Piše: Saud Grabčanović

Mustafa Grabčanović kao sportski radnik i osnivač FK „Radnik“ Bijeljina

Odmah poslije završetka Drugog svjetskog rata, od kraja maja 1945. godine Mustafa je,  po direktivi novih vlasti, radio na obnovi bijeljinskog fudbala. On je kao poznati prijeratni fudbaler bio zadužen da, kao stručnjak za fudbal, bude prvi „tehniko“ tj.osnivač  novog kluba, čija je dužnost bila da okupi sve poznate fudbalere iz grada i okoline. Dana 14. juna 1945. godine formirano je Sportsko društvo kojem je, u skladu sa novim vremenom, dato ime : “Radnik. Osnivači ovog novog sportskog društva u gradu bili su: Ishak Mujkić, Mustafa Grabčanović i Mehmedalija Mulaimović Geljo. Predsjednik   ovog drušva je bio Ishak Mujkić, sekretar Slobodan Jelačić Bacač, a potpredsjednica Fata Lipničević. U okviru ovog sportskog društva bio je oformljen istoimeni fudbalski klub, koji to ime nosi i danas, a kojeg je praktično oformio i vodio Mustafa Grabčanović, te se on s pravom može smatrati glavnim osnivačem FK „Radnik“   Bijeljina! Pored toga što je bio osnivač FK „Radnik“ Mustafa je u njemu nastavio aktivno igrati fudbal sve do 1950. Godine, kada je napunio 38 godina i bio prestar za ovaj sport. Pored fudbala, ovo sportsko društvo je imalo i sekcije: za fiskulturu, stoni tenis, šah i lahku atletiku. Radnik je prvu utakmicu odigrao 20. jula 1945. godine sa timom Romanijske brigade, u kojem je igralo nekoliko poznatih prijeratnih fudbalera. Radnik je pobjedio rezultatom 1:0, a jedini gol postigao je čuveni Mehmedalija Manović „Kompir“. Radnik  je igrao u sastavu: golman Emin Hamzić, bekovi Mustafa Grabčanović i Zdravko Rankić, halfovi Ishak Mujkić, Branko Hadžić i Milan Đorđić, a u navali Sulejman Berberović-Ćelo, Hajrudin Omić, Mehmedalija Mulaimović, Mehmedalija Manović i Ratko Perić,  rezerva je bio Ratko Milić. Prvu zvaničnu utakmicu „Radnik“ je odrigrao 27. jula 1945.godine sa brčanskim  „Jedinstvom“, tada vrlo jakom ekipom. Radnik je pobijedio sa 1:0 golom koji je postigao  Mehmedalija Manović-„Kompir“. Te 1945. godine FK „Radnik“ je postao šampion tuzlanske oblasti, pobijedom sa 2:0 protiv  tuzlanske „Slobode“ u Tuzli pred 8.000 gledalaca. Na toj utakmici su igrali : Emin Hamzić, Mustafa Grabčanović, Ahmet Žmirić, Zdravko Rankić, Hajrudin Omić, Šanika Senohrabek, Milan Đorđić, Sulejman Berberović, Dragutin Predić – „Dragec“, Mehmedalija Manović – „Kompir“  i Mehmedalija Hadžibeganović. U igru su kao rezerve ulazili  Ismet Buljubašić -„Pita“ i Ratko Milić. Početkom 1948. godine FK “Radnik“ je, kao prvak Tuzlanskog podsaveza, igrao u kvalifikacijama za  Republičku ligu BiH. Pobjedama u Tuzli nad „Slobodom“ sa 1:0 i nad brčanskim „Jedinstvom“ u Bijeljini  rezultatom 3:0, FK „ Radnik“ se  pod vođstvom Mustafe Grabčanovića kao trenera i igrača, plasirao u tu ligu koja je brojala samo šest klubova! Te iste  godine Radnik je postao prvak BiH, a već sljedeće godine liga je proširena na dvanaest ekipa. U sledećoj sezoni 1948/ 49. godine FK „Radnik“ je zauzeo treće mjesto, iza sarajevskog „Željezničara“ i mostarskog „Veleža“, a naredne godine bio je drugi. Radnik pod Mustafinim vođstvom u Republičkoj ligi  BiH sve do 1952. godine nije izgubio ni jednu jedinu utakmicu na svom terenu!

Kako sam  već rekao, Mustafa je aktivno igrao fudbal  u „Radniku“sve do 1950. godine kada je bio već u poznim godinama za ovaj sport. Nakon prestanka sa aktivnim igranjem fudbala on je prešao u upravu kluba i postao je tehnički direktor FK“Radnik“.   Na toj je funkciji ostao sve do 1955. godine. Te godine se povukao iz aktivnog rada u klubu, razočaran  lošim odnosom tadašnje republičke vlasti u BiH prema bijeljinskom fudbalu. U to vrijeme su politički faktori u BiH favorizirali fudbalske klubove koji su bili stvoreni u većim gradovima i industrijskim centrima u BiH: Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Zanica i Mostar, a za Bijeljinu je odlučeno da ne može biti u vrhu BiH fudbala !

Sve do kraja svog života Mustafa je bio počasni član uprave FK „Radnik“ Bijeljina.  Za svoj rad i zasluge u stvaranju i razvoju FK „Radnik“, Mustafa je bio nagrađen od   strane aktuelnih gradskih vlasti  najvećim društvenim priznanjima i plaketama.

(nastaviće se)

Prethodni članakŠTA SLAVI BIJELJINA?
Naredni članakSJEĆANJE NA SADAŠNJOST
Saud Grabčanović
Rođen u Bijeljini, 10.09.1952 godine. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, a za RTV mehaničara studira u Beogradu do 1973. Poslije Beograda seli se u Vinkovce gdje završava višu mašinsku školu 1983 godine. Rat ga je pomjerio do daleke Njemačke, u gradu Nürnbergu /Augsburgu gdje se stacionira 1993 godine. Radio je u Loewe opta, Metz, Grundig, Telefunken, Philips, Nord Mende, Blaupunkt, Schneider, Sony firmama sve do svoje penzije. Sadašnji status: penzioner ( aktivni još radi elektroniku – profi i piše istoriju - u dokolici)... Najdraži hobi: Istorija( u slobodnom vremenu)