EPSTEINOVA KOALICIJA OPET NAPADA: Ko je na redu nakon Irana?
Poznati bosanskohercegovački novinar Ozren Kebo u autorskom tekstu za portal Analiziraj.ba analizira najnoviju eskalaciju sukoba na Bliskom istoku nakon napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran. Kebo u svom prepoznatljivo oštrom i polemičnom stilu govori o jačanju imperijalnih politika, urušavanju međunarodnog prava i ulozi zapadnih sila u globalnim sukobima, povlačeći paralelu između svjetskih zbivanja i političkih obrazaca koji su dobro poznati i na prostoru Bosne i Hercegovine. Njegov tekst prenosimo u cjelosti.
Piše: Ozren Kebo
Eto kakva su teška i pogana vremena došla, čovjek se ne može na miru posvetiti ozloglašenoj bosanskohercegovačkoj situaciji, jer i od lošeg ima gore. U osvit posljednjeg dana februara 2026. godine Donald Trump i Benjamin Netanjahu nastavili su krvavi pohod i napali Iran.
Tako se danas u svijetu šire nasilne imperije, ne više pod lažnim plaštom rasprostiranja demokratije, nego nizom grubih motivacijskih poruka: da je vrijeme da osvoje ono što je njihovo, što im logikom historijskog (Izrael) ili naftnog (Amerika) prava pripada i nikakva cijena, nijedan dječiji život im na tom putu ne smije biti prepreka.
Formalni izgovor pronađen je u opasnosti od potencijalnog nuklearnog naoružanja koje Iran proizvodi. Ako ćemo biti realni, na listi zemalja koje nikada ne bi smjele imati nuklearno naoružanje (ne bi smjelo uopće da postoji, ne bi smjela da ga ima nijedna jedina država, ali šta je tu je) Izrael suvereno zauzima prvo mjesto. Gaza je s kompletnim stanovništvom pretvorena u kašu sazdanu od ljudskog mesa, dječijih kostiju i građevinskog šuta. Poslije svega, nikada samopouzdaniji Netanjahu šalje poruku iranskom narodu, pozivajući ih na svrgavanje vlasti nakon čega ih čeka američko-izraelska sloboda: “Naša zajednička akcija stvorit će uslove hrabrom iranskom narodu da uzme svoju sudbinu u svoje ruke. Došlo je vrijeme da svi dijelovi iranskog naroda, Perzijanci, Kurdi, Azerbejdžanci, Baloči i Ahvazi, zbace jaram tiranije i stvore slobodan i miroljubiv Iran.” Iranski režim, kakav god da bio, a užasan je, ima na rukama manje krvi od Netanjahua i njegova smjena nije stvar o kojoj bi trebao da brine najrazvikaniji zločinac ovog doba.
Imperijalna nezasitost jača je od bilo kakvog međunarodnog prava. Pravda, poštovanje granica, država, naroda i iznad svega ljudi apsolutno su stavljeni van zakona i teško je sagledati kakve će sve to posljedice imati širom svijeta. Malih Netanjahua, minijaturnih Trumpova, moćnih i beskrupuloznih zločinaca puna je planeta, a oni godinama dobijaju otvorene signale da mogu nekažnjeno raditi šta god hoće. I sami ih imamo nekoliko na našem ubogom terenu, dobro znamo – jer smo na sopstvenoj koži osjetili – kakve su im metode vladanja i očuvanja vlasti. Ovo je njihovo zlatno vrijeme.
Dok traje jalova rasprava je li Trump uzrok ili posljedica, jasno je da je on i jedno i drugo, morbidna kulminacija sustava koji civilizaciju gura prvo u siromaštvo, a onda u selektivno istrebljenje. Ono što je sigurno jest da je predsjednik, koji je u predizbornoj kampanji obećao da neće pokretati nove ratove te se slomio prizivajući Nobelovu nagradu za mir, predvodnik rata koji tek počinje. Istina, kakvu je reputaciju pomenuta nagrada izgradila posljednjih decenija, slobodno mu je mogu udijeliti, taman su po mjeri. Sad je zaslužuje više nego ranije.
Analitičari podsjećaju da je Trump prošlog ljeta trijumfalno proglasio iranski nuklearni program uništenim. Bilo je to nakon eksperimentalnog američkog bombardiranja. Iz tekućeg vala bombi razvidno je da to nije bila istina, o kojoj ionako niko ne vodi računa, izgovori su tu tek da bi ispunili formu, ne da bi objasnili situaciju.
Sve što se posljednje tri godine dešava u svijetu samo još jednom pokazuje koliko je Evropska unija zastarjela sila, nesposobna uraditi bilo šta što prevazilazi tragične mjere poput dodatnog zatvaranja granica. Nije imala odgovor na ruski napad na Ukrajinu, aktivno je podržavala genocid u Gazi, ne može ni u čemu parirati tehnološki superiornijoj Kini, pa je sasvim očekivano i to što sada izražavaju tradicionalnu zabrinutost, upozoravajući na opasnost od iranskih bombi.
Posebna zanimljivost dolazi nam iz Norveške, zemlje koja je osudila „izraelski napad na Iran“, ne spomenuvši pri tome glavnog izvođača radova i pokretačku silu svih ratova. Naprosto genijalno: iako je svaka osuda Izraela i Netanjahua danas zlata vrijedan etički stav, ne spomenuti Ameriku već je iz domena nedostižne društvene satire kakvu samo život i surova politička stvarnost mogu kreirati. Što se tiče dragih prijatelja iz Norveške, čovjek koji je pokrenuo akciju i u čijim rukama je sudbina svijeta – ni luk jeo, ni luk mirisao. Lijepi strah.
Kada se planiraju i izvode oružane operacije visokog rizika i intenziteta, tu nema slučajnosti. Svaki se detalj pažljivo razrađuje, odmjeravaju se efekti zastrašivanja, destrukcije i ukupne koristi. Tako i odluka da se Iran napadne za vrijeme ramazana nosi duboku poruku nepoštivanja i bezobzirnosti snaga spremnih na sve. Za dva do zuba naoružana talibana iz Washingtona i Jerusalema nema tačke na kojoj bi stali. Niti postoji snaga na svijetu koja bi u ovom trenutku mogla zaustaviti takozvanu Epsteinovu koaliciju. Naglasak je na temporalnom aspektu – „u ovom trenutku“. Nijedan trenutak ne traje vječno, ali o tome nekom drugom prilikom.
(startbih.ba)
