ISTORIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

najstarije južnoslovenske države na Balkanu

Piše: Saud Grabčanović

Naseljavanje Slovena u Bosni i stvaranje prvih «skalvinija»

 

Bosna prije dolaska Slovena, ilirski period : Prije velike slovenske najezde u 6. vijeku prostori današnje Bosne i Hercegovine su bili veoma slabo naseljeni. Ta slaba naseljenost tadašnje Bosne je bila posljedica dugotrajnih istrebljivačkih ratova koje su Rimljani vodili protiv buntovnih i ratobornih Ilira, starosjedilačkog naroda koji je živio na ovim prostorima. Rimski pisani izvori spominju da su ilirska plemena bila veoma divlja i ratoborna. Već 171. p. ne. Japodi vode rat protiv Rima. Ratovi Rimljana  protiv Ilira su trajali stotinjak godina. Iliri su u tim ratovima jako stradali i bili su na ivici istrebljenja. Te pogrome su preživjela samo ona ilirska plemena koja su živjela na visokim planinama ili su se tamo povukla. Posljednji i najveći pokolj Ilira na našim prostorima  Rimljani su  izvršili u doba Batonovog ustanka. Batonski rat (Bellum Batonianum) ili Veliki ilirski ustanak (od 6. – 9. godine nove ere) je bio pobuna dalmatinsko-panonskih Ilira protiv rimske vladavine. Da bi ugušili pobunu, Rimljani su bili primorani angažirati čak 15 legija vojske, od ukupno 25 koliko su ih tada imali. Naposljetku i sam vođa pobune Baton,  Bosanac, biva zarobljen, te je zabilježeno da je, kada je upitan zašto je podigao pobunu, odgovorio: “Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove…” Zadivljen njegovom mudrošču i hrabrošču, rimski car ga nije dao pogubiti, kako je to bilo uobičajeno, nego ga je zadržao u Rimu. Još jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznačiti. Naime, dio pobunjenika kraj Vranduka, svjestan da će izgubiti bitku protiv Rimljana, odlučuje da se ne preda, već žene i djeca skaču u vatru zapaljenog grada, a muškarci su se međusobno izboli mačevima, naočigled zapanjenih i zadivljenih rimskih vojnika. Poslije ove pobune i dalje su postojali manji sukobi između Ilira i Rimljana širom Bosne, a zadnja je pobuna protiv rimskih osvajača bila skršena 9. godine nove ere. Od tada cijelo područje Bosne biva čvrsto pod kontrolom Rimljana, koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrežu puteva širom Bosne. Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje, a i za prijevoz zlata, srebra i olova koji se eksploatišu iz rudnika koje su Rimljani otvarali po cijeloj Bosni.U ovom su ustanku Iliri bili poraženi i velikim dijelom pobijeni, a jedan dio je odveden u Rim kao robovi. Veoma je malo Ilira preživjelo ovu katastrofu. Preživjeli su Iliri kasnije bili romanizirani i uključeni su u Rimsko carstvo kao ravnopravni građani. Nakon ovog pokolja Ilira dolazi do masovnijeg naseljavanja čistih etničkih Rimljana na prostore Bosne. Najvećim dijelom ti naseljenici su bili penzionisani rimski vojnici-legionari, koji su kao nagradu od rimskih careva za vjerno služenje Rimskom carstvu za sebe i svoje porodice dobijali zemljišne posjede. Oni su tu gradili svoje vile (villa rustica).

