(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)
Bio je 2. april 1992. godine, lijep i sunčan dan. Od sinoć je tutnjalo, odnekud su se čule eksplozije, povremeni pucnji su cijepali mir, ljudi su izvirivali iza kapija, strah se uvlačio...
Ponoć pada, a ja plovim
tišinom tvog mora.
Rijeke su ti nijeme, a
oči pričaju priču o
hladnoj rijeci:
gdje je sunce jedno
zauvijek zaspalo,
Za umorne od rata,
Za umorne od patnji...
Sutjesko, hladna rijeko,
koliko si ljudskih života
u svojim vodama nosila,
koliko si krikova i boli
partizanskim majkama donijela?
Sutjesko,...
Bijeljinski “Preporod” je u prošloj godini, uprkos pandemiji, štampao dvije knjige – roman našeg starog saradnika Zlatka Dukića “Bjegunci” i knjigu pjesama Dragane Kurjaković “Ima jedan grad”. Iz razumljivih razloga nismo mogli organizovati promocije ovih knjiga, pa ćemo ih...
Piše: Svetlana Broz
Priča o ljudskoj dobroti smeta svima koji vladaju putem nacionalizma
Svi živi dobitnici nagrade ‘Duško Kondor’ su kost u grlu klerofašističkim vlastima, ali i većini svojih sugrađana koji nisu učinili ništa da spasu onoga ko je bio nepravedno...
Piše: Jusuf Trbić
Dragi babo, poznati i priznati roditelju moj
Joj što sam se ja zajebo, piso sam ti nolikačko pismo, a nisam ti napiso đe smo mi, u kojem gradu, mada je tebi svejedno, jer ti, osim Berlina, i ne...