Piše: Jusuf Trbić

 

Mršavo nedeljno jutro

Na pustoj obali sjedim

Sa očima punim tišine

 

Nijemo je more i gorko

Od sopstvenog sjećanja

 

U providnom nebu

Ptice kljucaju prazninu

 

Ovdje sam stao i ostao

Zemlji pod grlom

Daljini pod pazuhom

Jer više nema puta

Ni na jednu stranu svijeta

I više nema gdje da se ode

 

Umorna zvijer života

Na kraju snaga puzi

Po konopcu između dva bezdana

Tankom stazom krvi

Dok lovci joj za vratom dišu

 

A tamo gdje mene nema

Tamo je zavičaj čije ime

Ne umijem više izgovoriti

Tamo je srce koje svake noći

Iznova odgoneta

Pred čijom će se kapijom

Ovoga puta

Koraci dželata zaustaviti

Tamo moja kuća na mene čeka

 

Stub dima se

Iznad dimnjaka

Kida

 

Ptice s krova

Ukoso padaju

U dubinu

 

I lišće breze

Kraj  moga mezara

Drhti