Nije sve kako bi to Dodik želio

46

Piše: Almir Šarenkapa

Izreka kaže: “Pazi šta želiš – moglo bi se i ostvariti“. Na taj način bi domaći političari, onaj dio koji govori i djeluje na jačanju države Bosne i Hercegovine, mogli i morali “parirati“ predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku u njegovim zahtjevima za povratak slovu Dejtonskog sporazuma.

Jer u Dejtonskom sporazumu ima više BiH, nego što to Dodik javno prihvata. Zaboravlja Dodik, a niko mu ne napominje, da u Dejtonu pišu mnoge obaveze koje su trebali i još uvijek trebaju ispuniti taj isti Dodik i Vlada koju čine njegovi stranački podanici.

Prva i najvažnija je povratak. To, osim “papirnatog“ povratka imovine predratnim vlasnicima, znači i omogućavanje održivog ostanka u predratnim mjestima stanovanja. Morale su vlasti RS-a do sada obezbijediti izgradnju sve potrebne infrastrukture u povratničkim mjestima, što podrazumijeva, između ostalog, i obrazovanje djece. I to na maternjem jeziku i sa nacionalnom grupom predmeta prema planu i programu za kojeg se izjasne roditelji djece povratnika.

U Dejtonu piše da se svima, koji to žele, mora omogućiti glasanje u predratnim općinama stanovanja. Da se ovo slovo iz Dejtona poštuje, u RS-u bi, barem prema popisu stanovništva iz 1991. godine, bilo blizu polovine nesrpskog stanovništva. Neposredno poslije rata čak je i bilo omogućeno takozvano glasanje u odsustvu, da bi se ono vremenom smanjivalo dok se nije potpuno izgubilo. Pokušajte zamisliti kako bi se formirala vlast u RS-u da se polovina zastupničkih mjesta, koliko danas drži SNSD, dijeli između svih „srpskih“ stranaka, a da o drugoj polovini odlučuje nesrpsko stanovništvo.

Slovo Dejtona je i osnivanje državnih korporacija. Trenutno postoji nešto što se samo zove Elektroprenos BiH, ali bez ikakve stvarne funkcije i nadležnosti nad elektroenergetskim sistemom u našoj zemlji.

Postojao je pokušaj i formiranja korporacije Javnog RTV sistema, ali zbog blokade upravo srpskih predstavnika nikada nije zaživjela. Željeznička, cestovna, poštanska i druge korporacije nikada nisu postojale ni kao ideja, jer su svaku takvu priču gušili upravo srpski predstavnici.

Slovo Dejtona su i ovlasti visokog predstavnika. U Sporazumu doslovno stoji da je „visoki predstavnik krajnji i konačni tumač Dejtonskog ugovora“ i da se njegove odluke ne mogu ni komentarisati ni mijenjati, nego samo provoditi. Prevedeno na jezik današnjice, sama priča o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH je protiv Dejtona, a kamoli pripreme za njegovo održavanje.

Sve ovo, vjerovatno, Dodik vrlo dobro zna, ali svjesno prešućuje. Vrijeme je da ga neko na to podsjeti, makar to bilo i na 20. godišnjicu potpisivanja Mirovnog sporazuma.

 

(Faktor.ba)