Ko će reći istinu?

60

Zaustavite dehumanizaciju Prijedora

Piše: Emir Ramić

APEL INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA KANADA {IGK} POVODOM DRAMATIČNE DVOSTRUKE DEHUMANIZACIJE PRIJEDORSKIH HUMANISTA

                                                                        

U ime zajedničke budućnosti svih građana i naroda Prijedora i BiH, u ime vračanja Ideje Bosne i Bosanskog Duha u Prijedor i u BiH, u ime istine i pravde, pozivamo sve relevatne međunarodne autoritete i institucije da zaustave genocidnu politiku kontinuiranog terora i dehumanizacije žrtava agresije i genocida u Prijedoru i BiH. Dignite svoj glas protiv kontinuiteta diskriminacije velikosrpskog projekta koji se sada ogleda u ponižavanju žrtava – bošnjačkog i hrvatskog medicinskog osoblja prijedorske bolnice. Dignite svoj glas da se tim nedužno ubijenim humanistima oda dužno poštovanje ispisivanjem njihovih imena na posebnoj spomen ploči u bolnici.

U genocidu u Prijedoru su podjednako sa političkim establišmentom, vojskom i policijom učestvovali i određeni srpski pripadnicimedicinskog osoblja iz prijedorske bolnice. Prema iskazima svijedoka pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije medicinsko osoblje prijedorske bolnice je na silu vadilo krv od bošnjačkih zarobljenika, koju su nakon toga davali ranjenim srpskim vojnicima. Sam predsjednik samoproglašene Skupštine srpskog naroda općine Prijedor 1992. godine bio je ljekar Miomir Stakić,koji je pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije osuđen na 40 godina zatvora. Za zločine prijedorskih ljekara, osim Stakića, do danas niko nije odgovarao, niti se i jedno tužilaštvo bavilo zločinima koje su počinili uposlenici institucije koja je po svojoj djelatnosti trebala nositi atribut humanosti.  Umjesto humanosti izvršavala je zločine. Žalosno je što je za svaku prijedorsku žrtvu kazna za zločince samo od mjesec dana zatvora.

U zgradi bolnice u Prijedoru nedavno je podignuta spomen ploča srpskom medicinskom osoblju bolnice Prijedor koje je poginulo u vremenu agresije i genocida na RBiH. Još jedan u nizu anticivilizacijskih, nehumanih, neljudskih udara na istinu i pravdu od strane prijedorskog establišmenta, još jedna u nizu ponižavajjučih i diskriminirajučih odluka prema žrtvama agresije i genocida, još jedan u nizu dokaza kontinuiranog ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i sloboda bošnjačkog i hrvatskog naroda u Prijedoru, posebno bošnjačkih i hrvatskih medicinskih humanista, žrtava velikosrpske politike.

Bošnjački i hrvatski ljekari prijedorske bolnice: dr Esad Sadiković, dr Željko Sikora, dr Osman Mahmuljin, dr Eniz Begić, dr Kemal Cerić, drRazim Musić, dr Jusuf Pašić, dr Rufad Suljanović i drugi humanisti koji su čitav svoj život podredili humanosti prema čovjeku, su ubijeni u najstrašnijim mukama, nezamislivim u tkz. eri demokratije i zaštite ljudskih prava i sloboda. Odabir uglednih bošnjačkih i hrvatskih ljekara i intelektualaca, zatim njihovo zatvaranje i ubijanje je čin genocida koji je imao razarajući efekat na bošnjački i hrvatsko stanovništvo Prijedora. Izostavljanje imena bošnjačkih i hrvatskih humanista na spomen ploči u prijedorskoj bolnici je pokušaj revizije istine o agresiji i genocidu, ponižavanje žrtava i nastavak terora nad povratnicima i preživjelim žrtvama i svjedocima genocida.

IGK još jednom podsjeća svijetsku javnost da je genocid  na području općine Prijedor trajao kontinuirano u periodu 1992-1995, kada je ubijeno 102 djece, 256 žena, ukupno 3.173 civila, 31.000 ljudi je zatočeno u koncentracionim logorima smrti, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. U samo tri mjeseca je istrebljeno 94 posto Bošnjaka.  Danas se genocid u Prijedoru nastvalja drugim sredstvima. Preživjele žrtve nemaju pravo obilježiti istinu o tim zličinima, nemaju pravo na pravdu, nemaju pravo da se sjete zločina koji su uzbunili čitav svijet, dokazjući da lekcija iz holokausta nije naučena. Bez istine o genocidu u Prijedoru i pravde za žrtve tih zločina nema prijedorske zajedničke budućnosti. Do kada će svijet šutiti o zločinu uklanjanje i istrbljenja 94 posto Bošnjaka i Hrvata sa teritorije opštine Prijedor, tolerišući kršenje prava žrtava genocida i dozvoljavajući smotru Ravnogorskog četničkog pokreta koji je u Drugom svijetskom ratu bio na strani fašizma. Do kada će bosanskohercegovački, posebno bošnjački politički establišment šutiti o genocidu u Prijedoru, mirno posmatrajući nastavak mućenja preživjelih žrtava genocida, dodvoravajući se neprijateljima Bosne i Hercegovine i posebno Bošnjaka, tolerišući svakodnevno kretanje prijedorskih zločinaca ulicama Prijedora, tolerišući negatore genocida? Do kada će se tolerisati dvostruka dehumanizacija prijedorskih humanista?

IGK u godini kada se navrašava 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma  još jednom opominje svijet da je manji bosanskohercegovački entitet genocidan po svome nastanku i genocidan po svome trajanju. Tu genocidnu tvorevinu nikada nije priznala ona većina bosanskohercegovačkih građana koja je na referendumu 1992.g. izglasala nezavisnost bosanskohercegovačke države. Ta genocidna tvorevina nikada nije ratificirana u Parlamentarnoj skupštini BiH, niti na bilo kojem referendumu. Dejtonski sporazum je nagrada agresoru time što mu se dao entitet sa nazivom „Srpska“ iako je na području toga entiteta do 1992.g. živjelo 49% uglavnom bošnjačkog i hrvatskog stanovništva (oko 900.000 ljudi, od toga više od 700.000 Bošnjaka).

IGK putem svoga Internacionalnog ekspertnog tima traži hitnu akciju od strane relevantnih svijetskih institucija i autoriteta protivvelikosrpske politike revzije historijske istine o agresiji i genocidu, protiv politike negiranja genocida nad Bošnjacima i protiv politike terora nad povratnicima koju predvodi gradonačelnik Marko Pavić, jedan od aktivnih ratnih učesnika politike agresije i genocida. Posebno tražimo da se ubijenom bošnjačkom i hrvatskom medicinskom osoblju prijedorske bolnice oda dužno poštovanje.

Istovremeno sramnim ocjenjujemo čin pojednih bošnjačkih zastupnika u Skupštini općine Prijedor koji podržavaju vladajuči politički establišment koji kontinuirano ponižava žrtve agresije i genocida i kontinuirano vrši teror nad povratnicima. Radeći za sebe i po sebi, oni nisu politički predstavnici žrtava. Oni rade direktno u korist genocidnog političkog cilja na kome je nasto manji entitet, cilja koji se u kontinuitetu nastavlja drugim sredstvima i metodama.

 

(chicagoraja.net)