Lažna demokratija

8

Vijesti.ba. intervju : Dr. Žarko Papić : Otvoreno o neispunjenim obećanjima, krizi…

Oslobađajuća presuda Šešelju nema nikakve veze sa pravdom. Ima puno više veze sa vrijeđanjem zdravog razuma. Šešelj je definitivno najveći autoritet, najveći propagator koncepta velike Srbije. Presudom je koncept velike Srbije tretiran kao bilo koji politički program, upozorio je u razgovoru za TV1 politički analitičar i direktor IBHI Žarko Papić.

TV1: Kako gledate na poslejdnja dešavanja u bankarskom sektoru RS?

PAPIĆ: Prije nego što odgovorim, samo bih želio pohvaiti interes TV1 u vezi sa Svejtskim danom svjesnosti o autizmu.

Propadanje dvijebanke u RS je samo vrh ledenog brijega. Sve radnje koje jure za kriminalnim radnjama su uredu. Taj vrh ledenog brijega se odnosi na čitavu BiH. Posebno u RS, visina javnog duga je već prešla posto BDP-a. To je granica koja je i po Ustavu nedopustiva. To govori o ozbiljnim fiskalnim deficitima. Imate i drugu indikaciju, s obzirom da kasni i pitanje je kada će doći, tranša MMF-a, RS sada emituje trezorske zapise. Interesantno je da prvi put ne uspjeva da proda sve što ponudi bankama. To znači da je povjerenje u velikoj mjeri poljuljano. Volio bih kada bi se isti princip lova na privredni kriminal, upotrijebio i u drugim slučajevima.

Visina neuplaćenih poreza i doprinosa u FBiH se kreće između  500 miliona i milijardu KM. niko od tih vlasnika preduzeća ili menadžera javnih kompanija, koje također učestvuju u svemu tome, nije pozvan ni na kakvu odgovornost. To je također pljačka naroda. Urušavanje penzionih fondova, zdravstvenih…
Za sam da svi oni također krivično odgovaraju. Ako u banci lažirate neke stvari i omogućujete kredite bez povrata, to je jedna vrsta kriminala, ali slična je i ovo drugo.Kada je riječ o bankaraskom prostoru u RS, najgore od svega je što se od samog početka visoko politizira. onoga momenta kada to postane predmet sudara pozicije i opozicije u RS, počnu se mutiti slike i omogućuju se razne manipulacije s narodom.

TV1: Ima li BiH neki drugi izlaz ili je osuđena na MMF?

PAPIĆ: Naravno da ima. Probat ću objasniti zašto se u to ne smije ući. Ilustracije radi, u svim predizbornim programima političkih partija, definitivno je stajalo radikalno kresanje javne potrošnje, posebno administracije. Čak je u programu SDA rečeno između deset i 20 posto u prve dvije godine. Te dvije godine su već na izmaku.

Međuitim u tu stvar niko ne smije da dirne. Zašto? Iz političkih razloga. 194 hiljade ljudi radi u javnom sektoru u BiH. Od toga je 88 hiljada u administraciji, u svim nivoima. To je glasačka vojska partija na vlasti. Pazite, od šofera i kafe kuharice, do savjetnika u ministarstvu. To pomnožite sa četiri i oni garantovano imaju milion glasova na svim izborima. Zato ne smiju da dirnu. Imate nevjerovatan slučaj, produžen je moratorij na zapošljavanje u Vladi FBiH, a novim zakonom o državnoj službi predviđeno je zapošljavanje 253 nove osobe. Pri čemu, oni koji su do sada bili pomoćnici ili savjetnici, neće biti otpušteni. To izgleda kao uvreda zdravom razumu.

TV1: Šta je alternativa?

PAPIĆ: Radikalno kresanje javne potrošnje.

TV1: Ko će to skresati?

PAPIĆ: Živimo u nekoj vrsti višepartijskog jednopartizma. Sve se partije u okviru izbornog kolača koji su napravili ponašaju, ne kao bivši Savez komunista, nego kao boljševička partija. To smatraju svojom svojinom. Usput su prisutne veze sa tajkunskim krugovima. To je blokada tog procesa. Ključno mjesto za bilo kakav reformski uspjeh je smanjivanje javne potrošnje. To se može ako se hoće, ali niko ne smije zbog političkih interesa. Jednog momenta će to puknuti. Mora. Zaduživanje kod MMF-a u bezizlaznim situacijama je neka vrsta produžavanja agonije. Da li će to pući ako se preko pola miliona penzionera digne na noge, na primjer, ako se radnici koji su potpuno uništeni dignu također ili na neki drugi način, ne znam. Ali definitivno ovako ne može više. To je suština ekonomske krize. Mala digresija, u tri mjeseca 2016. godine politička situacija se rapidno pogoršala. Nije samo riječ o tome da smo na početku predizbornih kampanja. Nego je riječ o tome da interes naših političkih elita nije sprovođenje reformi. Dok je to bilo potpisivanje i prihvatanje teksta, bilo je ok. Onog momenta kada je trebalo preći na pravi rad, imate samo pozorišnu predstavu.

