Dubokom vodom noći u svojoj lobanji plovim
Bez pravca i bez krme
Niz svijenu kičmu svijeta
Niz rebra gluhog neba
Radoznale smrti iza stabala vire
U mrtve pucaju ruke
U njima unuci ginu
I zamiru neobjašnjiva pokoljenja
Posljednjom snagom volje
Za vid se zgusnuti držim
Bajato sunce ruši munare...
Dok sunce poništava strane svijeta
Nepokretno podne iz potiljka niče
I krvari svjetlost u tamnici ljeta
Ranjena visina sa čela ti viče
I krošnja u svoje korijenje bježi
Skupa sa pticom što se prazninom hrani
U oku i nebu prostor isti leži
I ko zrele trešnje...
Na dnu crne krvi u korijenu vida
Mlado jutro u tamnim biljkama spava
Na istoku noći srce košulju skida
Nad usnulim tijelom stražari glava
U njoj ribari zore u mreže love
Duboka čula u koja se ruši mrak
I bršljani svjetla penju se uz snove
Na...
Na trgu gužva
Prskaju zvijezde kao petarde
Odvažni spomenici vitlaju mačevima
I oštrim pokretom ruke pokazuju
Kuda se moramo zaputiti
Oni ne ostavljaju nikakvu
Mogućnost izbora
Mi tek smo stigli
I daljinu još nosimo na cipelama
Suviše smo bola ostavili iza sebe
Suviše nevidljivih bolesti
Koje se više ne oglašavaju
Njih...
Čuješ li kako pod zemljom bezglasna kiša pada
Na umrla sunca
Daljine na kapiji laju
I niko u tvoju kuću ne dolazi
U kuću u kojoj se nebo završava
Na vrata još samo stare rane kucaju
I slijepi vjetar u prazna se zalijeće okna
Ružo nespokoja...
Na trgu gužva
Prskaju zvijezde kao petarde
Odvažni spomenici vitlaju mačevima
I oštrim pokretom ruke pokazuju
Kuda se moramo zaputiti
Oni ne ostavljaju nikakvu
Mogućnost izbora
Mi tek smo stigli
I daljinu još nosimo na cipelama
Suviše smo bola ostavili iza sebe
Suviše nevidljivih bolesti
Koje se više ne oglašavaju
Njih...