ISTORIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE najstarije južnoslovenske države na Balkanu

Piše: Saud Grabčanović

Peti ban Bosne Prijezda I Kotroman:

Grb dinastije Kotromanić

Poslije smrti bana Ninoslava, Bosnu su u novom ratu osvojili Mađari i podijelili je na više oblasti.Taj rat nije imao odlike križarskog pohoda, nego je bio osvajačkog karaktera. U užoj Bosni, u oblasti oko izvora rijeke Bosne, koju Mađari nisu uspjeli osvojiti, ostao je na vlasti Ninoslavov rođak ban Prijezda, koji je imao nadimak Kotroman. On se smatra osnivačem dinastije Kotromanića. U to vrijeme, u istočnoj Bosni, u oblasti Soli i Usore, vladao je od 1284. srpski kralj Dragutin, koji je prihvatio katoličanstvo i koji je bio mađarski zet. Te je posjede u Bosni Dragutin dobio kao miraz od mađarskog kralja. Dragutinova kći Jelisaveta Nemanjić udala se 1284. za Prijezdinog sina Stjepana I Kotromanića. Na osnovu te bračne veze, kralj Tvrtko I je, kao potomak bana Stjepana, a time i potomak Nemanjića po ženskoj liniji, pretendovao da naslijedi cjelokupno srpsko kraljevstvo. Tvrtko je uspio dobiti samo mali dio Srbije i to ratom. Prijezda I je, kao gorljivi rimokatolik i progonitelj bogumila, bio zbačen sa prijestola. Zaštitnik dinastije Kotromanića je bio Sv.Grgur Nazianski ( Grigorije Bogoslov). Sveti  Juraj (Đorđe), mučenik, i sv. Ilija, starozavjetni prorok, dva su zaštitnika kraljevine Bosne, a u srednjem vijeku slavili su se  kao državni praznici bosanskog kraljevstva. Ovi se praznici Bosni slave i danas,  a svi Bosanci  ih tradicionalno slave, bez obzira na vjeroispovjest. Drugi svetac sv. Ilija se kod muslimana Bošnjaka se naziva Aliđun.

Šesti ban Bosne Prijezda II Kotromanić:

Sin Prijezde I «Kotromana» vladao je od 1287. do 1290.godine. Ban Prijezda II Kotromanić je rođen u tvrđavi Zemunik 1233. ili 1242. godine. Roditelji su mu bili slavonska plemkinja Elizabeta i bosanski ban Prijezda I Kotromanić. Ime Prijezda se često spominje u dokumentima toga vremena, još dok je vladao ban Matej Ninoslav, što je savremenoj istoriografiji stvaralo nedoumice i otežavalo vjerodostojnu rekonstrukciju. Za vrijeme očeve vladavine bio je njegov saputnik i njegov otac Prijezda I ga je proglasio svojim suvladarom i zakonitim nasljednikom, ali kasnije je tu čast dobio i njegov mlađi brat Stjepan I Kotromanić. Međutim, jedan dragocijen podatak iz 1290. godine, u koji ne postoji nikakva sumnja, svjedoči da je između 1287. i 1290.  došlo do promjene na bosanskom prijestolu. Riječ je o pismu pape Nikole IV iz pomenute godine. Papa se obraća slavonskim i hrvatskim velikašima da se bore protiv „Tatara, Saracena, Neugerija, pogana, šizmatika, krivovjeraca i njihovih pristaša“. Nikola IV odabire različite adrese na koje će poslati svoje pismo, pa ga šalje velikašima : Krkima, Babonićima, Gisingovcima itd., ali među ostalima ne zaboravlja ni „plemenite muževe Stjepana i Prijezdu“, banove Bosne (nobilibus viris Stephano et Brisde banis Bosne). Sinovi Prijezde I -Stjepan I i Prijezda II – preuzeli su između 1287. i 1290.  očevo bosansko prijestolje i kao bosanski vladari priznati su i izvan svoje zemlje, prije svega na papinskom dvoru. Za politički je položaj braće vrlo važno konstatovati da je Nikolino pismo upućivano na trinaest različitih adresa, a u Bosnu nije poslan ni jedan primjerak, osim na dvor bosanskih vladara. Tako ovo papino pismo pokazuje da prijelaz Prijezde I s usorske na bosansku bansku stolicu nije predstavljao samo trenutni uspjeh novog bosanskog bana, nego je služio i njegovim sinovima da i dalje zadrže obje banovine pod vođstvom dinastije Kotromanića. Osim toga, otad će ta ujedinjena tertorija postati sinonim za državnu vlast u Bosni sve do Tvrtkovog krunisanja. Početkom februara Prijezda I se odrekao vlasti te državu podjelio na tri djela : dio između Save,Bosne i Vrbasa na upravu je dobio Prijezdin brat Stjepan sa sjedištem u Jajcu. Prijezda je dobio dio između Drine, Bosne i jezgra stare Bosne uključujući i Vrhbosnu, ali Usora i Soli su poklonjene Ugarskoj. Sa bratom Stjepanom dijelio je vlast u Bosni do 1290. godine. Posijle toga Prijezda II se više ne spominje, a na čelu bosanske države ostaje samo Stjepan. Ban Prijezda II  se nije ženio, pa iza sebe nije ostavio potomke. Na prijestolu ga je naslijedio njegov brat Stjepan I.