Imate potpuno netransparentan način usvajanja mehanizma koordinacije, pri čemu predsjedavajući Vijeća ministara BiH laže sopstveni Parlament. Da bi to poslije bilo na popravnom i imate krizu oko popisa stanovništva. Kredibilitet za aplikaciju je potpuno doveden u pitanje. na kraju će ispasti da je to bio politički marketing , koji jeste odgovarao EU. U šali mogu reći da je kredibilitet van BiH. Zašto? EU odgovara, u krizama u kojima jeste, da se pojavi zemlja koja hoće u EU. Šest godina niko nije aplicirao za prijem.

Postoje i geostrateški razlozi, koji su postali aktuelni nakon rata u Ukrajini. Dakle, strah da se Rusi ne ubace, da pojednostavim. Pa će djelovati ubrzani mehanizam kao u slučaju Bugarske i Rumunije. Taj kredibilitet postoji zbog spoljnopolitičkih razloga EU. Za sada. Unutar zemlje se ne radi ozbiljno na tome što su reforme. Posebno naglašavam, ne radi se ozbiljno na reformama sistema socijalne zaštite, borbe protiv siromaštva i smanjivanja potencijalne termonuklearne socijalne eksplozije.

TV1: Kako gledate na fenomen u BiH da su ljudi svjesni situacije u kojoj se nalazimo, da je srednji stalež nestao, da imamo ekstremno bogati i ekstremno siromašni sloj, ali da ljudi jednostavno ćute? Ništa se ne dešava.

PAPIĆ: Ljudi ćute, a pitanje je dokle će ćutati. Ljudi ćute, prvo zbog toga što su razbijeni u nacionalne homogenizacije. S druge strane, uvijek je neprijatelj onaj drugi, pa se sve vrti u tom trojstvu. VIše se ne zna ko je kome neprijatelj, ali onaj drugi je uvijek neprijatelj. Možda će ovo biti preslobodna ocjena, ali ljudi ćute jer su se u tim uslovima visoko adaptirali na postojeću situaciju. Mi se bavimo korupcijom kada je riječ o milionskim sumama, a korupcija je i kada policajcu date 20 KM da vam ne naplati kaznu. Dakle, svi smo na neki način ušli u tu šemu snalaženja. Filozofija snalaženja. U BiH niko ozbiljno ne radi. Ja dolazim iz nevladinog sektora, ni u njemu se ozbiljno ne radi, a kamoli u javnim institucijama.

Ta apatija se finansijski održava doznakama dijaspore. BiH prima oko 14 posto društvenog proizvoda iz doznaka dijaspore. Više od 700.000 Bosanaca i Hercegovaca, koji su izbjegli poslije rata, sada žive i zarađuju normalno u inostranstvu, te šalju svojim familijama. To održava neku vrstu socijalnog mira. Doznake dijaspore su siva socijalna zaštita.

zarko-papic2-tv1-cms

TV1: Svojevremeno ste kazali da je reforma političkih partija preduslov za ekonomski i socijalni napredak. Jesu li unutarstranačke promjene zaista moguće i na koji način bi to pomoglo BiH i njenim građanima?

PAPIĆ: Jesu, naravno. Političke partije u BiH su struktuirane, govorim o unutrašnjoj organizaciji, rasporedu moći, kao društva jednog lica i kartelske organizacije. Riječ je samo o interesnim organizacijama, a ne o političkim. Politički programi se prave samo zbog izbora, na silu. Niko o njima ne vodi računa.

Unutrašnja demokratizacija partija bi omogućila svježu krv, razbijanje te kartelske strukture. Ipak postoje ljudi, mladi, pa čak i stari, koji misle drugačije i koji bi htjeli drugačije. Vidjećemo kako će sa SDP-om BiH ispasti, jer je tu proces demokratizacije krenuo. Neće se valjda vratiti ponovo starom sistemu. U tom pogledu, mislim da bi unutrašnja demokratizacija političkih partija mogla biti korak naprijed.

