, da se preduprijedi njihovo djelovanje, jer je sada jasno da je prošlo vrijeme kada je ta vrhuška imala moćne zaštitnike među ključnim ljudima u državnim pravosudnim institucijama.

To je jedan od razloga zašto se oko Radončića u vrhu vlasti RS-a digla tolika prašina. Drugi je u ovom tekstu nabrojanim problemima koji su jednaki kako u RS-u tako i Federaciji. Jer kao što premijerka RS-a Željka Cvijanović i Vlada koju vodi nemaju odgovor na to kako entitet povući iz gliba siromaštva, bez odgovora na to je i njen federalni kolega Fadil Novalić. Kome je, # Fadile, oprosti, jasno da ni kada bi građani odlučili da svoj novac troše tek za brašno, ulje, mlijeko.,.. to ne bi riješilo probleme neisplaćenih plata u Unsko-sanskom kantonu budžetskim korisnicima, ne bi na noge stavilo tuzlansku Livnicu čelika, niti posrnuli Konjuh iz Živinica.

Posljednjih dana iz Washingtona stižu najave o pregovorima državnog i entitetskih ministara finasija s predstavnicima MMF-a oko novog kreditnog aranžmana. Entiteti bi se trebali zadužiti 900 miliona maraka kako bi se pokrpale budžetske rupe. Vlast bi tako produžila vijek svog trajanja, pokušala dobiti i lokalne izbore, ali to je tek privremeno gašenje požara. S upitnim rezultatom. Jer pare ovaj put od MMF-a neće dobiti na lijepe oči, već uz uvjet da se provedu 24 krupne strukturalne reforme, s ciljem smanjivanja javne potrošnje. A u državi u kojoj se vlast kupuje zapošljavanjem u javnoj administraciji i velikim benefitima, potencijalnim socijalnim grupama kredit MMF-a mogao bi se pokazati mačem s dvije oštrice.

 

(oslobodjenje.ba)