Piše: Jusuf Trbić
Bauk unitarizma kruži bosanskim vilajetom. Ne prođe dan, a da srpski ili hrvatski političari ne zapjene zbog navodne namjere prepredenih Bošnjaka da Bosnu pretvore u unitarnu državu, a odmah se, po pravilu, javi neko od bošnjačkih političara da kaže kako takve namjere nema, ne daj Bože, fuj, šta će nama to, to niko ne traži. A šta je, da prostiš, taj unitarizam, koji, kako vele, kombinovan s omrznutim građanskim uređenjem, znači direktan napad na Srbe i Hrvate. Prema njima, građanski koncept podrazumijeva unitarnu državu, a takva Bosna može biti samo nekakva islamska, šerijatska država, a šta bi drugo mogla biti?
Dovoljno je protrčati kroz Googl ili konsultovati Wikipediju, o stručnim knjigama da i ne govorimo, da utvrdimo činjenicu da su sve evropske, pa i svjetske države unitarne. Kako sad to? U svijetu postoje tri vrste oblika državnog uređenja: unitarno, federalno i konfederalno (državna zajednica). Oni koji napadaju unitarno uređenje, zalažu se za federalno ili konfederalno uređenje, tačnije, za podjelu Bosne i Hercegovine po etničkim linijama, da bi se ti dijelovi priključili Srbiji i Hrvatskoj. To je sasvim jasno. Profesor Slaven Kovačević je izračunao da su od oko 200 članica Ujedinjenih nacija, njih 187 unitarne države, a ostalo su labave federacije, konfederacije i savezi država. U Evropi su sve države, sve do jedne, uključujući i BiH, unitarne, a ni jedna nije šerijatska, niti ima namjeru da to postane. Šta ćemo sad?
Unitarna država (prema engl. unitarian, od latinskog unitas : jedinstvo) doktrina i na njoj izgrađen sistem državnog uređenja, znači da je država jedinstvena, to jest da ima jedinstvenu državnu vlast (zakonodavnu, izvršnu i sudsku), da ima jedinstvenu teritoriju i sve glavne odlike države. Svaka je (unitarna) država podijeljena na niže nivoe, lokalne samoupravne jedinice, i može biti centralizovana ili više ili manje decentralizovana, i to nema veze s unitarizmom. Istorijski, takva je država nastala s Francuskom revolucijom, i taj model danas u svijetu nema alternativu. Šta onda znači sva ta galama protiv unitarizma? Samo jedno: da srpski i hrvatski politički prvaci ne žele jedinstvenu, normalnu, evropsku BiH, to jest – ne žele nikakvu BiH. A šta znači kad to isto kažu bošnjački političari? Da li je u pitanju samo neznanje, ili je to nešto drugo?
I dok Čović i društvo u rukavicama traže raspad države kroz zahtjeve za trećim entitetom i federalizacijom, Dodik je tu sasvim otvoren. Kako je u Beogradu izjavio uoči prošlih opštih izbora: Srbi neće u “unitarno uređenu centralističku Bosnu, u kojoj se gubi identitet srpskog naroda, stvaraju se neki građani.” Istovremeno, ni malo mu ne smeta što je njegov entitet, njegova kvazi-država, uređena kao unitarna, do krajnjih granica centralizovana zajednica, koja počiva na građanskom principu: jedan građanin – jedan glas. Niti mu smeta ono što ni za živu glavu ne bi dozvolio u BiH – da jedan narod bude preglasan. U njegovom feudu ne samo što se svakog dana preglasavaju dva naroda, građani i Ostali (sve su to ustavni konstitutivni elementi), već oni tamo kao i da ne postoje. Dakle, Hrvati i Srbi mogu biti građani svuda, pogotovo tamo gdje su u većini, ali u Bosni – nikako. Sjećam se kako je jednom, uoči rata protiv Bosne, u raspravi te vrste na Palama, jedan osviješteni srpski patriota izjavio, a štampa prenijela : ”Ovdje nema građana, ovdje smo svi Srbi.”
Mnogo se govori i o tome zašto je jedan entitet republika, a država to nije, što je zaista velika greška bosanske delegacije na pregovorima u Dejtonu. Bar oni su morali znati kako će se to odraziti na faktičko stanje u Bosni, jer ne samo da su razbijači države nagrađeni teritorijama na kojima su izvršili brutalno etničko čišćenje, već su dobili i državu u državi, i to republiku. Pa mnogi pozivaju na vraćanje Bosni prefiksa republika, što redovno izaziva žestoke reakcije. Čini se da je malo kome jasan stvarni razlog. Jer, u današnjem svijetu, ogromnu većinu država čine republike – 2017. godine od 206 suverenih država 159 su bile republike, a ostalo monarhije. Riječ je nastala od latinskog izraza res publica (javna stvar) i označava državu u kojoj se svi organi državne vlasti, uključujući i predsjednika države, biraju, ti se položaji ne nasljeđuju, kao u monarhijama, a građani imaju lična i politička prava i ravnopravni su u svakom pogledu. Prva demokratska republika bila je antička Atina, a danas je to uobičajeno društveno uređenje. Republike su i Srbija i Hrvatska, pa nije jasno šta tu smeta Dodiku i društvu. Osim što se zna da im smeta BiH, kakva god da je.
A zašto ja govorim o Bosni, Bosancima i bosanstvu, a izostavljam Hercegovinu i Hercegovce? Naša zemlja se, vijekovima, sve do Berlinskog kongresa, zvala Bosna. Hercegovina je bila njena pokrajina, kao što je to danas Vojvodina u Srbiji, a onda je nečijom voljom promijenjeno ime države. To rogobatno ime smišljeno je zato da se naznači njena teritorijalna podjela. Kome je to odgovaralo – nije teško zaključiti. Ja se nadam da će se u dogledno vrijeme ona opet zvati samo Bosna. Republika Bosna.
