Čuješ li kako pod zemljom bezglasna kiša pada
Na umrla sunca
Daljine na kapiji laju
I niko u tvoju kuću ne dolazi
U kuću u kojoj se nebo završava
Na vrata još samo stare rane kucaju
I slijepi vjetar u prazna se zalijeće okna
Ružo nespokoja...
(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)
Koliko treba da bude majčino srce da proguta okean bola, da savlada četiri smrtne rane, da živi ono što se preboljeti ne može? Koliko tuge treba da se u nju potopi sudbina...
(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)
U aprilu 1992. godine Bijeljina je postala otvorena jama bez dna, puna mraka, puna straha. Nestajali su ljudi u njoj, u svako doba dana i noći, nestajali kao da su sačinjeni od...
(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)
Tamna, topla noć i nebo puno hladnih zvijezda. Hladna voda i hladno sječivo noža, i topla krv, svuda. Mrak i krv ispunjavaju sjećanje, duboko poput bunara. Kovitlac užasa hvata za grlo Nihada...
(odlomak iz knjige "Mjastori mraka", autora Jusufa Trbića)
Čuli smo mnogo priča o tome da li je Srbija znala za ono što se događa u Bosni, u njenom susjedstvu. Mnogi su tvrdili da nisu znali, pa smo bili svjedoci zakašnjelih...
(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)
« Često sanjam brata, i san me uhvati kao omča oko vrata. Sanjam kako kupim njegove kosti po šumi, a šuma velika i tamna, nigdje nikoga, samo me steže mrak, sve gušći....