Piše: Marija Arnautović

Direktor komunikacija Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu u Njujorku Refik Hodžić smatra da zbog svega što se dogodilo tokom podnošenja zahtjeva za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid neko mora da odgovara. Izjave da je odbijanje zahtjeva za reviziju politički motivisano ocjenjuje kao smiješne. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa upozorava da će zbog krivih odluka ispaštati žrtve, te sigurno biti zaustavljena suđenja za ratne zločine u Srbiji.

RSE: Gospodine Hodžiću, od samog početka ste govorili da će ishod podnošenja zahtjeva za reviziju biti ovakav.

Hodžić: Bilo je očigledno. Onaj ko je htio da zna mogao je da vidi da jednostavno nisu bili ispunjeni uslovi prema pravilima Suda, niti kada se radi o legitimitetu agenta, jer je vrlo jasno da na Međunarodnom sudu pravde države podnose sporove i da se ne može ništa uraditi “na foru”, da je revizija novi postupak i da je za to potrebna nova odluka. Ali, čak da to i nije bio problem, postojalo je načina, da se zaista htjelo, da je gospodin Izetbegović htio, on je mogao da pismeno podnese zahtjev preko ambasadora. Međutim, opet bismo imali isti problem u zastupanju pred Sudom, a da ne govorimo o ispunjavanju odredbi člana 61 Statuta, gdje zahtjev podnesen u zadnji čas, na ovakav način, nije imao nikakve, ni teoretske, šanse da prođe na Sudu. Tako sada tek možemo da vidimo kako činjenice polako isplivavaju – da se zaista nikada nije ni računalo sa bilo kakvim uspjehom ovog zahtjeva, nego je on bio isključivo politički motivisan.

RSE: Kako tumačite činjenicu da je Sakib Softić skoro godinu znao da nema legitimitet agenta koji bi predstavljao državu BiH o čemu je i obaviješten iz Međunarodnog suda pravde?

Hodžić: Mislim da je to, uz ovu katastrofalnu blamažu koju je Bosna i Hercegovina doživjela na Sudu, jer do sada nije zabilježen ovakav slučaj da se neki podnesak ovakve vrste – ovo je presedan i zbog činjenice da je ovo prvi predmet koji se ticao Konvencije o kršenju genocida – da ne prođe Registrar, da ne prođe čak ni ovu birokratsku prepreku, pa da ga Sud uzme u razmatranje. Uz tu blamažu, činjenica da je gospodin Softić znao, da je gospodin Izetbegović znao, da se uz to svjesno manipulisalo, prije svega žrtvama i onima koji su zaista očekivali nekakvu pravdu, da je iz toga došlo toliko destruktivnih posljedica, uključujući poniženje tih žrtava, zbog toga neko mora odgovarati.

To nije stvar preko koje se može preći tek tako, bez odgovornosti. Mislim da je u ovom trenutku upravo najveće pitanje preispitivanje svih detalja, neke vrste istrage koja bi utvrdila ko je sve ustvari učestvovao u ovome, ko je znao, ko je donosio odluke. Uzmite samo onaj dokument Džefrija Najsa i Nevenke Tromp – ima tu niz ljudi koji su bili uključeni u to sve i koji su znali i koji su radili na ovome. Radi se o i ogromnom novcu koji je također bio uključen. Šta se sada događa s tim novcem, ko je ustvari potrošio, ko je sve ove godine dobijao novac za ‘implementaciju presude Suda’? Dakle, to sve mora izaći na vidjelo, da bi se preuzela odgovornost za nešto što je najkatastrofalniji potez kada se radi o bilo kakvim šansama da se utvrdi odgovornost za zločine Srbije u Bosni i Hercegovini.

Kraj priče pod izlikom okretanja budućnosti

RSE: Za pretpostaviti je da Sakib Softić nije čuvao ovu informaciju za sebe, već da je obavijestio i ljude koji su bili uključeni u podnošenje zahtjeva za reviziju presude, prije svega člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Šta su dakle posljedice svega ovoga?

Hodžić: Posljedice po Bosnu i Hercegovinu su katastrofalne. O tome smo govorili i ranije. Zamislite prije svega kako se osjeća majka mog prijatelja Zedina, koji je ubijen od strane vojnika pod komandom ovih koji su bili plaćeni iz Srbije, kada izađe na TV Milorad Dodik i likuje nad ovim kao još jednom pobjedom njegove politike, poricanja genocida i negacije zločina. Zamislite kako se osjećaju hiljade takvih majki. Zamislite kako se osjećaju logoraši koji su bili mučeni od strane ljudi koji su bili pod komandom i kontrolom Srbije. To poniženje žrtava je samo po sebi dovoljan razlog da bi neko morao podnijeti, ne samo moralnu i političku, nego i krivičnu odgovornost.

