Umorno nebo trošno

Temelji mu popuštaju

Umorna zemlja

Umorni ljudi

U podrumu suza

Kreće posljednji uzdah

Kroz kosti putuje

U sluhu izvore zatvara

 

Daleko je moj grad

Njemu se više ne može vjerovati

Niz njegove ulice spotiču se tuđi dani

I tuđe godine klecaju

Gladna tišina u parku mreže razapinje

Na trgu posljednja predstava

U mrtvom Bogu prazni se svemir vrti

 

Moj grad danas na nebu trune

Njegovo vrijeme u kap kiše stane

On je most od bola do bola

On je krik nad rijekom

S njim se moja krv ruši

I voda leševe odnosi

Očiju beskrajnih i lijepih

 

Daleko je moj grad

Tamo nam

Prijatelj svakog  jutra iznova

Nož u leđa zabija

I nevinim plamenom naše kuće gore

Daleko je moj grad i ključ srca

Njegove kapije više ne otvara

 

Jusuf Trbić