Sedmi ban Bosne Stjepan I Kotromanić:

Ban Stjepan I  je na prijestolu zamjenio svog brata Prijezdu II. Stjepan je vladao od 1287. do 1299.god. Bio je poznat po tome što je bio zet pokatoličenog srpskog kralja Dragutina. On je bio oženjen  Dragutinovom kćerkom Elizabetom (Jelisavetom) Nemanjić,  čime su se kraljevska loza Nemanjića i banska, a kasnije kraljevska loza Kotromanića, orodile. Rođen je u  Zemuniku  ili Jajcu 1242.  a umro je u Srebreniku 1314. Godine i bio   je sedmi vladar samostalne Bosanske države. Bio je sin i četvrto dijete bana Prijezde I i njegove supruge banice Elizabete. Bio je očev pratilac i još za vrijeme očeve vladavine se često spominje u spisima i hronikama. Oko 1273.  na upravu je od svog oca dobio župu Vrhbosnu, u kojoj se u kasnu jesen 1284. godine oženio srpskom princezom Elizabetom. Bio je usko povezan sa svojim puncem Stefanom Dragutinom Nemanjićem, koji je bio kralj Srema. Ban Stjepan  je bio pod velikim utjecajem svog punca. Kao ban, Stjepan I se spominje u pismu pape Nikole IV poslatom na više adresa, među kojima su i „plemeniti muževi Stjepan i Prijezda, banovi Bosne (nobilibus viris Stephano et Brisde banis Bosne)“. Ovo je dragocijen podatak iz istorije Bosne, koji govori da su sinovi Prijezde I : Stjepan I  i Prijezda II  preuzeli između 1287. i 1290.godine očevo bosansko prijestolje i bili su kao bosanski vladari priznati i izvan svoje zemlje, prije svega na papinskom dvoru. Za politički je položaj braće vrlo važno konstatovati da je papino pismo upućivano na trinaest različitih adresa, a u Bosnu nije poslan ni jedan primjerak osim na dvor bosanskih vladara. Ban Stjepan umire 1314. godine. Stjepan I  je mnogo puta u dubrovačkim izvorima bio nazivan pod imenom Stjepan Kotroman ili samo Kotroman. Oficijelno ga je naslijedio sin Stjepan II Kotromanić koji je na prijestolje bosanskog bana postavljen tek 1314. godine, nakon kratkotrajne vladavine nad Bosnom hrvatskih banova i velikaša inače uzurpatora : Mladena I Šubića i Mladena II Šubića.

 

                                                                            (Nastaviće se)