A da ne govorimo o krizi institucija koja je svjesno izazvana ovim, da ne govorimo o eroziji međunarodnog ugleda, ono što je od njega ostalo, o Bosni i Hercegovini, da ne govorimo o gubljenju podrške u međunarodnoj zajednici kada se radi o pravdi za žrtve i alibiju Srbiji, koja danas može da kaže: ‘Evo, sada imamo konačno sudski pečat da je ova priča završena’. Ionako imate i saopštenje Fonda za humanitarno pravo, koji govori da se odustaje od suočavanja sa prošlošću u Srbiji, suđenja za ratne zločine su tamo u krizi, nema tužioca za ratne zločine već više od godinu dana.

Nakon ovoga, ja sam ubijeđen da ćemo vidjeti jedan definitivan kraj priče pod izlikom ‘E, je li sada vrijeme da se okrenemo budućnosti?’. To možemo da vidimo i iz izjava gospodina Vučića, na kraju krajeva i iz izjava gospodina Izetbegovića, tako da za jedan takav sunovrat bilo kakvih šansi za pravdu za žrtve, u trenutku kada se definitivno zatvara Haški tribunal kao zadnja poluga za bilo kakav pritisak po tom pitanju, neko mora da odgovara za taj sunovrat.

Kraj pritiska na Srbiju

RSE: Više puta ste upozoravali na činjenicu da bi ovo moglo, da tako kažemo da “zatvori vrata” suđenjima za ratne zločine u Srbiji. Može li se to zaista dogoditi i šta će to značiti za žrtve u BIH?

Hodžić: Mislim da se suđenja za ratne zločine u Srbiji odvijaju svih ovih godina isključivo i samo zbog pritiska međunarodne zajednice. U jednom trenutku su to bili Amerikanci, u drugom trenutku Evropska unija, i ona su se uvijek odvijala na jedan farsičan način. Imali ste suđenje za Škorpione koji su tretirani kao neka nevladina organizacija, a ne jedinica Službe državne bezbjednosti, jednostavno da bi se izbjeglo preispitivanje bilo kakvih odgovornosti državnih organa. Imate sada suđenje za Kravicu, koje je farsično. Imate čitavu ovu priču sa Novakom Đukićem koji je odgovoran za Kapiju u Tuzli, gdje se izvode te strašne rekonstrukcije, u kojima se kao utvrđuje da on nije kriv.

Dakle, to je stanje u Srbiji danas, i taj međunarodni pritisak koji je postojao da bi tjerao Srbiju naprijed po ovom pitanju, on od ove odluke ne postoji, jer mi smo izgubili podršku prijatelja u međunarodnoj zajednici za ovu stvar, koji su nas upozoravali po ovom pitanju, da revizija nema šanse i da će izazvati ovakve političke probleme. Sada imamo tu situaciju. Ja sam duboko uvjeren da ćemo vidjeti kraj bilo kakvog pritiska na Srbiju kada se radi o ratnim zločinima i njenoj prošlosti.

RSE: Kako komentarišete izjavu gospodina Bakira Izetbegovića da je odluka Međunarodnog suda pravde politička?

Hodžić: Ma, to je smiješno. To je zaista smiješno. Ja mislim da zaista neko ko je donio ovako katastrofalnu odluku mora imati obraza da se obrati ljudima u čije ime je to kao uradio i da prihvati odgovornost. Govoriti o političkoj odluci Suda, u situaciji u kojoj nije ni razmatran zahtjev pa da možete da kažete da je nečija politika uticala na to da bude odluka ovakva ili onakva, kao što se može govoriti o tome za samu presudu iz 2007. godine.

Ovdje zahtjev nije prošao Registrar, sudije su samo tražile od Registrara da utvrdi ko je podnio ovaj zahtjev i kada su vidjeli da ustvari Sakib Softić nema više legitimiteta od mene ili od Vas da to uradi u ime države Bosne i Hercegovine, samo su rekli: ‘Mi uopšte ne možemo ovo razmatrati, jer ovaj čovjek koji se ovdje pojavio ne može podnijeti ovaj zahtjev’. I oni su to znali, od aprila prošle godine. I sada izaći i pričati o tome kako je svijet protiv Bošnjaka, kako je ovo politička odluka – to ne samo da je jedan politički kukavičluk, nego je to ustvari produžetak manipulacije žrtvama koje su ponižene ovom katastrofalnom blamažom. Zaista bi bilo vrijeme da se s tim manipulacijama prestane i da se preuzme odgovornost za svoje postupke.

 

(slobodnaevropa.org)