Pravna validnost oporuke kraljice Katarine
Poslije smrti kraljice Katarine ostale su nedoumce o validnosti njene oporuke kojom je Bosnu zavještala Vatikanu i papi. S jedne strane, prema starim bosanskim običajima, ona nije imala pravo nekome ostaviti svoju zemlju u nasljedstvo, dok sa druge strane Bosansko kraljevstvo praktički više nije postojalo, pa nisu vrijedili ni njegovi zakoni. Možda je to bio njezin posljednji pokušaj da vrati djecu i da potvrdi svoj legitimitet bosanske kraljice majke, ali to su danas samo nagađanja. Postavlja se pitanje kako je mogla ostaviti zemlju Svetoj stolici? Neki istoričari navode niz neobičnih okolnosti, sumnjajući da je Katarinina oporuka krivotvorina. Kao prvo, prilikom pisanja svoje navodne oporuke Katarina je bila teško bolesna, a u oporuci piše da je dobrog zdravlja i pune svijesti. Kao drugu neobičnu okolnost možemo navesti da je umrla samo pet dana nakon sastavljanja oporuke. Na kraju dolazimo do čovjeka koji je oporuku, kraljevsku krunu i mač predao papi. Bio je to tadašnji vicekancelar Rimske crkve Španjolac Rodrigo Borgia. Original oporuke Borgia je pohranio u svom uredu. Za pretpostaviti je da Sveta stolica ne bi čuvala tako važan dokument, kao što je original oporuke u kojoj dobija cijelu jednu zemlju na upravljanje, u uredu vicekancelara, nego u glavnom arhivu. Prema Borgiji original oporuke je nedugo nakon Katarinine smrti bio izgubljen. Borgia je raspolagao samo kopijom kraljičinog testamenta za koju je tvrdio da je validna. Borgia je tvrdio da je njegov sekretar prepisao original i da su svjedoci potvrdili istovjetnost originala i kopije. Ta je Borgijina kopija sačuvana do danas, a njena pouzdanost je vrlo upitna. Rodrigo Borgia je bio poznat po spletkama i beskrupuloznosti. Kupio je naslov kardinala, a zatim i pape. Ostao je upamćen kao razvratni papa Aleksandar VI, otac devetero vanbračne djece, koji je prodavao crkvene položaje i koji je bio glavnim izazivačem reformacije i raskola u katoličkoj crkvi. Kao papa Borgia je sve svoje protivnike ili protjerao ili osudio za navodnu herezu i dao ih javno spaliti.
Vjerski život kraljice Katarine
Katarinin boravak u Rimu kao središtu katoličanstva djelovao je posebno na njen vjerski život. Zbog nemoći da bilo šta učini po pitanju povratka svoje djece kao i obnove svoje kraljevine Bosne, Katarina se okrenula vjeri da ne bi klonula duhom. Pošto je cijenila i poštovala franjevce koji su je podučavali još u Bosni, u Rimu je stupila u kontakt s franjevcima iz samostana Aracoeli. Da je bila posebno vezana za njih, svjedoči i činjenica da su šest od sedam svjedoka tokom sastavljanja njene oporuke bili franjevci iz ovog samostana. Među bosanskim franjevcima danas kraljica Katarina ima status “blažene”, ali je oficijelno katolička crkva do danas nije kanonizirala i proglasila sveticom ili „blaženom“. Njena teška sudbina prisilila ju je da razmišlja o smislu života, da produbljuje kršćansko rješenje ljudskog životnog puta i da što bolje primjenjuje u svome životu pravila pravog kršćanskog življenja. U Rimu je franjevački samostan Aracoeli bio rasadište franjevačkog života. Tu je bosanska kraljica pristupila u bratstvo Trećeg reda sv. Franje. U crkvi samostana Aracoeli skupljalo se i društvo Bl. Djevice Marije, koje se, među ostalim, brinulo i za bolnicu sv. Alberta u Rimu. Katarina je s ovim društvom svojski sarađivala i pomagala ga. Dugo vremena iza njezine smrti članovi toga društva davali su jedanput godišnje služiti svetu misu za spokoj njezine duše.
Piše : Saud Grabčanović
(Nastaviće se)