Ko to u ovo doba
Prstima sjećanja udara u noćne zidove
U nijeme zidove noći
Ko otvara bunare noći
Ključem djetinjstva izgubljenog
Među dubokim sjenkama
Ko diže poklopce sa kutija bez dna
I pušta
Potonule dane
Okamenjene uzdahe
Osmijehe modre od mahovine
Kojom voda diše
Ko to u ovo doba
Kuca na vrata sveobuhvatne noći
U kojoj se ni jedno nebo ne ogleda
Čiji to prsti
Češljaju srebrnu kosu dubine
I noževe suza umornom srcu daruju
Kao što se mrtvo cvijeće
Daruje
Zaboravljenoj ljubavi
(Jusuf Trbić)
