Jednom kad beskrajna riječ proguta svemir cio
Počeće naša sopstvena vječnost
Naše nevidljivo umiranje svijeta
Spojiće se naša čela dok sanjaju dubinu
Prsti moje i tvoje krvi u tom će se snu dodirnuti
Kad dan se izgubi sasvim u vodi zaborava
Bićemo dvije zvijezde koje...
Piše: Jusuf Trbić
Kad proljeće, kao šarena ptica, doleti u bijeljinski kraj, pa oboji zelenilom krošnje i zemlju ispod njih, kad mirisni vjetar proleti kroz kosu, a u očima se rastopi nebeska duga, dođite u Gradski park, među sjenke....
Mi smo narod odbjegao od svakojakih čuda
Narod što sahranio je pamćenje u sebi
U nevini prostor na tuđe vrijeme naslonjen
U nama se tuđe smrti produžavaju
I tuđi gradovi cvjetaju kao gorde bolesti
Krvari vazduh u zjenicama i mlade zvijezde
U našem posljednjem snu...
Most na rijeci Rijeka iznad uma
U tamnici sluha mrtav sužanj osta
Nepokretna riječ strašna crna šuma
Što u pustoj glavi cvjeta ispod mosta
I teče ko voda između dva oka
Na obali vida crno doba spava
Od kosti do kosti između dva skoka
Zmija nesna...
FUGA
Paulu Celanu
Uspravni sati Kula života pustih
Bezbolni anđeli po koži ti niču
Dok te jutro vaja od glasova gustih
Pričajući svoju smrtonosnu priču
Vrtoglave munje u dubokom licu
Nikako svog rodnog neba da se sjete
Ponor se propinje da dohvati pticu
I male svjetlosti što kroz...
Pored tebe smo a tebe već nema majko
Zriju ledene ptice na tvojim ramenima
Kljunove oštre
Nad uspravnim tvojim licem
I piju tamnu gustinu zore
Pod tvojim kapcima očnim
Njihova šutnja poput pepela pada
Na crnu čohu grada
Na gluhe ulice koje se raspadaju
Leptir tvog sna udaljava...