Dolazak starih Slovena u Bosnu: Od 6. stoljeća počinje dolazak i naseljavanje Slovena na području današnje Bosne i Hercegovine.Vrlo brzo nakon dolaska na ove prostore Sloveni su asimilirali starosjedioce na ovim prostorima: Ilire, Kelte i Rimljane. Došavši na ove prostore Sloveni su zatekli ostatke ilirskog naroda i nešto Kelta, te nove rimske naseljenike. Svi starosjedioci Iliri i Kelti bili su romanizirani i pokršteni. Sloveni su ne samo asimilirali te narode, nego su od njih kasnije primili kršćanstvo. Bosna  je kao država nastala na temeljima ranijih ilirskih država u Bosni i posebno pod uticajem romaniziranih Ilira, koji su tada predstavljali narod na mnogo višem kulturnom stupnju razvitka od polu – divljaka Slovena, došljaka sa sjevera. Sloveni su  pristigli na ove prostore kao vazali ili robovi Avara, jednog malog, ali zato veoma dobro organizovanog ratničkog naroda turskih korijena, porijeklom iz azijskih stepa. Sloveni nikada do tada nisu imali niti su poznavali nikakvih državnih organizacija. Njihova društvena organizacija je do tada poznavala samo rodove,plemena i plemenske saveze. Ti su plemenski savezi kod Slovena oduvijek bili nazivani prema najvećoj i najmoćnijoj rijeci koja je tekla kroz teritoriju na kojoj su živjela plemena koja su taj savez sačinjavala. Lokalno je slovensko stanovništvo bilo organizovano na tradicionalnoj plemenskoj osnovi: hijerarhija jedinica počinjala je od porodice, porodice su bile udružene u rodove,  rodovi u plemena, a plemena u plemenske saveze.  Teritorijom jednog plemena, zvanom župa, vladao je teritorijalni poglavar zvani župan. Kada su se doselili na ove prostore Sloveni  su imali pagansku višebožačku religiju i vjerovali su u tradicionalne slovenske bogove. U početku su Sloveni veoma teško ili skoro nikako primali novu vjeru-kršćanstvo. Nerado su napuštali vjerovanja svojih predaka. Bizantsko carstvo u to vrijeme nije trajno vladalo ovim prostorima, jer su prostori današnje Bosne u ta vremena često mjenjali gospodare. Bosnu su u ta vremena zauzimali i : Franci, Ugri, Bugari… Bizant  je povremeno  uspijevao prisiliti Slovene da priznaju  njegovu vrhovnu vlast. U periodima slabljenja i povlačenja osvajača sa ovih prostora, Bosna je imala svoju samostalnost i vlastitu upravu. Državna organizacija je Slovenima veoma dugo bila nepoznanica, i to kako južnim, tako i ostalim Slovenima na sjeveru. Slovenska plemena  koja su se doselila na teritoriju današnje Bosne su, došavši u kontakt sa državotvornim narodima, prva u cijelom slovenskom svijetu stvorila svoju državu. Bosanci su stvorili svoju državu prije ostalih južnih Slovena: Srba, Hrvata, Slovenaca, Bugara . I ne samo to. Bosanci su imali državu i prije: Rusa, Poljaka, Čeha, Slovaka i svih ostalih slavenskih naroda! Na temeljima ilirskog kulturnog i državotvornog nasljedstva, doseljeni Sloveni, od kojih su nastali današnji Bošnjaci, odmah počinju stvarati svoje prve državne organizacije u Bosni. Druga slovenska plemena su svoje prve države stvorili tek nekoliko vijekova kasnije.Uzmimo samo primjer Rusa. Ruska država je nastala tek u 10. Vijeku, a Sloveni na tim prostorima nisu bili u stanju sami stvoriti svoju državu, nego su je za njih stvorili Vikinzi. Vikinško pleme po imenu Varjazi se  naselilo na prostore današnje Rusije među slovensku većinu. Varjazi od 7. stoljeća naseljavaju prostore istočnih Slavena, prvo kao ratni plaćenici, a zatim kao plemići i vodeći sloj. Krajem 9. vijeka Varjazi, koji su vladali nad ukrajinskim slovenskim plemenom Poljanima,  stvorilisu prvu istočnoslovensku državu Kijevsku Rus. Do kraja 10.vijeka  ti su Skandinavci trajno naselili središnju Ukrajinu, a potom šire prostore Bjelorusije i Rusije. Tu utemeljuju grad Moskvu i stvaraju kraljevinu Rusiju, kojom vlada njihova kraljevska dinastija. Prvi kralj Rusije je bio O,Rjurik varjaški poglavica. Rjurikovi potomci su vjekovima kasnije vladali Ruskim kraljevstvom, a kasnije carstvom, do početka 17.vijeka, kada je ta dinastija izumrla. I samo ime koje danas nose Rusi kao narod  veže se za Varjage. Iako je kod njih postojala svijest o germanskim korijenima, svi pridošli  Varjazi u Rusiji su do početka 11. vijeka  bili slavenizirani. Varjazi su zajedno sa Poljanima u 10. stoljeću formirali naziv Rusiči, odnosno Rusini, a taj je pojam kasnije u zapadnim izvorima transliteriran kao Russi i Ruteni. Sloveni su Varjage, koji su bili riđokosi, nazivali «rusi», što na staroslovenskom jeziku znači :«crvenokosi».