TV1: Nakon posljednjih presuda u Hagu, ponovo su se zatalasali odnosi u regiji, naročito između BiH i Srbije. Kakav razvoj situacije očekujete?

PAPIĆ: Te presude su došle u vrlo nesretno vrijeme. Ne samo posljednje, nego i neke prethodne presude, rezultat je činjenice da je Haški tribunal loša kombinacija političkog promiskuiteta i profesionalnog neznanja. Zato padaju optužnice, u kombinaciji ta dva momenta. Bez političkog uticaja ne bi bio oslobođen Gotovina, a ne bi ni Stanišić, ne bi ni Haradinaj. Svi oslobođeni imali su neke funkcije koje su ih dovodile u vezu sa nekom stranom službom. Da je presuđen Gotovina za bombardovanje Knina, pola američkih generala bi po tom principu moralo da ide u zatvor i da im se sudi na nekom sudu.

Analitički je interesantan i momenat, odnosno zašto baš sad Šešelj. Je li nekom stalo da se destabilizira Srbija? Kome bi to moglo biti stalo? Je li možda Vučić prejak i za pregovore u Briselu, pa mu sad malo treba spustiti rejting? Šta god ja mislio o Vučiću, a ne mislim najbolje, sem što mislim da se zadnjih godina ponaša pametno, racionalno.

Oslobađajuća presuda Šešelju nema nikakve veze sa pravdom. Ima puno više veze sa vrijeđanjem zdravog razuma. Šešelj je definitivno najveći autoritet, najveći propagator koncepta velike Srbije. Presudom je koncept velike Srbije tretiran kao bilo koji politički program. Svakome je naravno jasno da se taj koncept može ostvariti samo agresijama, ratom, zločinima, genocidom… Po istom principu, Gebels, istina ubio se na vrijeme, ali nikada ne bi bio suđen u Ninbergu. I on je samo propagirao nacionalizam. Ali onaj ko propagira ideologiju koja proizvodi zločin jednako je odgovoran. Masovno se govori o jeziku mržnje u medijima, o tome da treba kažnjavati novinare, jezik mržnje… Ovo je šest puta gore.

Postoji i drugi momenat u presudi, koji govori o potpunom neprofesionalizmu. Šešelje nije osuđen, zato što nigdje ne postoji njegova komandna odgovornost. Kao, njegove jedinice su bile pod komandnom odgovornošću JNA. U tom haosu, posebno vukovarskom, njegove jedinice nisu bile ni pod čijom komandom. Bile su, metaforički govorim, pod komandom koncepta Vojislava Šešelja. Dakle, komandant im je bio koncept velike Srbije. Zato su radili to što su radili.

Živo se nadam da će Tužilaštvo biti dovoljno pametno da u žalbenom postupku sroči odgovarajuću, bolje argumentisanu žalbu i da se presuda može preinačiti u međuvremenu. Mislim da je Hrvatska jako dobro reagovala sa zabranom ulaska Šešelju u tu zemlju. Definitivno bi i BiH morala donijeti istu odluku. Čitav problem sa Šešeljom je to što je on vrlo inteligentan. To je ona zla inteligencija. Kamo sreće da je zao, a glup… Nije, nažalost. Taj potencijal provokativnost džumbusa koji bi on mogao napraviti po BiH je strašan. Njemu jednostavno treba zabraniti ulazak u BiH.

TV1: Hvala Vam što ste izdvojili vrijeme za Dnevnik TV1.

PAPIĆ: Dodaću još jednu stvar o Mostaru. To govorim kao čovjek koji je napola Mostarac. Majka mi je Mostarka. Provodio sam djetinjstvo u Mostaru i znam taj tronožac. On otvara sva bosanska pitanja. Ne može se nasilna ravnopravnost ostvariti teritorijalnim podjelama, može samo institucionalnom ravnopravnošću sva tri naroda, što je vrlo blisko konceptu Safeta Oručevića, čiji je Centar za mir i multietničku saradnju predložio kako bi to izgledalo u Mostaru.

S jedne strane. podjela – SDA hoće bar pola, s druge strane HDZ skače sam sebi u usta, zato što ono što neće u FBiH, sada hoće u Mostaru – jedan čovjek, jedan glas. Definitnvo rješenje između te dvije partije neće se naći. Slobodan ću biti da špekuliram – suština problema je ko će ovladati građevinskim zemljištem u središnjici Mostara.

(vijesti.ba)