ISTORIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

najstarije južnoslovenske države na Balkanu

Piše: Saud Grabčanović

Uvod

           Ako čitamo  istoriografske radove nacionalno obojenih kvazistoričara iz našeg okruženja o srednjovjekovnoj istoriji naše države Bosne, primjetiti ćemo da postoje dvije potpuno suprotne istorijske «istine» koje su toliko suprotstavljene jedna drugoj, da će u glavi normalnog čitatelja proizvesti totalnu konfuziju. Ti istoričari iz našeg istočnog, a i zapadnog susjedstva, istoriju srednjovjekovne bosanske države i kraljevine posmatraju kroz prizmu svoje nacionalne pristrasnosti. Ako čitamo «istoriju» onih sa istoka, njihovi «veliki» umovi bez ikakvih opipljivih argumenata, totalno površno i diletantski tvrde da je srednjovjekovna kraljevina Bosna bila srpska država i da su bogumili, u stvari, bili pravoslavci, a dobri Bošnjani ( Bošnjaci) su bili Srbi. Naši susjedi sa zapada imaju potpuno suprotnu « istoriju» u kojoj njihovi nacionalni «historičari» tvrde da je Bosna bila hrvatsko kraljevstvo sa kraljevima katolicima ( po toj logici su svi bosanski kraljevi bili Hrvati, jer su, zaboga, bili katoličke vjere. Ne treba zaboraviti da su  katolici i Mađari, Italijani, Poljaci, Austrijanci.. Ne bi bilo loše da nas ovi posljednji na osnovu katoličke geneze naših kraljeva svojataju).Ta je teza naših uvaženih zapadnih susjeda takođe na staklenim nogama. Bosanski su se kraljevi, koliko je poznato, uvijek u svojim spisima izjašnjavali kao «dobri Bošnjani» a nigdje se nisu deklarisali kao Hrvati, a još manje Srbi! Naši se kraljevi jesu ženili  srpskim i hrvatskim princezama, ali je to oduvjek bilo sasma normalna stvar. Evropske kraljevske kuće su se od pamtivjeka orođavale između sebe, pa u Evropi u srednjem vijeku nije bilo niti jedne etnički čiste monarhije, sve su bile multinacionalne i nad-narodne. Kraljevi i carevi u ta vremena nisu znali ni ko su, ni kojem narodu ili  naciji pripadaju, a, uostalom, tada nacija uopšte nije ni bilo. Njihova se nacija zvala «plemstvo» i oni se nisu nikada smatrali dijelom običnog puka, nego da su Bogom dati. Oni su bili gospoda, određeni od Gospoda (Boga) da vladaju običnim smrtnicima. Uzećemo jedan primjer iz okruženja, da vidimo koliko su krunisane glave bile dio naroda kojim vladaju: srpski samozvani car Dušan, sa kojim se Srbi kao narod diče, bio je najmanje Srbin i imao je plavu multinacionalnu krv! Dušanova majka je bila bugarska princeza Teodora Smilec, njegova baka je bila albanska princeza Ana Terter, a prababa mu je bila francuska princeza  Jelena Anžujska. U svom  poznatom „Zakoniku“ Dušan razlikuje plemiće i Sebre..

Neobjektivan pristup istoričara iz našeg okruženja  srednjovjekovnoj istoriji naše države, ustvari, treba da posluži njihovim nacionalnim projektima « zaokruživanja» nacionalnih teritorija i aspiracijama njihovih nacionalističkih krugova na teritoriju naše države. Oni na ovaj način žele dokazati da Bosne kao države, a i nas Bošnjaka kao naroda, nikada nije ni bilo na ovim prostorima, te da nam ovdje nije mjesto i da  treba da se selimo. Nacionalisti iz našeg susjedstva žele na ovaj način  da opravdaju svoj hegemonizam i svoje teritorijalne pretenzije. Prava istorija nastanka i razvoja Bosne kao samostalne države, nezavisne ili djelimično zavisne o stranim faktorima, postoji. Postoje pouzdani nezavisni i neutralni istorijski dokumenti i podaci koji nam govore da je Bosna kao država nastala još u VI vijeku, odmah nakon dolaska naših slavenskih predaka na ove prostore. O tome ima dosta zapisa, pisanih dokumenata i hronika. Prvi pisani spomen imena Bosne u nekom zvaničnom dokumentu imamo na samom kraju 32. poglavlja spisa “De administrando imperio”( O upravljanju carstvom), bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta (913 – 959). Od toga vremena Bosna se razvila od male “zemljice”, koja se prostirala na 5-10% današnje Bosne i Hercegovine, u jako bosanskog kraljevstvo, nekoliko stoljeća kasnije, koje je obuhvatalo najveći dio današnjeg prostora Bosne i Hercegovine,  a povremeno i znatne djelove današnje Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Bosansko je kraljevstvo postojalo sve do 1463.godine, kada su ga  Turci okupirali i pripojili Osmanskom carstvu, u okviru kojega je Bosna nastavila svoje postojanje kao Bosanski pašaluk, sa autonomijom i pravima koja su nekada bila veća, a nekada manja, sve dok ih Omer–paša Latas ( Srbin) nije dokinuo.

 

                                                                        ( Nastaviće se)