Lažeš, Darijana, tvoj izmišljeni “napad na katolike” završio je hapšenjem napadača katolika!

Kako je katolik napao katolike

Skrnavljenje Gospinog kipa i vanjskog oltara crkve svetog Jakova u Međugorju s pravom je izazvalo zgražanje javnosti. Svaki napad na vjerski objekt zaslužuje brzu reakciju policije, jasnu osudu i temeljitu istragu. Međutim, dok su istražioci tek prikupljali tragove, kandidatkinja HDZ-a za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijana Filipović već je donijela vlastitu presudu. Javnosti je saopštila da je riječ o “otvorenom napadu na katolike u Bosni i Hercegovini”. Nekoliko sati kasnije policija je uhapsila poljskog državljanina Bartłomieja Krakowiaka Włodzimierza, čovjeka koji je godinama dolazio u Međugorje kao hodočasnik. Katoličkiji od njega teško da može biti!

Darjanim katolički nadrealizam

Tako je nastala gotovo nadrealna situacija u kojoj se, prema političkoj logici Darijane Filipović, ispostavilo da je katolik napao katolike.

Naravno, vjera i nacionalnost osumnjičenog same po sebi nisu tema ove priče. Zapravo nisu uopšte.

Tema predstavlja jedan nakaradni politički refleks koji Bosna i Hercegovina preskupo poznaje. Refleks po kojem svaka krizna situacija u HDZ očuma dobije nacionalni i vjerski predznak “kršćanske ugrozbe” prije nego što policija napiše prvu ozbiljnu zabilješku. Refleks po kojem se svaka činjenica podređuje unaprijed pripremljenoj histeričnoj političkoj priči. Refleks koji već tri decenije proizvodi atmosferu trajne ugroženosti i trajnog straha.

Godinama vrh HDZ-a i njegovi najglasniji ideološki jastrebovi hrane javnost narativom o hrvatskoj i “katoličkoj ugroženosti” u Bosni i Hercegovini. Taj osjećaj ugroženosti odavno je prerastao u političku paranoidni tehnologiju. Dovoljno je da se dogodi bilo kakav incident i zaključak je već spreman. Krivac dobije kolektivni identitet, “čuje se na islam”, motiv postane nacionalan i (ili) vjerski, a politička korist gotovo zagarantovana. Takva matrica odlično služi predizbornim kampanjama, ali razara povjerenje među ljudima i pretvara svaku policijsku istragu u politički spektakl.

Darijana Filipović upravo je in vivo demonstrirala taj obrazac.

Darjana vidi ono što želi vidjeti

Nije sačekala rezultate istrage. Nije sačekala da se ustanovi identitet počinioca. Nije sačekala motive. Vidjela je ono što je željela vidjeti, jer je politički odgojena da stvarnost posmatra kroz prizmu vječne hrvatske i “katoličke ugroženosti”. Takva optika postaje opasna onoga trenutka kada je izgovara kandidatkinja za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Tada svaka riječ prestaje biti lični utisak i postaje politička poruka sa vrlo konkretnim posljedicama.

A stvarnost se, kao i mnogo puta do sada, narugala propagandi.

Taliban Bartolomiej

Policija je uhapsila Bartłomieja Krakowiaka Włodzimierza, poljskog državljanina i katolika koji je još 2017. godine pješačio iz Varšave do Međugorja kao hodočasnik. Čovjeka kojem je Međugorje predstavljalo mjesto molitve i vjerskog nadahnuća. Teško je zamisliti veći politički apsurd od činjenice da se bombastična tvrdnja o “otvorenom napadu na katolike u Bosni i Hercegovini” raspala pred podatkom da je osumnjičeni katolik koji je godinama hodočastio upravo u Međugorje. Toliko o brzopoteznim političkim presudama.

Naravno, taj podatak ne mijenja težinu vandalskog čina. Skrnavljenje svetinje ostaje skrnavljenje svetinje bez obzira na ime, prezime, vjeru ili pasoš počinioca. Upravo zato ozbiljni političari čekaju činjenice. Upravo zato odgovorni ljudi ne raspiruju međunacionalne tenzije dok policija još prikuplja dokaze.

Darijana Filipović odlučila je krenuti drugim putem.

Izgovoriti da je riječ o “otvorenom napadu na katolike u Bosni i Hercegovini” u trenutku kada niko nije znao ni ko je počinilac ni zbog čega je počinio djelo značilo je ponuditi javnosti političku interpretaciju umjesto činjenica. U zemlji koja još nosi ožiljke rata takve riječi predstavljaju mnogo više od nesmotrenosti. One proizvode sumnju, hrane nepovjerenje i otvaraju prostor svakome ko jedva čeka novu priču o kolektivnoj ugroženosti.

Novinar Almir Panjeta potpuno je precizno sažeo suštinu cijelog slučaja:

“Nije se jutros boja na oskrnavljenom Gospinom kipu u Međugorju ni osušila, a kandidatkinja HDZ-a za članicu Predsjedništva BiH Darijana Filipović požurila je da izjavi kako se radi o ‘otvorenom napadu na katolike u BiH’. Bilo bi krajnje odgovorno, politički ali i ljudski, izviniti se za ovako nesmotreno i neodgovorno izlijetanje sa izjavama koje su mogle podići tenzije u ionako uzavreloj atmosferi.”

Teško je toj ocjeni bilo šta dodati.

Darjana izvini…

Jedino se nameće pitanje hoće li uslijediti izvinjenje. Hoće li Darijana Filipović priznati da je požurila sa zaključkom i da je vlastitom izjavom mogla proizvesti ozbiljne međunacionalne i međureligijske posljedice? Iskustvo domaće politike ne ostavlja mnogo prostora za optimizam. Kod nas izvinjenje odavno predstavlja rijetkost, a odgovornost gotovo egzotičnu pojavu.

Mnogo ozbiljniji problem od jedne pogrešne izjave predstavlja politička filozofija koja stoji iza nje. Filozofija prema kojoj hrvatski narod i katolici moraju stalno živjeti u osjećaju opsade kako bi nacionalne stranke zadržale monopol nad njihovim strahovima. U takvom političkom univerzumu činjenice predstavljaju smetnju, istrage usporavaju propagandu, a istina stiže prekasno da bi zaustavila štetu.

Vandalski čin u Međugorju zaslužuje svaku osudu.

Zlostavljanje činjenica

Ali politički vandalizam nad činjenicama zaslužuje još žešću.

Jer boja sa Gospinog kipa biće oprana za nekoliko dana.

Mnogo tvrdokornije ostaju mrlje koje iza sebe ostavljaju političari kada, prije policije i prije istine, odluče cijelom društvu ponuditi neprijatelja kojeg su sami izmislili.