Stvaranje «skalvinija»: Na prostorima današnje Bosne, koju su naselili naši preci, stvari su se odvijale drugačije. Došavši u Bosnu, slovenska plemena su ubrzo pod uticajem starosjedilaca stvorila svoje prve države, koje su od strane Franaka i Bizantinaca nazivane «skalvinije». Vremenom su se te državice ujedinile i oformile teritoriju kakvu danas poznajemo . Na ovim prostorima Sloveni, koji su asimilirali Ilire, razvili su nove vlastite kulturne i umjetničke oblike na temeljima svoje, a posebno ranijih zatečenih kultura. Slovenski doseljenici su zatekli i naslijedili od starosjedilaca njihove ranije nazive i imena, prvenstveno za toponime u Bosni : rijeke, jezera, planine, teritorije.. .a djelimično i za naseljena mjesta. Te su nazive prilagodili svom jeziku, a vremenom je sa razvojem jezika došlo i do transformacije tih imena u one oblike koje danas poznajemo i upotrebljavamo. Bosanci su oblikovali političke institucije i, na kraju, vlastitu državu, koja će trajati do 15. stoljeća. Zbog djelimične izoliranosti regije od glavnih kulturnih i političkih strujanja svoga doba, te specifičnosti bogumilske religije koja je bila dominantna na ovim prostorima, kao i stalnih razarajućih ratova vođenih na ovim prostorima, ostao je relativno mali broj kulturnih, vjerskih i sekularnih spomenika iz srednjeg vijeka u Bosni. Osim stećaka, danas u Bosni imamo  i  desetak tvrđava iz srednjeg vijeka, koje su danas većinom devastirane. Ti su se utvrđeni gradovi u doba osmanske vladavine u Bosni rekonstruisali i dograđivali, tako da se danas sa sigurnošću vrlo teško može dokazati koji dio tih utvrđenja je autentičan, a koji je pridodat u kasnijim rekonstrukcijama. Prvi stećci,  koji su dokaz postojanja organizovane bosanske države i bogumilstva kao državne religije u Bosni, datiraju iz 1080. godine , a najpoznatniji i najstariji očuvani je onaj iz 1094. godine.

 Zaključci : Na osnovo gore izloženog da se zaključiti da je Bosna   kao država nastala na temeljima ranijih ilirskih država na tom prostoru, a posebno pod uticajem romaniziranih Ilira, koji su tada predstavljali narod na mnogo višem kulturnom stupnju razvitka od polu- divljaka Slovena, došljaka sa sjevera. Sloveni su  pristigli na ove prostore kao vazali ili robovi Avara, jednog malog, ali zato veoma dobro organizovanog ratničkog naroda turskih korijena, porijeklom iz azijskih stepa. Sloveni pristigli na ove prostore nikada do tada nisu imali, niti su poznavali državne organizacije. Njihova društvena organizacija je do tada poznavala samo rodove, plemena i plemenske saveze. Ti su plemenski savezi kod Slovena oduvijek bili nazivani prema najvećoj i najmoćnijoj rijeci koja je tekla kroz teritoriju na kojoj su živjela plemena koja su taj savez sačinjavala. Državna organizacija je Slovenima veoma dugo bila nepoznanica, i to kako južnim tako i ostalim Slovenima na sjeveru. Sloveni koji su se doselili na teritoriju današnje Bosne  bili su prvi u cijelom slovenskom svijetu koji su stvorili svoju državu. Naši preci, stopivši se sa strosjediocima,  stvorili su svoju državu Bosnu prije svih ostalih južnih Slovena : Srba, Hrvata, Slovenaca i  Bugara te prije : Rusa, Poljaka, Čeha, Slovaka i drugih.

                                                                          ( Nastaviće se)